Ruskim se seljacima profesionalna medicinska pomoć nije pružala sve do 19. stoljeća, kada su se pojavile prve bolnice u Rusiji. No oni su i dalje češće koristili pomoć lokalnih vidara i vračara koje su iscjeljivale biljem i vradžbinama i primjenjivale nevjerojatne metode liječenja. Seljaci su vjerovali da bolesti potječu od zlih duhova, pa se podrazumijevalo da ih liječe vračare, a ne liječnici, jer ovi posljednji nisu znali ništa o "duhovnom carstvu" u kojem obitavaju bolesti.
Stoga su ruski seljaci koristili sljedeće metode (UPOZORENJE: Ako ih želite isprobati, činite to na svoju odgovornost!):
Slovilo je za najbolji lijek kod prijeloma kostiju. Dobro osušena cigla iz stražnjeg dijela peći usitnjavala se u mužaru i zagrijavala na tavi. Ohlađeni prašak se miješao s biljnim uljem, zagrijavao do vrenja i cijedio kroz tkaninu. Tako dobiveni melem nanosio se na slomljenu kost.
Ako bi se dogodilo da nekoga ugrize bijesan pas, trebalo je nabaviti maticu, ubiti je, osušiti i usitniti, tj. od nje napraviti prah. Polovica dobivenog praha se pojela, a druga polovica stavila na ranu. Ako bi nekoga ujela zmija otrovnica, dio oko ugriza se mazao smolom iz ušiju, a cijelo tijelo svježim katranom. Drugi način liječenja je bio napraviti obloge od žive žabe i staviti ih na ranu.
Urin se koristio kod opeklina i rana. Smatralo se da je najljekovitiji dječji urin. Kod noćnog sljepila (niktalopije) njime bi se ispirale oči, a u slučajevima vodene bolesti stavljao se na noge. Dječji urin je pio onaj tko bi zadobio velike masnice i podljeve.
U tradicionalnim kulturama naroda iz cijelog svijeta bila je prisutna uporaba izmeta kao ljekovitog sredstva. Freudovi sljedbenici tvrde da je izmet (ljudski ili životinjski) oduvijek imao magična svojstva.
Osušen i usitnjen ljudski izmet koristio se protiv razrokosti. Smatralo se da osušeni izmet vrapca pomaže kod osipa i bradavica. A od kravljeg se ili psećeg izmeta pravila kataplazma (gusta kaša koja se koristila kao oblog kod oteklina) za bolove u zubima i desnima.
Kupke od stajskog gnojiva također su bile metoda liječenja izmetom. Evo kako je tu proceduru opisao ruski doktor iz Orela: "Velika bačva se napuni zobenim mekinjama, konjskim gnojem, solju i kipućom vodom. Zatim se bolesnik stavi unutra i pokrije pokrivačem tako da mu samo glava bude otkrivena. Bolesnik se nakon 3-4 sata izvuče iz bačve i premjesti na toplu ploču, toplo se obuče i popije čašu votke u kojoj je stajala ljuta paprika." Na taj su se način liječila i bolesna djeca. Liječnik piše: "Često se događalo da malo dijete potone u bačvi s gnojem. Tada su vidari govorili da su ga odnijeli zli duhovi."
Seljaci su vjerovali da bolesti potječu od zlih duhova i zato su mislili da je dovoljno uplašiti demone i otjerati ih nečim vrlo odvratnim. U te su se svrhe koristile najprljavije i najgroznije stvari, uglavnom s mrtvih ljudi ili životinja.
Etnograf iz Pskovske oblasti u Rusiji nazočio je liječenju seljaka koji je u tu svrhu koristio dijelove mrtve krave. "Bolovao je od tuberkoloze pluća. Po savjetu vračare umotao je cijelo svoje tijelo kožom nedavno uginule krave tako da je jedva mogao disati dok je vračara oko njega vršila obred iscjeljenja i vračala". Etnograf ne navodi je li se taj seljak iscijelio.
Seljaci su vjerovali da ljekovito svojstvo ima čak i zemlja uzeta s groba. Za liječenje groznice je zemlju s groba trebalo uzeti krišom. Ona se ušivala u platnenu vrećicu i stavljala oboljelom oko vrata.
Slaveni su vjerovali u ljekovitu moć vatre. To vjerovanje potječe još iz poganskih vremena. Prema vjerovanju, najbolja vatra se zvala "živa vatra" (također i "blagoslovljena vatra" ili "sveta vatra"), a ona se mogla dobiti samo trenjem drveta.
U slučaju masovnih epidemija (kolere, trbušnog tifusa i sl.) seljaci su u svojim selima obavljali masovni obred: skupljali su se u središtu sela, dovlačili dva velika suha brvna i trljali ih jedno o drugo (jedno brvno bi ležalo na zemlji, a dugo brvno odozgo s ručkama kao kod pile). Vatra bi se pojavila tek nakon 8-9 sati neprekidnog trenja (ekipe seljaka su radile naizmjenično). Iverje, grane i svijeće upaljene ovom vatrom raznošene su po kućama. Ta vatra se koristila za liječenje groznice (prehlade). Cijela obitelj bi preskakala preko vatre upaljene na taj način. "Živom vatrom" su liječena i pojedina infektivna oboljenja (poput crvenog vjetra) ili upale.
Najljekovitija je bila jutarnja rosa ili prve kapi jutarnje kiše koje su se skupljale s lišća vrtnih biljaka. Vidari su vjerovali da kupanje u ovoj vodi može spriječiti trudnoću.
Umivanje vodom od prve proljetne oluje izliječit će bar neku bolest. Seljaci su vjerovali da šumska rosa liječi sljepilo. Najbolje je bilo skupljati je prije svanuća, a još bolje prije svanuća uoči Ivanja.
I naravno, vjerovalo se da voda iz "svetih" bunara i izvora ima nadnaravna svojstva, ali pod jednim važnim uvjetom: na putu do bunara bolesnik ne smije ni s kim razgovarati niti odgovarati na bilo kakva pitanja, jer ga na taj način iskušava zli duh, trudeći se zagovoriti ga i omesti.
* * *
Ma koliko čudno ovi "recepti" zvučali, vrlo često su zapravo "uspijevali", jer autosugestija ima veliku moć. Mnoga suvremena medicinska istraživanja potvrđuju da su često ozdravljali pacijenti kojima su davani lijekovi s placebo efektom umjesto pravih lijekova. Tako da je vjerojatno autosugestija razlog zbog kojeg su sva ova nevjerojatna sredstva zaista bila ljekovita.
Usput, ruski seljaci su imali veoma jak imunitet. Oni su, za razliku od nas, živjeli u prirodi i jeli prirodnu hranu (drugu nisu niti imali).
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
