Kako je za samo jedan dan crvenoarmejac Najdin lakim tenkom BT-7 uništio 15 njemačkih "Panzera"

Peta tenkovska divizija Crvene armije 18. lipnja 1941. stigla je u Alitus (Litva), a nakon toga odmah dobila zadatak da se skoncentrira južno od grada, izdvajajući se zapovjedno iz sastava 3. mehaniziranog korpusa. Namjera je bila da se divizija razvije na frontu širokom 30 km od Druskininkaja do Alitusa duž obale rijeke Njemen očekujući njemački napad. Ipak, divizija se nije uspjela u potpunosti razviti prije nego što je počelo njemačko nastupanje. Protiv koncentričnih snaga njemačke 7. i 20. oklopne divizije borili su se samo dijelovi 5. tenkovske divizije koji su se do kraja 22. lipnja morali povući sa svih položaja.

U noći između 22. i 23. lipnja Nijemci su bacili padobranski desant od 600 ljudi u pozadinu divizije i zauzeli aerodrom Oran. Deseta pukovnija 5. tenkovske divizije brzo je rasijala njemački desant i povratila aerodrom, ali time je oslabila osnovne pozicije, jer se polovica tenkova nalazila izvan glavnog njemačkog prodora. Ostaci divizije su se borili u blizini Alitusa u teškom položaju. U tim je borbama divizija izgubila oko 80 tenkova, dok su njemački gubici bili između 10 i 20 tenkova.

Izvještavajući stožer fronta, zapovjednik obrane je 24. lipnja govorio o tome da je 5. tenkovska divizija pružila uporan otpor neprijatelju od 2 sata popodne do kraja dana. U izvještaju se, međutim, nije govorilo da je taj podvig postigla posada samo jednog lakog tenka BT-7 na čelu sa zapovjednikom Grigorijem Nikolajevičem Najdinom.

Grigorij Najdin

Wikipedija

Zbog toga što su u krupnoj tenkovskoj borbi Nijemci razbili osnovne snage divizije uz potpunu zračnu premoć, daljnje nastupanje nastavili su u koloni radi održavanja tempa kretanja, smatrajući da ne mogu naići na organizirani otpor. To se pokazalo pogrešnim. U zasjedi je prednje krajeve 7. oklopne divizije čekao tenk BT-7. Na putu u koloni pojavila se prvo nepotpuna tenkovska četa koja se sastojala od tenkova Panzer 2 i Pancer 3, a u koloni su se također nalazili tegljači s protutenkovskim topovima.

BT-7

Wikipedija

Kada je kolona bila udaljena oko 400 metara, Najdin je zapovjedio napad. Školski je pogođen prvi, a zatim i zadnji tenk, čime se cijela kolona našla u blokadi. Posada tenka BT-7 djelovala je munjevito. Najdin je bio svjestan glavne mane tenka BT, a to je njegov slabi oklop. Prednosti tenka su bili top i manevar. Samo jedan pogodak u tenk doveo bi do njegovog uništenja i zbog toga je njemačka kolona morala biti uništena prije nego što Nijemci otkriju položaj ruskog tenka. Za pola sz sata borbe Najdin i njegova posada uništili 12 njemačkih tenkova i deset artiljerijskih oruđa s kamionima. Tijekom borbe Nijemci do kraja nisu mogli otkriti pozicije dobro maskiranog tenka te su pucali nasumice. Nijedna granata nije pogodila laki tenk BT-7. Pored uništene tehnike, Nijemci su izgubili oko 50 vojnika i časnika. Nakon zasjede Najdin je uvidio novu nadolazeću kolonu njemačkih tenkova koja je krenula drugim putem. Međutim, Najdin je znao kuda taj put vodi, postavio je svoj BT u novu zasjedu i uništio još tri njemačka tenka. Tijekom jednodnevne borbe u dvije zasjede na lakom tenku Najdin i njegova posada su uništili 15 njemačkih tenkova!

BT-7

Wikipedija

S obzirom na to da je svaki podvig koji izvrše sovjetski vojnici morao biti potvrđen izvještajima i očevicima, stvar s dodjelom medalja i nagrada nije uvijek išla lako. Tek je 1943. bivši zapovjednik 5. divizije pukovnik Fjodorov predložio Najdina za nagradu i tek je 3. lipnja 1944. godine zapovjednik tenka dobio zvijezdu heroja SSSR-a, s ordenom Lenjina.

Ratni put Najdina nije tu završio. Do kraja rata je ranjavan dva puta, ratovao je u 11. armiji sjeverozapadnog fronta. Završio je 1942. Čeljabinsku tenkovsku školu, a nakon rata je ostao služiti u vojsci do 1966., kada je umirovljen. Umro je u Berdičevu 1977. godine.