Ovaj je sovjetski dizajner pretočio superautomobile u SSSR-u u stvarnost - iz svoje garaže

Inženjerstvo je bilo toliko popularan hobi u Sovjetskom Savezu da su se samouki entuzijasti inženjerstva i dizajna povremeno okupljali na festivalima da bi izložili rezultate svojih garažnih "uradi sam" radova. Ta su događanja bila popularna među mladima.

Jedan se od takvih festivala održao 1981. u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg). Dva su mlada studenta koja su posjetila festival bila toliko nadahnuta onim što su vidjeli da su odlučili napraviti vlastiti futuristički automobil od nule... u garaži.

Gennadij Hainov i Dmitrij Parfenov su zauzeli jednu napuštenu garažu i počeli graditi šasiju za svoj novi automobil, navodno koristeći stare vodovodne cijevi. Planirali su proizvesti ukupno dva automobila.

Kako bi premostili nedostatak rezervnih dijelova u SSSR-u, inženjeri su koristili ono što je na tržištu bilo dostupno: automobile su pokretali motori VAZ-2105, koristili su sustave podvozja ZAZ i kotače NIVA. Tijelo automobila su oblikovali od poliuretanske pjene i stakloplastike. Ironično je da se niti jedan od njih dvojice nije školovao u polju inženjerstva ili industrijskog dizajna.

Četiri godine kasnije, 1985., Hainov i Parfenov su dovršili svoja dva automobila - oba su bila gotovo identična, s tek malim razlikama u dizajnu i boji: jedan je bio tamnozelene boje, a drugi svjetlobež.

Kontrolna ploča prekrivena gumbima i prekidačima bila je nešto dotad neviđeno u Sovjetskog Savezu. Automobili su na kontrolnoj ploči imali samo inženjerske kalkulatore (za izračun razine potrošnje goriva i drugih jednostavnih parametara), no bila je to mala estetska revolucija u sovjetskoj autoindustriji koja nikada nije primjenjivala takav futuristički izgled kod svojih vozila.

“Agresivna” vanjština je pridonosila šoku. Automobil je izgledao vrlo sportski i odvažno, za razliku od bilo kojeg drugog automobila sovjetske proizvodnje.

Inženjeri amateri su svoj izum izložili na sajmu EXPO-85 u Bugarskoj. Hainov je tvrdio da automobil može postići maksimalnu brzinu od 170 km/h na ravnoj cesti.

Legenda kaže da je poznati talijanski dizajner automobila Nuccio Bertone vidio ovaj automobil na festivalu automobila u Pragu i bio šokiran kada je vidio što su dva mlada amaterska proizvođača automobila uspjela proizvesti u napuštenoj garaži bez podrške vlade ili investitora.

Njih su se dvojica pojavila na televiziji, što je neizbježno stiglo i do Komunističke partije SSSR-a. Generalni sekretar Mihail Gorbačov ih je pozvao da se pridruže projektu stvaranja potpuno novog automobila za 2000. godinu.

No Hainovu i Parfenovu je bila potrebna samo godina dana da proizvedu futuristički minivan "Ohta". Unatoč svom atraktivnom dizajnu, navodno uspješnoj ergonomiji i pristupačnoj proizvodnji, projekt nije preživio do 2000. godine. S druge strane, nije niti SSSR.

Kad se 1991. raspao Sovjetski Savez, Hainov i Parfenov su se razišli, svaki sa svojom malom građevinskom tvrtkom. Hainovljeva tvrtka Dragon Motor je proizvela nekoliko neobičnih modela terenaca (od kojih neki podsjećaju na današnji Range Rover).

Dizajnirao je i ovaj terenac "Uran" futurističkog izgleda.

Unatoč svojoj domišljatosti, Hainov nikada nije predstavio svoje izume dovoljno široko da bi revolucionirao automobilsku industriju u Rusiji. Svaki automobil koji je napravila njegova tvrtka sastavljen je i prodan u vrlo ograničenim količinama, od samo nekoliko automobila do najviše 20.

"Postojala je potražnja i postojale su unaprijed plaćene narudžbe", rekao je Hainov u jednom intervjuu. "Razlog [za zastoj] su bili naš mentalitet i korupcija."

Iako je vjerovao da jedna osoba ili čak mali tim inženjera nikada ne bi mogli napraviti bolji automobil od divovskog proizvođača automobila poput Volkswagena, Hainov je nastavio proizvoditi nove modele u malim količinama.

Međutim, njegov je pothvat ubrzo potonuo. "Bilo je previše ljudi koji su htjeli zaraditi na tim automobilima, a premalo ljudi koji su htjeli odgovorno obavljati svoj posao. Kada smo počeli zarađivati, deseci različitih ljudi su počeli dolaziti k nama, jer su vjerovali da moramo s njima podijeliti profit. I tako je projekt propao ekonomski", rekao je Hainov.

Nažalost, Gennadij Hainov je preminuo u Sankt-Peterburgu u rujnu 2019. u dobi od samo 59 godina.