Skinut pečat državne tajne: Oni su "kumovi" prve sovjetske nuklearne bombe

Prva sovjetska atomska bomba je testirana 29. kolovoza 1949. na poligonu Semipalatinsk (Kazahstan)

Getty Images
Može se slobodno reći da je otac sovjetske nuklearne bombe fizičar Igor Kurčatov, ali bez pomoći ratnih obavještajaca SSSR-a ne bi mogao parirati Amerikancima, a možda ni izbjeći nuklearni napad.

Načelnik Vanjske obavještajne službe Rusije Sergej Nariškin je 17. rujna predao predsjedniku Kurčatovskog instituta fizike Mihailu Kovaljčuku dokumente iz tajnih arhiva Lubjanke o počecima sovjetskog atomskog projekta. Među njima su i pismena svjedočanstva o operaciji "Enormoz" (od engleske riječi enormous - "ogroman"), odnosno o tome kako su dobivene informacije o atomskim programima drugih država.

Tajna operacija je vođena od početka Drugog svjetskog rata: sovjetski špijuni u SAD-u, Britaniji i Trećem Reichu su tražili tragove nuklearne fisije. Već je 1941. vrbovani britanski diplomat Donald Maclean predao Moskvi "Izvještaj o uraniju" pripremljen za premijera Winstona Churchilla.

"U dokumentu je bilo riječi o počecima rada u Britaniji i SAD-u na atomskom projektu, o mogućem izgledu atomske bombe, proizvodnji neophodnog uranija 235 i prijenosu radova iz Britanije u SAD", kaže vojni povjesničar, umirovljeni pukovnik Vanjske obavještajne službe Vladimir Antonov. "U jesen te iste 1941. godine naši operativci u Londonu su uspostavili kontakt s Klausom Fuchsom."

Njemački fizičar Klaus Fuchs je surađivao i družio se s mnogim američkim znanstvenicima koji su radili na projektu "Manhattan". On je podatke dobivene od Amerikanaca predao Moskvi, što je Sovjetima pomoglo da brzo sruše nuklearni monopol Sjedinjenih Američkih Država.

U veljači 1942. u okolici Taganroga zarobljen je njemački časnik koji je u džepu imao notes s nekakvim formulama. Ispostavilo se da se radi o atomskom fizičaru koji je u Donbasu tražio nalazište uranija (Sovjeti su ga kasnije zaista pronašli).

"Znanstvena ekspertiza formula iz notesa je pokazala da su Nijemci već uveliko radili na atomskoj bombi", kaže Antonov.

Početak Drugog svjetskog rata je u SSSR-u precrtao sve planove o stvaranju atomske bombe, ali o tome da Nijemci uveliko rade na projektu Staljinu je 1942. napisao poručnik zrakoplovstva Georgij Fljorov (sovjetski nuklearni fizičar i Kurčatovljev suradnik, stručnjak u područjima cijepanja atomske jezgre, sinteze novih kemijskih elemenata i istraživanja novih vrsta radioaktivnosti).

Apel koji je Staljinu uputio "obični vojnik" Fljorov da se hitno počne s izradom atomske bombe je i postao jedan od glavnih razloga za početak sovjetskog nuklearnog programa.

Na kraju krajeva, sovjetska znanost je za tri godine uradila ono što je Amerikancima oduzelo šest: 29. kolovoza 1949. na poligonu Semipalatinsku uspješno je testirana prva sovjetska atomska bomba RDS-1.

Treba dodati da je tajni američki plan "Totality" iz 1945. predviđao da se na nekoliko desetaka sovjetskih gradova baci 20 do 30 atomskih bombi, a već 1948. je odlučeno da je s oko 200 bombi izvedivo uništiti 70 sovjetskih gradova.

"Amerikanci su u nečemu zaista prednjačili. I to ne treba čuditi, njima nisu padale bombe na glavu, a Nijemci su došli do Moskve. I tek su 1942.-1943. u SSSR-u počeli aktivno raditi na stvaranju atomske bombe. Sovjetski Savez je za dva puta manje vremena napravio bombu i to samo zahvaljujući našim obavještajcima", zaključuje Vladimir Antonov.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće