Jeste li nekada primijetili da u mnogim popularnim holivudskim filmovima o svemiru njihovi junaci - astronauti - na ruci imaju istu marku satova, i to Hamilton? Takav sat je imao Matthew McConaughey u Interstellaru, kada je uspoređivao vrijeme dok se vraćao kući gdje su svi već bili ostarjeli. Takav sat je u "Marsovcu" imao i Matt Damon kada je ostao sam i borio se za opstanak na Crvenom planetu. Samo što spomenuti američki brend nikada nije bio "svemirski" u stvarnom životu, već samo na platnu.
Hamilton
Christopher Nolan/Legendary Pictures, 2014Da, za "svemirski" status su se borili koliko god su mogli, jer vrijeme je u svemiru od presudnog značaja, a naći se u svemiru predstavlja čast za svaku marku (i najbolju reklamu). Međutim, dok se danas u misiju ne može uputiti s bilo kojim satom, nije uvijek bilo tako. Jedanput je to umalo koštalo života cijelu posadu.
Čini se da nema dileme oko toga čiji sat je prvi bio u svemiru. Svi znaju da je prvi čovjek u svemiru bio sovjetski kozmonaut Jurij Gagarin. Kada je 1961. godine izgovorio čuveno "Idemo", na ruci je mu je blistao sat marke "Pobjeda" iz serije "Šturmanskie" (navigatorski). Te satove je poslije ponosno nosila čitava generacija perestrojke nazivajući ih "Gagarinovim satom".
Pravljeni isključivo za potrebe Ratnog zrakoplovstva, ovakvi satovi se nisu mogli kupiti u slobodnoj prodaji sve do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bili su opremljeni mehanizmom za zaštitu od udara i funkcijom zaustavljanja kazaljke za sekunde (kako bi se vrijeme mjerilo s točnošću do sekunde). Važili su za najpouzdanije satove u u cijelom Sovjetskom Savezu.
Istina, bilo je upornih glasina da Gagarinov sat nije podnio opterećenje i da je stao još tijekom starta, ali one nikada nisu službeno potvrđene (navodno to je gotovo bilo pitanje reputacije cjelokupne svemirske industrije). Obratno, poslije poznate misije cjelokupna produkcija tvornice satova dobila je ponosni naziv "Raketa", a satove s oznakom "Šturmanskie" više su puta testirali i dorađivali najveći znanstvenici. No računa li se neuspjeli pokušaj?
Drugi rekord je vezan za sovjetski sat "Strela", s kojim je 1965. godine prvi čovjek, kozmonaut Aleksej Leonov, izašao u otvoreni svemir. "Strela" je izgledala kao današnji satovi iz opreme namijenjene budućim sudionicima svemirskog programa SpaceX Elona Muska. Oni su tada bili predviđeni za rukovodeći kadar Ratnog zrakoplovstva, a imali su ugrađenu štopericu, 45-minutni brojač minuta, kao i telemetrijsku i tahimetrijsku skalu. Običnim građanima, očito, takvi satovi nisu bili poznati.
Aleksej Leonov
Aleksandar Makarov/Sputnik, avito.ruPotom je u svemir s ruskim kozmonautima letjelo još mnogo ručnih satova romantičnih naziva "Ocean", "Vostok", "Slava", i na kraju, "Poljot". Svi su bili proizvedeni u Sovjetskom Savezu. Agenciju NASA njihovo porijeklo nije mnogo brinulo.
U "utrci za Mjesec" pobijedila je švicarska marka Omega Speedmaster. Taj sat nosio je Buzz Aldrin kada je 1969. godine sletio na Mjesec, a danas je službeni sat astronauta Američke svemirske agencije. U tom trenutku bio je jedini dio opreme koji nije specijalno projektiran za svemirski let. Može se reći da je Omega pobijedila u poštenom nadmetanju.
Buzz Aldrin
APU orbiti ga je prvi nosio 1962. godine Wally Schirra, astronaut koji je sat kupio za svoj novac. NASA je, inače, 1965. godine anonimno kupila ručne satove poznatih marki poput Longines, Rolex, Bulova, Hamilton, Elgin, Benrus i Omega i obavila njihova testiranja. Samo je Omega uspješno prošla sve testove. Spomenuti izbor trebalo je obraniti i u Senatu američkog Kongresa. Udruženje američkih proizvođača satova pritom nije bilo baš oduševljeno forsiranjem švicarske na račun domaće industrije.
Američki astronaut Jack Swigert nosi sat Omega. 11. travnja 1970.
Ed Hengeveld/NASAKako bilo da bilo, satovi Omega su spasili živote posadi u najdramatičnijem trenutku u povijesti svemirskih letova, kada je na putu ka Mjesecu 1970. godine na brodu "Apollo 13" (jedna od misija NASA-e) eksplodirala boca s kisikom, što je dovelo do curenja kisika i nestanka električne energije. Budući da sustav navigacije nije radio, i da bi loš proračun vremena za siguran povratak u Zemljinu atmosferu mogao značiti gubitke života, izlaz iz situacije predstavljao je samo supertočan proračun. Ručni satovi su bili na visini zadatka, pa su i nagrađeni počasnim priznanjem NASA-e "Snoopy".
Ono što je danas sigurno je da u svemir ne idu elektronički satovi. Oni ne mogu izdržati razinu radijacije koja prolazi kroz mikroshemu i tako je onesposobljava. Premda se u sovjetsko vrijeme smatralo da u budućnosti nitko neće nositi mehaničke satove. Tada je čak pokrenuta i svojevrsna reklamna kampanja u kojoj su sovjetski kozmonauti pozirali s domaćim satovima nastalim u tvornici "Puljsar" s tekućim kristalima i led diodama.
I tko je na kraju pobijedio? Ponovo Švicarci. Službeni sat Centra za obuku kozmonauta i Roskosmosa od 1994. godine je Fortis, dok je Elon Musk za svoj SpaceX izabrao švicarski TAG Heuer.
Sat Fortis na ISS-u
RoskosmosPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
