Osveta Izraelu za 1967.: Sovjetski PZO sustavi u ratu Sudnjeg dana

Danas kada je Bliski Istok aktualan, odjeci Četvrtog arapsko-izraelskog rata 1973. i obilježavanje njegove godišnjice svuda su prisutni. Udružene arapske vojske naoružane i obučene od strane Sovjetskog Saveza krenule su u ofenzivu s juga i sjevera u nadi da će se revanširati za težak poraz 1967. Premda je Izrael uspio odbiti ove napade, pretrpio je užasne gubitke. Naročito gorku pilulu za njega su predstavljali gubici u zrakoplovstvu. Francuski list Paris Match je pisao: "Kad-tad će Sirijci postaviti spomenik u čast konstruktora tih suvremenih raketa". Stanovnici Damaska i njegove okolice vidjeli su svojim očima kako oboreni PZO sustavima na zemlju padaju deseci "phantoma", "skyhawkova" i "miragea".

Kako je primijetio sovjetski general-pukovnik A. A. Nogovicin, tijek borbenih djelovanja pokazao je da je vješto korištenje novih sovjetskih sredstava PZO spriječilo neprijateljsku avijaciju da ostvari zračnu premoć. Ako su 1967. Izraelci iskoristili faktor iznenađenja ostvarivši potpunu zračnu premoć i uništivši 60% arapske avijacije na zemlji, u ratu 1973. je masovnom pojavom PZO sustava faktor iznenađenja bio na strani Arapa.

Stvaranje PZO zona velike gustoće u kombinaciji s artiljerijsko-raketnim sustavima ne samo da je osiguralo žilavu obranu, nego je onemogućilo da izraelska avijacija do kraja borbenih djelovanja osigura zračnu premoć i nanese teške gubitke sredstvima PZO ili kopnenoj vojsci, dok je sama pretrpjela teške gubitke.

U borbenim djelovanjima su sudjelovali raketni kompleksi različitih tipova koji su ulazili u miješane grupe PZO Sirijske Arapske Republike. Pored odlično osvojene "Dvine", iz Sovjetskog Saveza su stigli i sustav S-75M "Volga" i S-125 "Pečora", kao i sustav "Kub". Ova tri sustava su uništila 78% svih izraelskih zrakoplova. Najefikasni sustav bio je "Kub", koji je za to vrijeme posjedovao veliku mobilnost koju drugi sustavi nisu imali. Upravo PZO Sirije je rod vojske koji se pokazao najboljim u Litopadskom ratu 1973.

Prema sovjetskim podacima, za šest dana rata od 6. do 12. listopada 1973. 23 od 38 diviziona PZO Sirijske Arapske Republike oborili su više od 80 izraelskih zrakoplova, to jest svakih 6 od 479 zrakoplova koliko je Izrael imao. Najintenzivnija djelovanja bila su u prvom tjednu rata, dosegnuvši zenit 11.-12. listopada. Šestog i sedmog dana rata bilo je oboreno 26, odnosno 18 izraelskih zrakoplova. Učinkovitost djelovanja je dostizala 50%, a u prosjeku je lansirano po pet raketa na jedan oboreni avion, s tim da tu treba uračunati i djelovanje prijenosnim sredstvima PZO kao što je "Strela 2M". Učinci su izvođena u uvjetima aktivnog ometanja od strane Izraela, kao i masovne primjene antiradarskih raketa "AGM-45 Shrike" te vuče meta imitatora aviona. Ali, naučeni iskustvom Vijetnama, Sovjeti i Sirijci su razradili niz obmanjujućih mjera, tako da je samo jedna od preko 100 lansiranih raketa pogodila svoj cilj. Većeg je uspjeha izraelska avijacija imala primjenom klasičnih raketnih i bombarderskih udara s malih visina. Zbog primjena lažnih ciljeva, imitatora zračenja i drugih sredstava obmane, oko polovica izraelskih bombi i raketa je pala na lažne položaje.

Prema sovjetskim podacima, Sirijci su ukupno oborili 140 izraelskih zrakoplova dok je još 100 zrakoplova teško oštećeno, ali su uspjeli sletjeti na teritorij Izraela. Izraelci službeno priznaju 107 oborenih aviona, a sličan podatak se spominje i u izvještaju koji je podnesen američkim saveznicima. Bivši načelnik Glavnog stožera SSSR-a general armije M. A. Moisijev, analizirajući djelovanja u ratu Sudnjeg dana, primijetio je da su Izraelci zbog teških gubitaka na sirijskom nebu obustavili napade na Damask. Bivši zapovjednik PZO kopnene vojske Ruske Federacije Boris Duhov tvrdio je da je Izrael poslije obrane svojih pozicija na Sinaju i Golanu odustao od napadnih djelovanja upravo zbog ogromnih gubitaka avijacije, koja nije mogla pokrivati ofenzivu.