Đavo u prugastoj bluzi: Kako je stariji narednik Kisljakov izdržao napad stotinu Nijemaca

Sjeverni front Drugog svjetskog rata koji je držala Crvena armija na granici s Finskom po žestini borbenih djelovanja bio je sporedan, ali i izričito važan zbog jedne stvari - grada i luke Murmanska.

Tijekom ljeta 1941. sovjetsko mornaričko pješaštvo je izvelo više desanata u pozadini neprijatelja. Cilj jednog takvog desanta 17. srpnja u Motovskom zaljevu bio je odvući glavne njemačke snage koje su se nalazile na nekoliko desetaka kilometara od Murmanska. Prije iskrcavanja glavnih desantnih snaga išli su odredi dobrovoljaca koji su trebali likvidirati prve položaje Nijemaca i očistiti teren za desant, nakon čega bi došlo do iskrcavanja bataljuna mornaričkog pješaštva i daljnjeg razvijanja mostobrana. Jednim takvim odredom od deset ljudi zapovijedao je iskusni stariji narednik Vasilij Kisljakov. Sam desant je prošao bez gubitaka ljudi, međutim, njemačka obalna artiljerija je potopila baržu s osnovnim sredstvima potpore, tako da su cijeli desant štitili jedan poljski top 76 mm i tri minobacača. Odred Vasilija je išao ispred osnovnih snaga desanta, a cilj je zauzeti i zadržati "bezimeni vrh".

Suočeni sa sovjetskim snagama Nijemci su formirali kombiniranu borbenu skupinu sastavljenu od jegera rodom uglavnom iz Austrije. Bile su to trupe specijalno trenirane u Norveškoj za brzi pješadijski proboj do Murmanska. Oni su dobili zadatak potisnuti sovjetski desant u more. Bezimeni vrh je postao ključ bitke. Nijemci su otvorili uragansku vatru iz minobacača nakon čega su ranjena tri borca iz Vasilijeve grupe. Nakon pola sata borbe još dvojica su bila teško ranjena. Tada se Kisljakov odlučio na riskantant potez. Preostali borci su zajedno s ranjenicima poslani u pozadinu, dok je Vasilij ostao sam na vrhu. Naređenje je bilo da izvuku ranjenike i pozovu pojačanje.

Vasilij Kisljakov je imao nekoliko uređenih položaja i, kada su Nijemci ponovo krenuli u napad, on se premještao s jednog na drugi, kako da se na tom vrhu nalazi vod ili četa. Nijemci su prilazili oprezno, tražeći slabo mjesto u obrani, ne sluteći da vrh drži samo jedan čovjek. Borba je s pauzama trajala nekoliko sati. Nakon što je shvatio da više nema streljiva i da mu je ostalo nekoliko granata, Vasilij se odlučio na blef. Podigao se, bacio granatu i dao naredbu: vod, naprijed! Nijemci koji su se nalazili svega 20 metara ispred zaklona od straha su pobjegli, a neki od njih su ostavili oružje i streljivo koje je Vasilij pokupio i vratio se ponovno u zaklon.

Ipak, vrijeme je isticalo i potrošilo se i streljivo koje je Kisljakov zaplijenio od Nijemaca. Posljednju granatu je ostavio za kraj, za posljednji napad. Pojačanje je stiglo nakon sedam sati borbe. Crvenoarmejci su čuli posljednji uzvik Vasilija "za domovinu" i pohitali mu u pomoć. Nijemci su se povukli. Vrh je zadržan.

Vasilij Kisljakov

TRK "Zvijezda"

Podvig Vasilija Kisljaka brzo se pročuo, on je postao prvi heroj SSSR-a na Sjevernom frontu. Unapređen je časnički čin i ostao je u službi u vojsci. Njegovim ratnim podvizima tu nije bio kraj. Krajem studenog 1941. njegova jedinica je dobila zadatak da zauzme vrh 314 na cesti Murmansk-Lipeck. Važnost tog crha je bila slična kao i onda Mamajevog Kurgana u bitci za Staljingrad. Kisljakov je odlučio udariti na vrh s neočekivane strane, preko zaleđenog jezera. Riskantni potez se isplatio i sovjetski vojnici su izbjegli glavne vatrene točke koje su bile pripremljene na čeoni udar. Brzo se otrijeznivši poslije poraza, Nijemci su počeli djelovati po vrhu minobacačima. U trenutku dok je podizao četu u napad, Vasilij je pogođen s više šrapnela. Kako se kasnije ispostavilo u bolnici, život mu je spasila zvijezda heroja Sovjetskog Saveza koju je nedavno dobio: orden je zaustavio šrapnel ispred samog srca.

Heroj Drugog svjetskog rata Vasilij Kisljakov je preminuo 1990., u 74. godini života.