Kako je ruski VDV postao najveća desantna sila današnjice

12. KOL 2019.

Igor Damjanović

MOD Russia/via Globallookpress.com

U tekstu Igora Damjanovića, našeg dopisnika iz Crne Gore, možete se upoznati s poviješću ruske Zračno-desantne vojske, njezinom današnjem značaju i zapovjednicima VDV-a koji su bili aktivni u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu.

Zračno-desantne snage počele su se formirati neposredno uoči Drugog svjetskog rata. Povjeravani su im najteži i najopasniji zadaci, koji su podrazumijevali djelovanja duboko iza neprijateljskih linija. U pozadinu protivnika pripadnici ovog roda vojske ubacivani su padobranskim skokom.

Smatra se da su prvi padobranski desant u povijesti izvršili Nijemci na belgijsku utvrdu Eben-Emael 10. svibnja 1940, u okviru Blitzkrieg kampanje u kojoj su za svega nekoliko tjedana poražene združene francusko-britanske snage, okupirane zemlje Beneluxa i veliki dio Francuske. Nacistički padobranci istaknuli su se i u rujnu 1943. godine na planini Gran Sasso, kada je njihov proslavljeni specijalac pukovnik Otto Skorzeny isplanirao desant na utvrdu gdje su novoformirane talijanske vlasti, na čelu s maršalom Pietrom Badogliom, internirale svrgnutog fašističkog diktatora Benita Mussolinija. Duce je tada oslobođen bez ispaljenog metka. Za razliku od oslobađanja Mussolinija, njemački padobranci nisu bili uspješni prilikom desanta na Drvar u lipnju 1944., kada su Josip Broz Tito i Vrhovni štab NOVJ-a uz dosta sreće tada izbjegli zarobljavanje.

Desant na Drvar. Nijemci s Titovom uniformom.

Wikipedija

S druge strane, padobranci anglo-američke koalicije su odigrali vrlo važnu ulogu prvog dana savezničkog iskrcavanja u Normandiji (tzv. Dan D).

Za vrijeme Drugog svjetskog rata složene i zahtjevne operacije izvodili su i padobranci sovjetske vojske. Pored diverzija i djelovanja iza neprijateljskih linija, sovjetski padobranci su pružali i značajnu podršku partizanskim odredima, posebno brojnim na prostoru današnje Bjelorusije, koja je pod nacističkom okupacijom ostala sve do polovice 1944. godine.

Zračno-desantna vojska (VDV) sovjetske vojske formalno je konstituirana u najteže vrijeme rata, u rujnu 1941. godine, kada su nacisti bili na svega nekoliko desetaka kilometara od Moskve. Njihov prvi zapovjednik bio je dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza, general pukovnik Vasilij Glazunov. Pod njegovim neposrednim zapovjedništvom izvršena je čuvena Vjazemska zračno-desantna operacija početkom 1942. godine, u kojoj je sudjelovalo 15 000 vojnika i časnika. Na mjestu zapovjednika VDV-a general Glazunov ostaje do lipnja 1943. Zamjenjuje ga general-major Aleksandar Kapitohin.

"Nemam pravo uvrijediti narod Jugoslavije"

Na dužnosti zapovjednika VDV-a general Kapitohin ostaje do jeseni 1944. kada je upućen na Balkan. U početku zapovijeda zračno-desantnim korpusom, a od studenog 1944. nalazio se na dužnosti predstavnika Glavnog stožera sovjetske vojske pri NOVJ-u. General Kapitohin je vijest o njemačkoj kapitulacije primio u Jugoslaviji. Od jugoslavenskog generala Koste Nađa "za doprinos za pobjedu nad fašistima" Kapitohinu je poklonjen automobil marke Mercedes.

General Aleksandar Kapitohin

Wikipedija

Nakon Rezolucije Infrombiroa i prekida jugoslavensko-sovjetskih odnosa, časnici sovjetske vojske odlikovani od strane jugoslavenskih vlasti za doprinos oslobođenju Jugoslavije masovno su se odricali takvih znamenja. Uobičajeno obrazloženje bilo je da smatraju sramotnim nositi orden dobiven od imperijalističkog agenta Tita. Unatoč pritisku, general Kapitohin odbija sa svečane unifome ukloniti jugoslavenska odličja, uz obrazloženje: "Mene je odlikovao narod Jugoslavije i ja ga nemam pravo uvrijediti."

Ujak Vasja - Desantnik broj 1

Do sada se na čelu VDV-a sovjetske i ruske vojske, računajući i aktualnog prvog čovjeka general-pukovnika Andreja Serdjukova, promijenilo ukupno 20 zapovjednika. Uvjerljivo najduži staž, praktički četvrt stoljeća, na mjestu zapovjednika VDV-a zabilježio je general Vasilij Margelov, u povijesti poznat kao Desantnik broj 1, ili Ujak Vasja, kako su ga zvali njegovi vojnici.

Margelov s kadetima VDV-a, 1977.

Arhivska fotografija

Zapovjednik VDV-a general Margelov postaje godinu dana nakon Staljinove smrti, u svibnju 1954. Tijekom njegove epohe sovjetski padobranci ne samo da su nadoknadili inferiornost u odnosu na zapadne vojske, već suparnike iz Hladnog rata prestižu u gotovo svim segmentima. Jedan od najvećih podviga u povijesti zračno-desantnih operacija izveli su vojnici generala Margelova 1973. godine. Tom je prilikom posebnim padobranom spušteno oklopno vozilo BMD-1. S obzirom na to da je misija bila vrlo rizična i da mogućnost spašavanja u slučaju nepredviđenih okolnosti nije postojala, tadašnji ministar obrane maršal Grečko bio je kategorički protiv misije. Odobrenje je dao tek kada je general Margelov predložio da u posadu BMD-1 uključi svog sina Aleksandra.

Godinama kasnije, pukovnik VDV-a Aleksandar Margelov je izjavio: "Zapovjednik je morao dugo nagovarati ministra obrane da bi on dao dozvolu za eksperiment. I tek kada je moj otac rekao da će skočiti njegov sin, Grečko je pristao. Ljudi koji su tada bili pored mog oca rekli su mi da je on tijekom našeg desanta držao napunjen pištolj i dok smo se spuštali popušio cijelu kutiju cigareta marke Belomorkanal."

Legenda koja kruži među ruskim časnicima govori da je upravo otac spriječio da za svoj podvig njegov sin Aleksandar dobije orden Heroja Sovjetskog Saveza, jer je, kako se priča, smatrao da je jedan takav orden (njegov) dovoljan u obitelji Margelov. Desantnik broj 1 umro je 4. ožujka 1990., ne dočekavši slom države kojoj je bio zaklet na vjernost. Desetljeće nakon njegove smrti pukovnik Aleksandar Margelov je napokon za svoj podvig iz 1973. odlikovan Ordenom Heroja Rusije.

U službenoj biografiji generala Vasilija Margelova stoji da je 1944. godine, kao i general Kapitohin, također sudjelovao u borbama za oslobođenje Jugoslavije.