Sovjetski Savez je bio država paradoksa i to se posebno tiče prava. Na papiru je pružao širok spektar građanskih sloboda, čak od 1936. kada je usvojen Staljinov ustav: slobodu govora, tiska, demonstracija i neprikosnovenost ličnosti.
Ali u praksi ništa od toga nije funkcioniralo. Svaki put kada je u sudski proces bila umiješana Komunistička partija, odnosno vlast, sovjetski sud se pretvarao u parodiju.
Pravnica Dina Kaminska (1919. – 2006.) je to odlično znala, ali se nije plašila zastupati ljude koji nisu imali skoro nikakve šanse u borbi sa sustavom, a to su disidenti. Zašto je sve to radila i je li bila u stanju bilo što promijeniti?
U svojoj autobiografiji "Odvjetničke bilješke" Kaminska priznaje da je imala sreće. "Moji su roditelji proživjeli dug život i nikada im nisu prijetili zatvorom. To je bio izuzetak u intelektualnim krugovima." Staljinove čistke (prema najkonzervativnijim procjenama, najmanje 780 000 ubijenih i 3,8 milijuna robijaša) su mimoišle njenu obitelj.
Međutim, u poslijeratnoj kampanji protiv Židova stradao je njen blizak prijatelj. Znanstvenik Valentin Lifšic je za planiranje atentata na Staljina (prema svjedočanstvu kolege) strijeljan 1952. Lifšic je poslije Staljinove smrti proglašen nevinim.
Kaminska je u to vrijeme već bila odvjetnik s 11 godina staža. Suprostaviti se državnim tužiteljima nije bio ni lak ni prestižan posao, ali ona je posvetila svoj život obrani najslabijih.
Protivnici državno-političkog sustava SSSR su postali glasniji šezdesetih godina.
"Disidenti su otvoreno govorili što misle, pred očima stranog tiska, njihovi nastupi su bili javni i država je morala voditi sudske procese otvorene za javnost", objašnjava još jedan odvjetnik iz tog doba, Boris Zolotuhin. "A kada su se pojavili ti hrabri ljudi, došli su i hrabri odvjetnici". Među njima je bila i Dina Kaminska, šezdesetih godina iskusna odvjetnica koja je imala štošta zamjeriti vlastima.
Vladimir Bukovski
vladimirbukovsky.comKoga je sve branila Kaminska i za kakve "zločine"? Evo nekoliko primjera:
1967. godine četvoročlana grupa ljudi među kojima i pjesnik Jurij Galanskov uhićena je za antisovjetsku propagandu: u stranom tisku su objavili nekoliko članaka koji su sadržali kritiku sovjetskog sustava. Teško bolesni Galanskov je osuđen na četiri godine robije.
Iste godine uhićena je grupa ljudi koja je mirno protestirala protiv suđenja Galanskovu, a među njima i Vladimir Bukovski koji je kao organizator mirnog stajanja sa plakatima u rukama osuđen na četiri godine zatvora.
Sedmoro ljudi je 1968. uhićeno samo nekoliko sekundi pošto su na Crvenom trgu podigli plakate protiv ulaska sovjetskih trupa u Čehoslovačku.
Dina Kaminska je branila Bukovskog, Galanskova, Larisu Bogoraz i Pavla Litvinova. "Oni nisu bili ni teroristi, ni ekstremisti", pisala je kasnije. "Koristili su dozvoljene načine izražavanja protesta boreći se za ljudska prava. Građanski dug ih je natjerao da se bore za ono što smo mi pravnici bili dužni raditi profesionalno."
Sovjetski disidenti u Muenchenu 1978: Julija Višnjevska, Ljudmila Aleksejeva, Dina Kaminska, Kronid LJubarski
Julija Višnjevska (CC BY-SA 2.0)Sovjetski sustav nije mogao sebi dopustiti oslobađanje disidenata. I uz sve napore Kaminske i njenih profesionalnih vještina, Bukovski je osuđen na tri godine zatvora, a Galanski je preminuo tokom izdržavanja kazne. Ali ljudi su je dočekivali ispred sudnice s cvijećem i ovacijama, jer znali su da bi u poštenom suđenju sigurno pobijedila.
"Znalo se kako će sve završiti, ali ona zbog toga nikada nije radila s manje snage", kaže Boris Zolotuhin. "Bez obzira na to koliko je kompliciran bio slučaj, ona je koristila sve pravne mogućnosti da obrani svog klijenta."
Sovjetska država nije posebno cijenila ovakav rad. 1971. godine Kaminskoj je zabranjeno sudjelovanje u političkim sudskim procesima. Šest godina kasnije napustila je zemlju zajedno sa suprugom u strahu da će biti uhićena.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
