"Otac apokalipse": Najveći projekti sovjetskog konstruktora Kozlova

CC BY 4.0/Minstarstvo obrane RF
Prvi interkontinentalni balistički projektili, vojni sateliti, borbeni svemirski brodovi - sve su to projekti ruskog konstruktora Dmitrija Kozlova. A on je rođen prije točno 100 godina, 1. listopada 1919. godine.

Nuklearna "Petica"

U prosincu 1958. godine nedaleko od njemačkog grada Fürstenberga tajni projekt privodio se kraju. Sovjetski stručnjaci neprimijećeno su izvezli i u Istočnoj Njemačkoj razmjestili dva diviziona najnovijih balističkih raketa srednjeg dometa R-5M s nuklearnim bojevim glavama.

Četiri rakete su bile usmjerene prema Engleskoj, osam prema Parizu, Bruxellesu, Bonnu i Ruhrskoj industrijskoj oblasti Zapadne Njemačke. Mogući neprijatelji o tome nisu ništa znali. SSSR je ovakvo oružje tada prvi put razmjestio izvan svog teritorija.

Prvo lansiranje strateške rakete R-5

R-5M su u Istočnoj Njemačkoj ostale kratko. Već na jesen 1959. godine oba diviziona su se vratila u Kalinjingradsku oblast. Do tada je u sastav naoružanja već stupila raketa R-12 s dometom od 2080 kilometara, tako da više nije bilo potrebe da se rakete razmještaju u inozemstvu. R-5M je ostala na borbenom dežurstvu sve do 1968. godine.

Dmitrij Kozlov se nalazio na čelu tima koji je ovu raketu projektirao početkom 50-ih. Rad na "Petici" uslijedio je nakon neuspjeha s "Trojkom", kojoj su bili postavljeni nedostižni zadaci. Između ostalog, R-3 je trebao imati domet od tri tisuće kilometara. To konstruktorima nije pošlo za rukom, jer nisu imali ni iskustva, ni materijala, ni opremu za tako nešto.

Domet rakete R-5 sveden je na 1200 kilometara. Kako bi konstrukcija bila što lakša, iz rakete je uklonjen hermetički instrumentalni odsjek, kao i termoizolacija odjeljenja s kisikom.

R-5 je pripremana za rasprskavajuću bojevu glavu tešku jednu tonu, ali je u vojsku ipak stigla njezina modifikacija R-5M, prva balistička raketa s nuklearnim punjenjem na svijetu.

S dometom od 1200 kilometara ove rakete su s granica SSSR-a mogle stići do svih objekata NATO-a u Zapadnoj Europi. One su raspoređene u gotovo sve divizione inženjerijskih brigada rezerve Vrhovnog zapovjedništva, a dobilo ju je i 15 pukovnija Ratnog zrakoplovstva.

Dalekometna "Sedmica"

U siječnju 1960. godine u sastav naoružanja ušla je raketa R-7, prva interkontinentalna balistička raketa na svijetu koja bojevu glavu od tri megatone može poslati na razdaljinu od osam tisuća kilometara. Ova raketa bila je pravo čedo Dmitrija Kozlova.

Tako je okončana nuklearna dominacija Sjedinjenih Država, koje su se uzdale u svoje bombardere. Sovjetski Savez je stekao mogućnost da napadne američki teritorij bez korištenja avijacije.

Prvi stupanj rakete se sastojao od četiri bočna bloka, simetrično raspoređena oko drugog stupnja. Drugi stupanj je sadržao instrumentalni dio, spremnike za oksidacijski agens i gorivo, pogonski odsjek, glavni motor i četiri upravljačka sustava. Kao agens se koristio tekući kisik, a kao gorivo kerozin.

"Sedmicu" je do cilja vodio kombinirani sustav za upravljanje. Njegovi podsustavi su bili zaduženi za stabilizaciju prilikom leta.

Prvo lansiranje rakete R-7

Smatra se da je R-7 najuspješnija sovjetska raketa. 1957. godine ona je u Zemljinu orbitu podigla prvi umjetni satelit, a 1961. godine prvi svemirski brod koji je nosio čovjeka. Suvremene rakete-nosači iz obitelji "Sojuz" njezini su direktni potomci.

Vojni "Sojuz"

Do sredine 1967. godine grupa konstruktora pod rukovodstvom Kozlova napravila je u realnoj veličini maketu neobičnog svemirskog broda 7K-VI, naoružanog brzometnim automatskim avio-topom kalibra 23 milimetra NR-23. Ovo oruđe bilo je prilagođeno za gađanje u bezračnom prostoru i namijenjeno za obranu broda od satelita-presretača i neprijateljskih brodova-inspektora.

Dmitrij Kozlov

Vojni svemirski aparat, koji je projektiran unutar tajnog programa "Zvijezda", imao je optički vizir OSK-4 s fotoaparatom za snimanje Zemljine površine.

Specijalna aparatura "Svinec" (Olovo) omogućavala je praćenje lansiranja balističkih raketa. Kao izvor energije korištena su dva radioizotopna termogeneratora.

U siječnju 1968. godine projekt je zatvoren iz niza razloga. Neprocjenjivo iskustvo dobiveno prilikom projektiranja vojnog "Sojuza" poslužilo je za stvaranje svemirskih brodova za više osoba.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće