Kako su sovjetski znanstvenici 274 dana plutali na santi leda

1. Važna prekretnica u povijesti istraživanja Arktika bio je 6. lipanj 1937. godine. Toga su dana sovjetski znanstvenici službeno otvorili prvu polarnu znanstveno-istraživačku plutajuću stanicu na svijetu. Postaja se zvala "Sjeverni pol 1".

Ivan Papanjin, Ernst Krenkelj, Petar Širšov i Jevgenij Fjodorov

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

2. Četiri člana ekspedicije i pas Veseli privremeno su obitavali na ogromnoj santi leda širokoj 3 km, dugačkoj 5 km i debeloj nešto više od 3 metra. Bilo je planirano da znanstvenici izvrše potrebna istraživanja dok se santa kreće na jug prema Grenlandu.

Ekspedicija se iskrcala na led 21. svibnja 1937. Plutajuća postaja "Sjeverni pol 1" službeno je otvorena 6. lipnja 1937. Peti "član posade" je bila polarna lajka, pas po imenu Veseli.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

3. Tijekom 1930-ih je istraživanje surove arktičke regije bilo daleko teže nego danas, u doba ledolomaca na nuklearni pogon. Polazilo se od toga da će plutajuća postaja osigurati uvjete za znanstvena istraživanja gotovo tijekom cijele godine, što nije bilo moguće izvesti niti na jedan drugi način. Znanstvenici sa "Sjevernog pola 1" imali su zadatak pratiti meteorološke pokazatelje, prikupljati hidrometeorološke, hidrobiološke i geofizičke podatke, mjeriti dubinu oceana na putanji kojom se kreće ledena santa i uzimati uzorke tla s dna. Pored toga, imali su obvezu pomoću radioveze i izvještaja o vremenskim uvjetima opsluživati prvi izravan let iz SSSR-a u SAD preko Sjevernog pola, koji je izvršila posada Valerija Čkalova.

Jevgenij Fjodorov vrši istraživanja.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

4. Za stanicu su pripremljene obilne rezerve hrane, dovoljne za 700 dana. Nitko nije očekivao da će ekspedicija trajati toliko dugo, ali su organizatori pretpostavili da bi dio namirnica mogao propasti, i ispostavilo se da su bili u pravu. "S kopna smo ponijeli još 150 kilograma peljmena", napisao je u svojim memoarima "Led i plamen" šef stanice "Sjeverni pol 1" Ivan Papanjin: "Oni su bili zamrznuti, ali su se zbog dugog puta i proljetnog zatopljenja pretvorili u kašu neugodnog mirisa. Morali smo ih baciti i umjesto njih uzeti nekoliko svinjskih i goveđih polutki. Na stanici smo otkrili da ni pohani odresci koje su najbolji kuhari pripremili s toliko ljubavi više nisu jestivi." U par navrata su znanstvenici pokušali ustrijeliti bradatog tuljana i obitelj bijelih medvjeda koji su zalutali na santu, ali bez uspjeha.

Ivan Papanjin snima degustaciju prvog jela na stanici "Sjeverni pol 1".

Ruski državni muzej Arktika i Antarktike/russiainphoto.ru

5. Kao prebivalište je članovima ekspedicije služio šator od cerade, širok i dugačak četiri metra i utopljen s dva sloja perja od gavke. Pored toga, vidjevši da snijeg može biti izvanredan građevinski materijal, znanstvenici su napravili snježni "dvorac". Za istraživačke radove su imali na raspolaganju specijalne gumirane šatore, dva zračna čamca za spašavanje, dva kajaka i lake saonice od jasenovine.

Na plutajućoj stanici "Sjeverni pol 1".

Ernest Krenkelj/Ruski državni muzej Arktika i Antarktike/russiainphoto.ru

6. Stanica je plutala na jug prilično velikom brzinom. Prelazila je oko 30 km u 24 sata. "Santa leda nas je prisiljavala na neprekidan i naporan rad. Tijekom prvih tjedana smo se toliko umarali da ja ponekad nisam imao snage uzeti olovku i upisati u dnevnik bilješku za dan", sjećao se Papanjin.

Ivan Papanjin

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

7. Arktičko ljeto s temperaturom od nekoliko stupnjeva iznad nule i nepredvidljivom smjenom kiša i vijavica potpuno je odsjeklo stanicu od "velikog kopna". Avion jednostavno ne bi imao gdje sletjeti na santu leda s puno vode koja se sakupljala od oborina. "Na santi ima toliko jezera da im već možemo davati nazive... Išao sam vidjeti kako voda teče po našoj santi. Na jednom mjestu se čak napravio vodopad, i ako bi čovjek tu pao, ne bi se više izvukao."

Jevgenij Fjodorov bilježi pokazatelj mjerenja. Plutajuća ekspedicija glavnog sjevernog morskog puta "Sjeverni pol 1".

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

8. Pored obaveznih znanstvenih izvještaja radist Ernst Krenkelj stalno je slao sa stanice u SSSR reportaže za novine koje su detaljno opisivale svakodnevicu najneobičnije ekspedicije na svijetu. U to vrijeme su bili popularni radiomaratoni, i tada je Krenkelj mogao uspostaviti vezu s radioamaterom iz Južne Australije i mornarom s havajskih otoka, koji su također budno pratili događanja na stanici "Sjeverni pol 1".

Prva sovjetska polarna znanstveno-istraživačka plutajuća postaja "Sjeverni pol 1", od 21. svibnja 1937. do 19. veljače 1938. Voditelj stanice Ivan Dmitrijevič Papanjin sa psom Veselim.

G. Nadeždin/Sputnik

9. U rujnu se već mogao osjetiti dolazak arktičke zime. Svakoga dana je razdoblje sumraka postajalo sve duže, sunce se pojavljivalo nisko iznad horizonta, temperatura nije prelazila nulu, počele su obilne snježne padaline. "Vjetar je u naletima puhao briznom i po 20 metara u sekundi. Rijetko koji meteorolog je na kopnu imao priliku pratiti ovakvu pojavu! Vjetar je obarao s nogu. Nismo mogli izaći iz šatora i udahnuti svježeg zraka, a u našoj je platnenoj kućici bilo istovremeno i zagušljivo i hladno. Ponekad nam se čak vrtjelo u glavi", napisao je Papanjin.

Ivan Papanjin i Jevgenij Fjodorov na području stanice "Sjeverni pol 1" sa psom Veselim.

Petar Širšov/Ruski državni muzej Arktika i Antarktike/russiainphoto.ru

10. Kako se kretala na jug prema Grenlandskom moru, santa se sve više osipala, pojavile su se pukotine i počeli otpadati komadi. Članovi ekspedicije su noćima sa zebnjom osluškivali kako negdje ispod njih puca led. "Oko nas su pukotine i velike vodene površine između santi leda. Ako za vrijeme ove snježne mećave dođe do sabijanja, teško ćemo se spasiti... Saonice i kajak je zasuo snijeg. Nema izgleda da se probijemo do skladišta s namirnicama...", zapisao je Papanjin u svom dnevniku za 29. siječanj.

Ivan Papanjin (lijevo). Ekspedicija se iskrcala na led 21. svibnja 1937. Plutajuća postaja "Sjeverni pol 1" službeno je otvorena 6. lipnja 1937.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru

11. U oluji koja je početkom veljače trajala gotovo tjedan dana na teritoriju postaje su se pojavile pukotine široke od pola metra do 5 metara. Potopljeno je jedino skladište namirnica, a skladište tehnike je bilo odsječeno. Nazirala se pukotina ispod šatora. "Selimo se u snježnu kuću. Koordinate ću priopćiti naknadno tijekom dana. Ako se izgubi veza, molim vas da se ne uznemiravate", tako je glasila poruka koju je radist poslao na "veliko kopno".

Radist Ernst Krenkelj, stanica "Sjeverni pol 1".

Ruski državni muzej Arktika i Antarktike/russiainphoto.ru

12. 19. veljače 1938. godine, nekoliko desetaka kilometara od obala Grenlanda, dva sovjetska parna ledolomca "Tajmir" i "Murman" pokupila su znanstvenike s ostataka nekada ogromnog ledenog otoka. Prva plutajuća polarna stanica na svijetu sada se nalazila na minijaturnoj santi leda dugačkoj 300 i širokoj 200 metara.

Ledolomci na parni pogon "Murman" i "Tajmir" pored sante na kojoj se nalazila stanica "Sjeverni pol 1". Grenlandsko more.

A. Jermakov/Ruski državni muzej Arktika i Antarktike/russiainphoto.ru

13. Članovi ekspedicije su za 274 dana na santi leda prevalili preko 2400 km. Kod kuće su dočekani kao pravi heroji, a ubrzo zatim su i službeno dobili takav status. Za izuzetan podvig u proučavanju Arktika rukovoditelj stanice Ivan Papanjin, metorolog i geofizičar Jevgenij Fjodorov, radist Ernst Krenkelj i hidrobiolog i oceanograf Petar Širšov nagrađeni su zvanjem Heroja Sovjetskog Saveza. Poslije prve plutajuće stanice "Sjeverni pol" SSSR je organizirao još 30 sličnih ekspedicija. One se i dalje regularno organiziraju u suvremenoj Rusiji.

J. Fjodorov u automobilu. Doček Papanjinovih heroja u Moskvi. Danas je ovo Mjasnjicka ulica u Moskvi. Stanica "Sjeverni pol 1" službeno je otvorena 6. srpnja 1937. 9 mjeseci kasnije, nakon 274 dana plutanja prema jugu, postaja se našla u Grenlandskom moru. Santa leda je prevalila preko 2000 km.

MAMM/MDF/russiainphoto.ru