5 crnohumornih šala Josifa Staljina

Arkadij Šajhet; Fortepan; Grigorij Vajlj/Sputnik
Kad se Staljin smijao, mnogi su se smijali s njim, no rijetko je tko pritom bio zaista veseo.

Crni se humor oduvijek smatrao svojevrsnim oružjem u rukama tirana, a Josif Staljin nije bio iznimka. Ne možemo sa sigurnošću reći jesu li sve šale koje se pripisuju Staljinu istinite. No suština ovih šala u kontekstu represije i teških životnih uvjeta u svakom slučaju ponekad govori više o životu u staljinističkoj Rusiji od nekih povijesnih knjiga.

1. "Zavidjet ćemo drugu Rokossovskom"

Konstantin Rokossovski

Lav Mehlis, visoki dužnosnik Crvene armije, jednom je prijavio Staljinu da je Konstantin Rokossovski (1896.-1968.)*, maršal Sovjetskog Saveza, viđen u javnosti s jednom vrlo lijepom ženom koja nije bila njegova supruga. "Što nam je činiti?", upitao je Mehlis, očito se nadajući da će morati izvršiti neki nalog protiv Rokossovskog. "Što nam je činiti?", odgovorio je Staljin prepredeno. "Zavidjeti drugu Rokossovskom."

* Ista se šala priča i o generalu Ivanu Černjahovskom (1907.-1945.).

2. "Nedostaje mu glava"

Ivan Isakov

Ivan Isakov (1894.-1967.), admiral flote Sovjetskog Saveza i zamjenik ministra sovjetske mornarice, primio je poziv Staljina u veljači 1946. Generalni sekretar je obavijestio Isakova da će biti promaknut u načelnika Generalštaba sovjetske mornarice.

- Druže Staljine, moram prijaviti da imam jedan ozbiljan nedostatak, izgubio sam nogu u ratu, – odgovorio je Isakov.

- Je li to jedino što želite prijaviti?

- Da.

- Ranije smo imali načelnika Generalštaba kojem je nedostajala glava*, i sve je bilo u redu, on je obavljao svoje dužnosti. Vama nedostaje noga, što je zanemarivo, zaključio je Staljin.

* Staljin je vjerojatno mislio na admirala Vladimira Alafuzova (1901.-1966.), osuđenog 1948. zbog špijunaže na 10 godina zatvora, rehabilitiranog 1953., dva mjeseca nakon Staljinove smrti; ili Stepana Kučerova (1902.-1973.), premještenog 1946. s pozicije načelnika Generalštaba SSSR-a na poziciju zapovjednika Kaspijske mornarice.

3. "Koliko košta Domovina?"

Automobili

Tijekom izrade nacrta za novi sovjetski automobil, prvo masovno proizvođeno putničko vozilo nakon Drugog svjetskog rata, automobil je trebao biti nazvan "Rodina" ("Domovina"). Kad su Staljinu rekli za taj naziv, odmah je upitao: "U redu, i koliko će koštati Domovina*?" Nakon toga je naziv automobila promijenjen u "Pobeda" ("Pobjeda").

Dokumenti, međutim, potvrđuju da je automobil od samog početka nosio naziv "Pobeda" i da je čitava priča čista legenda.

* Suptilna referenca na izdajnika koji prodaje svoju zemlju.

4. "Bit će nafte, bit će Bajbakova"

Nikolaj Bajbakov

Staljin je tijekom Drugog svjetskog rata zadužio Nikolaja Bajbakova (1911.-2008.), ministra sovjetske naftne industrije, za pronalaženje i razvoj novih nalazišta nafte, zbog nedostatka nafte na frontu.

Bajbakov se usprotivio, tvrdeći da je s trenutno ograničenim resursima potraga za novim naftnim poljima nemoguća.

– Bit će nafte, i bit će Bajbakova. Neće biti nafte, pa neće biti ni Bajbakova, – odgovorio je Staljin.

Ubrzo nakon toga se krenulo s razvojem naftnog polja Romaškino u Tatarstanu, najvećeg nalazišta nafte Volško-Uralskog bazena, a otkrivena su i velika ležišta u Baškortostanu. Bajbakov je umro u dobi od 97 godina.  

5. "Samo prenosim zahvalnost"

Staljinova dača u Kuncevu, Moskva

Ova se šala prepričava s različitim ljudima, no suština je ista. Staljin saznaje da je neki visokopozicionirani dužnosnik za sebe izgradio finu ladanjsku kuću, daču. Staljin poziva dužnosnika na sastanak.

Druže, pozvao sam vas samo da vam prenesem zahvalnost udomiteljske obitelji kojoj ste dali svoju divnu daču. – rekao je Staljin zapanjenom dužnosniku. Čini se da prigovora nije bilo.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće