Kakvima su se u Drugom svjetskom ratu pokazali zapadni tenkovi dostavljeni Sovjetskom Savezu?

Proizvodnja tenkova M4A4 Sherman u tvornici u Detroitu

Proizvodnja tenkova M4A4 Sherman u tvornici u Detroitu

Wikimedia Commons/U.S. Army TARDEC photo
Uvjerljivo najveći dio naoružanja Crvene armije proizveden je u SSSR-u. Ipak, u tijeku II. svjetskog rata značajne su količine stigle i iz SAD-a, Velike Britanije i Kanade u okviru programa Lend-Lease (Zakona o zajmu i najmu). Iako su po kvaliteti ti tenkovi bili slabiji od sovjetskih i njemačkih, igrali su važnu ulogu u bitkama na Istočnom frontu, gdje je količina bila važna baš kao i kvaliteta. 17,6 posto svih tenkova i oklopnih vozila Crvene armije uvezeno je u okviru Zakona o zajmu i najmu.

Matilda

Jedan od prvih tenkova koji je stigao u vrijeme suradnje Sovjetskog Saveza i Velike Britanije bio je tenk Matilda Mk II. Prije toga se kratko upotrebljavao u ratu u Francuskoj i vrlo uspješno u britanskom pohodu protiv Talijana u operaciji "Kompas". Međutim, svoju je najmasovniju primjenu vidio upravo u redovima Crvene armije. Do kraja 1941. je u Sovjetski Savez stiglo 187 ovih tenkova. Prvi tenkovi su stigli preko luke Arhangelska u listopadu 1941. Ukupno je Velika Britanija poslala 1084 tenka ovog tipa, od čega je stiglo njih 918, dok su ostali završili na dnu mora.

Matilda CS

Tenkovi su stizali u centar u Gorkom gdje su testirani i gdje su obučavali posadu. U borbeni su stroj prvi tenkovi stupili u studenom 1941. Odmah su se pokazali brojni problemi. Bili su opremljeni ljetnim gusjenicama, tako da se u zimskim uvjetima nisu iskazali. Sustav hlađenja je na velikim hladnoćama često prestajao raditi. Često su posade morale izlaziti i čistiti gusjenični dio lopatama kako bi tenk ponovo mogao krenuti. Zbog ovih se nedostataka tenk počeo koristiti gotovo isključivo u južnim dijelovima SSSR-a gdje je klima bila toplija. Po sjećanju heroja SSSR-a Aleksandra Mihajloviča Ovčarova, "tenk se prevrtao na većoj kosini" - nestabilnost je bila još jedna njegova mana.

Matilda Mk II i crvenoarmejci

Ipak, Matilda je imala i svoje prednosti, a to je prije svega bio oklop na razini sovjetskih tenkova KV, s tim što je britanski oklop bio nešto više kvalitete. Pri izravnim pogocima unutarnji dijelovi oklopa nisu mogli ozlijediti posadu.

Posljednja verzija ovog tenka u Crvenoj armiji bila je Matilda CS s topom 76 mm. Matilda se pokazala kao dobar tenk potpore pješaštvu. U proljeće 1943. je koncept tenka već značajno zastario i proizvodnja je obustavljena, a Sovjetski Savez je također otkazao narudžbe tih tenkova. Preostali tenkovi su sudjelovali u borbama do kraja rata.

Valentine

Ovaj je laki britanski tenk Crvena armija koristila do kraja rata. U kategoriji lakih tenkova bio je kvalitetniji od većine sovjetskih tenkova lakog tipa. Od svih proizvedenih tenkova (3782), 46% je završilo u Sovjetskom Savezu. Do SSSR-a su došla 3332 tenka, dok su 450 strojeva Nijemci potopili. SSSR je dobio sedam modifikacija ovog tenka. Osnovnom manom ovog tenka smatralo se slabo naoružanje od 40 mm, kao i mane pri eksploataciji u ekstremnim klimatskim uvjetima.

Valentine II

Od 1942. su porasli zahtjevi za ovim tenkom. Najveći dio tenkova Valentine upotrebljavao se na Kavkaskom frontu, što se može objasniti sigurnijom linijom dostave naoružanja preko Irana (željeznicom). Tenkovi su se koristili u napadu ešalona iza težih i srednjih tenkova. Omiljeni su bili u konjičkim korpusima u kojima su služili zajedno s tenkom T-34 do kraja rata. Sudjelovali su u svim većim operacijama, Kurskoj bitci, Operaciji "Bagration" na Krimu itd. Zadnja operacija u kojoj je sudjelovao u sklopu Crvene armije bila je protiv Japana u Mandžuriji.

Churchill

Od teških savezničkih tenkova jedino je "Churchill" isporučen u SSSR u više varijanti. Tenk se upotrebljavao najviše na Lenjingradskom frontu, no njegovo je sudjelovanje zabilježeno i u Staljingradu, operaciji ka Viborgu i Tallinnu. Tenk je imao brojne nedostatke za Istočni front: eksploatacija u zimskim uvjetima, nedovoljno moćan top od 57 mm.

Mk.IV (Churchill-crocodile)

Ipak, postojala je jedna dobra strana koju su sovjetski tenkisti voljeli, a to je bio njegov vrlo moćan oklop. Tijekom 1942.-43. u SSSR su dostavljena 344 tenka od kojih je do cilja stiglo svega 253.

Sherman

Jedan od najomiljenih zapadnih tenkova u Crvenoj armiji bio je Sherman. Smatralo se srećom upravljati ovim tenkom. Sherman je bio prije svega udobniji od robusnih sovjetskih tenkova, s dobrom radioaparaturom. Top od 75 mm bio je slabiji od sovjetskih topova na srednjim tenkovima. Neki su se čak usudili dati prednost Shermanu u odnosu na legendarni T-34, međutim, njegova borbena eksploatacija na Istočnom frontu to ne dozvoljava. Sherman je za Istočni front imao preuske gusjenice, zbog čega je imao problem s prohodnošću. Također, njegov oblik i težišta nisu bili uravnoteženi, što je često dovodilo do prevrtanja na neravnom terenu. Neke jedinice Crvene armije u potpunosti su bile opremljene Shermanima.

M4A2 Sherman ‘510’

Tenkovi Sherman su se objedinjavali u krupne jedinice, jer je njihov broj bio velik. Stvarani su čitavi korpusi naoružani gotovo isključivo ovim tipom tenka (1. gardijski mehanizirani, 8. gardijski tenkovski korpus...), čitavih 3665 Shermana je služilo u Crvenoj armiji. Sudjelovali su u gotovo svim krupnim operacijama od Kurske bitke do Berlina. Zadnja upotreba Shermana bila je na Dalekom istoku protiv Japana. Tri sovjetska asa na Shermanima su uspjela uništiti preko 40 neprijateljskih tenkova. Sherman se pokazao najboljim zapadnim tenkom u službi Crvene armije.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće