Kako je sovjetska obavještajna služba spasila živote Staljinu, Rooseveltu i Churchillu

Legion Media; Pixabay; Getty Images
Da su njih trojica ubijena u Teheranu 1943. godine, tijek povijesti i sudbina svijeta bili bi drugačiji.

Sredinom 1943. godine vojna sreća je počela prelaziti na stranu antifašističke koalicije. Nijemci su pretrpjeli teške poraze kod Staljingrada i Kurska, Japanci su potučeni kod otoka Midway i u bitci kod Guadalcanala. Njemački stratezi su shvatili da na frontovima inicijativa počinje prelaziti na protivničku stranu.

S obzirom na to da nisu bili u stanju promijeniti situaciju, nacisti su se odlučili za drugačiju taktiku. Planirali su jednim udarcem obezglaviti zemlje koje su se borile protiv njih. Donesena je odluka da se likvidira cjelokupno visoko rukovodstvo SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a.

Sovjetski časnik u Iranu

Njemački obavještajci u Iranu

Ova ideja se pojavila nakon što je njemačka obavještajna služba u rujnu 1943. godine dešifrirala američki mornarički kod i saznala za namjeru Staljina, Roosevelta i Churchilla da se narednog mjeseca sastanu na konferenciji u Teheranu (prema drugoj verziji, informacija je procurila iz britanskog veleposlanstva u Turskoj). Ovakvu priliku Nijemci nisu smjeli propustiti.

Teheranska konferencija, 1943.

Dug put do Irana za njih nije predstavljao prepreku. Tu zemlju su dobro poznavali. Njemačka je u Iranu još 30-ih godina instalirala učinkovitu obavještajnu mrežu agenata. Rukovodstvo ove bliskoistočne zemlje prijateljski se odnosilo prema nacistima i oni su se tamo osjećali kao kod kuće sve do napada Njemačke na SSSR. Već su u kolovozu 1941. godine sovjetske i britanske snage ušle na teritorij Irana i bez krvoprolića smijenile njegovo rukovodstvo, tako osiguravši priključivanje zemlje antifašističkoj koaliciji.

Od dojučerašnjeg saveznika Teheran je postao neprijatelj Berlina, barem službeno. Ipak, njemačka mreža agenata, iako je pretrpjela ozbiljan udarac, nije bila uništena. Nakon što se privremeno pritajila, ponovo se aktivirala uoči konferencije u Teheranu, kada je Hitler dao odobrenje za realizaciju operacije "Dugi skok".

"Dugi skok"

Rukovođenje operacijom likvidacije tri svjetska lidera povjereno je glavnom diverzantu Trećeg Reicha koji je predvodio operaciju oslobađanja Mussolinija, pukovniku SS-a Ottu Skorzenyju.

Otto Skorzeny

Prema planu, grupe njemačkih diverzanata koje su izbačene na teritorij Irana trebale su ući u Teheran, pomiješati se s masom i sačekati priliku za zasjedu. Europljani u iranskoj prijestolnici u to doba nisu privlačili pozornost, jer je grad bio prepun izbjeglica iz Europe zahvaćene ratom.

"U raznobojno odjevenoj gomili lokalnog stanovništva izdvajali su se ljudi koji očito nisu znali što će sa sobom. Bili su lijepo obučeni, vozili su se u sjajnim limuzinama ili jednostavno tumarali po ulicama. Bile su to imućne izbjeglice iz ratom zahvaćene Europe, ljudi koji su na vrijeme svoj kapital prebacili u Teheran i tu živjeli sigurno. Naravno, među njima su bili i fašistički agenti", sjećao se Boris Tihomolov, pilot koji je Staljina dovezao u Iran.

Sovjetski partizan Nikolaj Ivanovič Kuznjecov u njemačkoj uniformi

Nijemci su znali da su, dok su se britanska i sovjetska misija nalazile jedna pored druge, Amerikanci bili izdvojeni na kraju grada. Roosevelt, koji je nekoliko puta dnevno morao ići na susrete kroz uske ulice Teherana, tako je postao prva meta za likvidaciju ili hvatanje, ako se pruži prilika.

Prva grupa diverzanata od šest osoba, uključujući dvojicu vezista, izbačena je padobranima na području grada Kuma, 70 kilometara od prijestolnice. Kada stigne u Teheran, imala je zadatak uspostaviti radio vezu s Berlinom i pripremiti uvjete za susrete sljedećih grupa. Diverzanti su imali dva tjedna za dolazak na lice mjesta, gdje su se smjestili u sigurnoj vili koju im je pripremila lokalna agentura.

Neuspjeh

Međutim, za to vrijeme ni sovjetska obavještajna služba nije sjedila prekriženih ruku. Po nekoliko su kanala Staljinu stizale informacije o pripremi atentata na savezničke lidere.

Na Teheranskoj konferenciji

Glavni izvor ove informacije bio je obavještajac Nikolaj Kuznjecov. On je odlično govorio njemački i uzeo identitet poručnika Wehrmachta Paula Sieberta. Dok je bio u službi u gradu Rivne u Zapadnoj Ukrajini, sprijateljio se s pukovnikom SS-a Ulrichom von Ortelom koji mu je u stanju pijanstva izbrbljao tajnu informaciju o operaciji koja se priprema.

Staljin je u Teheran stigao već dobro obaviješten o njemačkim planovima. Odmah je pojačano osiguranje lidera i počelo je čišćenje grada od njemačkih agenata. Osim toga, Franklin Roosevelt je zbog sigurnosti pozvan da sa smještajem prijeđe u sovjetsku diplomatsku misiju, pored dvorane za pregovore. Američki predsjednik je radosno prihvatio prijedlog, jer je zbog paralize nogu teško podnosio duge vožnje.

Ubrzo je sovjetska vojna kontraobavještajna služba SMERŠ pronašla prvu grupu njemačkih diverzanata i oni su neutralizirani još prije početka konferencije. Čim je Berlin saznao za ovaj neuspjeh, operacija je otkazana. "Dugi skok" je prekinut u letu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće