Iaşi-Kišinjevska ofenziva, jedna od najbrilijantnijih operacija Crvene armije

Crvena se armija u kolovozu 1944. našla na južnom pravcu nastupanja na vrata Balkana. Za predstojeću operaciju na ovom pravcu dogodila se i jedna sretna okolnost. Njemačko zapovjedništvo je neposredno prije početka operacije s ovoga pravca prebacilo 12 divizija u Bjelorusiju i Ukrajinu kao strateški važnije pravce. Bez obzira na to, njemačko zapovjedništvo je zajedno sa svojim rumunjskim saveznicima formiralo duboko ešaloniranu obranu, koja se sastojala iz tri linije. Gradovi na pravcu operacije bili su opasani velikim rovovima i međusobno povezani.

Politička situacija u samoj Rumunjskoj bila je vrlo složena. Njemački su saveznici zbog nastupanja počeli razmišljati o raznim mogućim scenarijima, a s druge ih je strane Njemačka željela održati u svojoj orbiti što je duže mogla. U iscrpljujućoj borbi koja je slijedila, trupe Rumunjske, Mađarske, Finske i ostalih satelita značile su mnogo njemačkom zapovjedništvu. Četvrtog kolovoza 1944. došlo je do susreta Iona Antonescua s Hitlerom. Na tom je sastanku Hitler uvjeravao rumunjskog saveznika da će Wehrmacht štititi Rumunjsku isto kao i Njemačku. On je s druge strane tražio od Antonescua da smiri stvari u Rumunjskoj, zbog toga što je nezadovoljstvo vlašću Antonescua raslo svakim danom uslijed velikih gubitaka rumunjske vojske, pogoršanja ekonomske situacije i približavanja Crvene armije granicama Rumunjske.

Sovjetsko zapovjedništvo je pošlo od pretpostavke da su rumunjske snage, koje su se nalazile na krilima, manje borbeno sposobne od njemačkih. Zbog toga je doneseno rješenje da se nanese moćan udar po krilima. Da bi ispunilo ovu zamisao, sovjetsko zapovjedništvo je poduzelo operativno maskiranje da bi neprijatelj mislio da je osnovni pravac nastupanja na povoljnijem kišinjevskom pravcu. Crnomorska flota je trebala pružiti podršku nastupajućim snagama u priobalnom području, dok je jedan od zadataka avijacije bio uništiti vojno-pomorske baze Constanţu i Sulinu.

Crvena armija je na početku operacije brojala 1 300 00 ljudi, 16 000 artiljerijskih oruđa i minobacača, 1870 tenkova i jurišnih oruđa i 2200 zrakoplova. Ovoj sili suprotstavila se kombinirana njemačko-rumunjska grupa brojnosti oko 900 000 ljudi, 7600 artiljerijskih oruđa i minobacača, oko 400 tenkova i 810 zrakoplova.

Iaşi-Kišinjevska operacija počela je ujutro 20. kolovoza do tada rijetko viđenom artiljerijskom pripremom. Prvi zadatak artiljerijske pripreme bio je uništiti prvu liniju obrane i otvoriti put tenkovima i pješaštvu, a drugi nastaviti podršku u daljnjem probijanju u obranu neprijatelja. Koliko je bio moćan artiljerijski udar zapisao je jedan zapovjednik baterije:

"Kada smo se pokrenuli naprijed, po dubini od deset kilometara, zemlja je bila potpuno crna. Obrana protivnika praktički je bila uništena. Neprijateljski zakloni iskopani za cijelog čovjeka, pretvoreni su u male jarke do koljena. Bunkeri su bili uništeni. I ako je neki bunker čudom preživio, u njemu su ostajali mrtvi vojnici protivnika, koji nisu imali vidljivih rana. Smrt je nastupila od gušenja, uslijed nedostatka zraka od količine granata i eksplozija."

Udarna grupa 2. Ukrajinskog fronta probila je prvu, a 27. armija i drugu liniju obrane tijekom sredine dana. Bio je to munjevit prodor. Na pravcu proboja 27. armije uvedena je 6. tenkovska armija, poslije čega je, po priznanju generala Hansa Friessnera, "nastupio nevjerojatni kaos". Njemačko zapovjedništvo je pokušalo kontranapadima dvije pješadijske i jedne tenkovske divizije popraviti situaciju, međutim, taj je pokušaj završio potpuno neuspješno. Proboj fronta se do 21. kolovoza protezao na 65 km u širinu i do 40 km po dubini. Probivši sva tri obrambena pojasa, snage Crvene armije zauzele su strateški važan grad Iaşi i Târgu Frumos. Treći ukrajinski front probijao se na južnom sektoru 6. njemačke i 3. rumunjske armije.

Wikimedia

Uvidjevši kako se katastrofa brzo približava poslije prvog dana borbe zapovjednik grupe "Južna Ukrajina" Friessner donio je odluku o brzom povlačenju njemačke vojske preko rijeke Prut kako bi izbjegao okruženje, bez obzira na naređenja Hitlera. Međutim, zbog brzine nastupanja Crvene armije, ta se odluka pokazala zakašnjelom. Sovjetske snage su već presjekle osnovni put povlačenja Nijemcima na zapad. Sljedećeg dana 22. kolovoza desantna grupa 46. armije forsirala je Dnjestarski liman i oslobodila grad Akkerman, a zatim krenula u nastupanje na zapadnom pravcu.

Crvena armija je vodila borbu s okruženim njemačkim i rumunjskim trupama i istodobno nastavljala nastupanje po cijelom frontu. Osamnaesti mehanizirani korpus ušao je u rajon Huși, 7. mehanizirani korpus je prešao Prut i došao u rajon Leușenija, a 4. gardijski mehanizirani korpus došao je do Leove, 46. armija potisnula je 3. rumunjsku armiju ka Crnom moru, koja je 24. kolovoza obustavila otpor. Također, 5. udarna armija pod zapovjedništvom generala Berzarina zauzela je Kišinjev. U četiri dana operacije front je probijen po dubini na 130-140 km. U okruženju se našlo 18 neprijateljskih divizija. Cijeli teritorij Moldavije bio je očišćen do 26. kolovoza.

Kao posljedica munjevitog sovjetskog nastupanja, kralj Mihai I. je odlučio podržati puč protiv vlasti Antonescua i pronacističkih generala. Nova vlada u pozadini njemačke vojske objavila je da napušta savez s Njemačkom. Nijemci su kao odmazdu bombardirali Bukurešt. U želji da ubrza slom njemačkog utjecaja u Rumunjskoj, sovjetsko zapovjedništvo je poslalo 50 divizija u dubinu Rumunjske da pomognu pučistima, dok je 34 divizije ostavilo da završe s okruženom grupom. Do kraja 27. kolovoza okružena njemačko-rumunjska vojska potpuno je uništena ili je kapitulirala.

Iaşi-Kišinjevska operacija predstavljala je jednu od najbrilijantnih ofenziva Crvene armije. Za samo nekoliko dana munjevitim nastupanjem likvidirala je Rumunjsku kao njemačkog saveznika i uništila osnovne njemačke snage u Rumunjskoj. Neprijateljski gubici iznosili su 135 000 mrtvih, ranjenih i nestalih, dok je 206 600 vojnika zarobljeno, uništeno je preko 300 neprijateljskih tenkova i preko 500 aviona. Gubici Crvene armije iznosili su 67 130 ljudi, od čega 13 197 poginulih vojnika, 75 izgubljenih tenkova i juršinih oruđa i 111 aviona. Pobjeda je bila potpuna.