Oružje pobjede: Kakav je trag u povijesti ostavio legendarni sovjetski mitraljez DŠK

Neposredno prije početka Drugog svjetskog rata u SSSR-u je konstruiran teški mitaljez koji je koristio streljivo u kal.12,7 mm. U narednim godinama i desetljećima svoje uspješne upotrebe, ovaj mitraljez je postao legendarno oružje u planetarnim razmjerima, prenosi američki internetski portal The National Interest.

Opće je mišljenje da su teški mitraljezi namijenjeni prije svega za učinkovito uništavanje žive sile neprijatelja. Međutim, to nije točno. Zahvaljujući snažnom zrnu u kalibru 12,7 mm, ovaj mitraljez može neutralizirati i lakše oklopljena borbena vozila.

Razvoj teškog mitraljeza DŠK je započeo još krajem drugog desetljeća prošlog stoljeća. Tada već uspješnog i poznatog sovjetskog kontruktora Vasilija Degtjareva zapao je zadatak razvoja teškog mitraljeza velikog kalibra, koji je isprva zamišljen kao protuzračno oružje. Uskoro je ovaj konstruktor predstavio model DK, kojeg je ipak odlikovala relativno mala brzina paljbe, ali i okvir kapaciteta od svega 30 metaka. Ovi nedostaci su postali razlog za modernizaciju ovog mitraljeza, koje je uradio također čuveni konstruktor streljačkog naoružanja Georgij Špagin (specijalist za oružja koja imaju veliku brzinu paljbe). On je razvio dodatak za hranjenje mitraljeza pomoću redenika i odradio još nekoliko poboljšanja na samom oružju, tako da je već krajem 30-ih godina prošlog stoljeća započela serijska proizvodnja moderniziranog mitraljeza koji je nosio oznaku DŠK.

Popularna "Duška" koristi metak kalibra 12,7×108 mm. On je za 9 milimetara duži nego američki metak 12,7×99 mm koji koristi teški mitraljez M2. To omogućuje sovjetskom metku veću probojnost. Naime, metak 12,7×108 mm na udaljenosti od 500 metara može probiti oklopnu ploču debljine 15-20 mm. U pravilu američki mitraljez M2 ima bolje parametre preciznosti, dok je sovjetski DŠK daleko jednostavniji prilikom terenske eksploatacije, prenosi internetski portal RG.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata sovjetska vojna industrija je proizvela oko devet tisuća jedinica ovih mitraljeza. Oni su postavljani vozila GAZ-AA, patrolne i torpedne čamce, oklopne vlakove, tenkove T-40 itd.

U kasnijim fazama Drugog svjetskog rata, njemačka avijacija je zadavala velike probleme tenkovskim jedinicama Crvene armije. Ovo je uzrokovalo da se po žurnom rješenju na kupole osnovnih borbenih tenkova IS-2 i teških samohotki ISU-152 instaliraju teški mitraljezi DŠK. Ovo rješenje u taktičkom smislu nije samo omogućavalo uspješnu borbu protiv neprijateljskih zrakoplova, nego i uništavanje njegovih vatrenih točaka u uvjetima gradske borbe (snajperska i mitraljeska gnijezda, zaklonjeno pješaštvo).

DŠK je tijekom rata definitno pokazao da se radi o vrlo pouzdanom i ubojitom oružju, tako da se odmah nakon završetka borbenih djelovanja pristupilo projektu njegove modernizacije. Modernizirana verzija ovog mitraljeza je nosila oznaku DŠKM. Kod njega je izmijenjena konstrukcija mehanizma za hranjenje pomoću redenika i nosač mitraljeske cijevi. Smatra se da je ova verzija mitraljeza proizvedena u milijunskim primjercima. On je izvezen velikom broju zemalja u Aziji, Africi, Bliskom istoku i Istočnoj Europi. Kina je napravila svoju vlastitu kopiju pod oznakom Tip-54. Zemlje poput Pakistana, Jugoslavije, Rumunjske, Irana i Čehoslovačke su po licenci također proizvodile ovo oružje.

"Duška" je ostavila vrlo dubok povijesni trag. Za vrijeme bitke kod Điện Biên Phủa ili opsade Điện Biên Phủa koja je vođena od 13. ožujka do 7. svibnja 1954. godine između francuskih kolonijalnih snaga u današnjem Vijetnamu s jedne i trupa Viet Minha s druge strane, sovjetski mitraljez DŠK je bio jedno od oružja koje je odnijelo stratešku prevagu na stranu komunističkih revolucionara.

Naime, trupe Viet Minha kojima je zapovijedao general Võ Nguyên Giáp su opkolili francusku bazu koja je posjedovala uzletno-sletnu stazu preko koje su transportni zrakoplovi vršili njezinu opskrbu. Pored ovoga, francuske kolonijalne snage su njezino postojanje koristile i za upotrebu izviđačkih zrakoplova i lovaca-bombardera. Viet Minh je odlučio u potpunosti izolirati ovu bazu, točnije onemogućiti bilo kakvu upotrebu uzletno-sletne staze. U toj je namjeri oko baze raspoređeno oko 100 vatrenih točaka opremljenih mitraljezima DŠK, uključujući i 80 protuvavionskih topova u kal. 37 mm. Na ovaj je način potpuno poremećena zračna aktivnost iznad ove baze, što je dovelo da dramatičnog pogoršanja situacije kada je u pitanju njezina opskrba, ali i popuna svježim ljudstvom.

U vrlo kratkom vremenskom razdoblju mitraljezi DŠK u koordinaciji s PA topovima kal.37 mm su oborili čak 62 francuska aviona. Ovo je dovelo do sloma francuskih snaga koje su branile bazu. Nakon sedam tjedana opsade, komunistički revolucionari podržani višecijevnim raketnim bacačima "Kaćuša" su upali u bazu i zarobili oko 11 tisuća francuskih vojnika i časnika. Na ovaj način je definitivno okončano francusko kolonijalno prisustvo u Jugoistočnoj Aziji. 

DŠK je aktivno korišten kao PA oružje i za vrijeme rata u Vijetnamu. Ovi mitraljezi nisu bili tako ubojiti kao teža PA oruđa, ali su bili daleko zgodniji za transport i opskrbu milicija koje su operirale u Južnom Vijetnamu, Kambodži i Laosu. U ovim su konfliktima popularne "Duške" pokazale visok stupanj učinkovitosti protiv letjelica vertikalnog transporta (helikopteri) i malih izviđačkih zrakoplova, kao što je npr. O-1 Bird Dog. Najveći postotak američkih gubitaka u Vijetnamu, kada su u pitanju letjelice, nije ostvaren raketama klase zrak-zrak ili zemlja-zrak, nego upravo PA mitraljezima i topovima, gdje se ponovo izdvojio sovjetski DŠK.

Mitraljez je vrlo obilno upotrebljavan i za uništavanje oklopne tehnike. Velika početna brzina zrna na ustima cijevi i njegova snaga su omogućavali učinkovitu borbu protiv lakoolopljene borbene tehnike. To se prije svega odnosilo na američke oklopne transportere M113, ali i na prve verzije sovjetskih borbenih vozila pješaštva BMP. Kao rezultat masovne upotrebe ovog mitraljeza Amerikanci su svoju buduću tehniku počeli jače "oklopljavati" ne bi li nekako smanjili gubitke. To se posebno vidi prilikom razvoja udarnog helikoptera Apache, sljedeće generacije oklopnih borbenih vozila tipa Bradley IFV i Stryker.

Što se tiče SSSR-a, on je mitraljeze DŠK (DŠKT) masovno postavljao na svoje tenkove i druga oklopna borbena sredstva. Postavljanje teških i robusnih mitraljeza na kupole tenkova postalo je jedan od simbola sovjetske vojne moći, piše američki internetski portal The National Interest.

Međutim, za vrijeme rata u Afganistanu sovjetski vojnici su na svojoj koži osjetili svu učinkovitost ovog oružja. Koristeći geografske specifičnosti ove države, mudžahedini su masovno upotrebljavali "Duške" s vrlo utvrđenih pozicija, koje su se nalazile u klancima i pećinama. Oni su također vrlo uspješno koristili DŠK za borbu protiv ciljeva u zraku, gdje su sovjetskom zrakoplovstvu nanijeli određene gubitke.

Također, vrijedno je napomenuti da je Irska republikanska armija (IRA) uspjela nabaviti 18 DŠK u Libiji. Jednim od njih je oboren helikopter britanske vojske. Incident se dogodio 1988. godine.

Na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi ovi mitraljezi se masovno instaliraju na modificirana pickup i terenska vozila. Ovako naoružana vozila su bila neizostavni element vatrene potpore pobunjeničkim postrojbama u Somaliji, za vrijeme uličnih borbi u gradu Mogadishu. Zahvaljujući ovim inovacijama koje uključuju montiranje "Duški" na manja, pokretljivija vozila, njihov životni vijek je bitno produžen. Točnije, ovaj mitraljez i dan danas igra važnu taktičku ulogu u konfliktima u Afganistanu, Siriji, Libiji, Jemenu, Iraku....