Veličanstveni Jusupovski dvorac u Sankt-Peterburgu, posjet kome Grigorij Rasputin nije preživio

Jednog prosinačkog dana krajem 1916. godine bliski prijatelj ruskog cara Grigorij Rasputin pojeo je kolač s kalcijevim cijanidom i zalio ga otrovanim madeirskim vinom, no otrov iz nekog razloga nije djelovao. Njegovo srce nije prestalo kucati ni poslije četiri ispaljena hica iz pištolja. Smrt ga je zadesila na dnu Neve, gdje su ubojice bacile njegovo zavezano tijelo. Mjesto događaja bio je veličanstveni Jusupovski dvorac.

Legion Media

Kako se gradila palača

Jusupovski dvorac je trokatno zdanje prepoznatljive zagasite žute boje u neoklasicističkom stilu na obali rijeke Mojke u Sankt-Peterburgu. Gradnja palače za tajnog savjetnika (jedan od najviših državnih službenika) Katarine Druge Andreja Šuvalova započela je sedamdesetih godina osamnaestog stoljeća. Zgradu je projektirao Francuz Jean-Baptiste Vallin de la Mothe, arhitekt za čije ime su vezana brojna druga čuvena zdanja u Peterburgu kao što su Veliki gostini, odnosno trgovački dvor, Akademija likovnih umjetnosti ili Mali Ermitaž.

Legion Media

Palaču 1830. godine kupuje jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, upravitelj vladarskog dvora Boris Nikolajevič Jusupov. Dvorac je postao samo jedan od 57 posjeda kneževske obitelji. Imali su, recimo, još jednu tako veličanstvenu palaču na Krimu.

Obitelj Jusupov potječe od vladara Nogajske horde. Po aristokraciji nimalo ne zaostaje za carskom obitelji Romanov, a po bogatstvu je čak znatno nadilazi. Prvi Jusupovi su u Moskvu došli za vrijeme Ivana Četvrtog. Car je potomke plemićke obitelji nagradio bogatim posjedima i kneževskim titulama. Kasnije se imovina Jusupovih uvećala zahvaljujući ženidbi prvog Jusupova bogatom udovicom Katarinom Jakovljevnom Sumarokovom, kćerkom činovnika bliskog carskom dvoru.

Princeza Zinaida Jusupova u dnevnoj sobi Jusupovskog dvorca

Getty Images

Arhitektonski ansambl pored dvorca čine crkva Pokrova Presvete Bogorodice, konjušnica i vrt, kao i raskošno kućno kazalište Jusupovih dograđeno u barokonom stilu 1830. godine, koje neodoljivo podsjeća na scenu čuvenog peterburškog Marijinskog teatra. Jusupovi su ovdje priređivali glamurozne večeri, a na sceni kazališta su nastupali najistaknutiji peterburški baletni umjetnici i svirali najbolji orkestri Carstva.

Jusupovi kolekcionari

Iza svedenog pročelja kriju se luksuz i ljepota unutarnjeg uređenja palače. Dvorske odaje bile su uređene u potpuno različitim stilovima. Tako je Mavarski salon u znak sjećanja na pretke bio u orijentalnom stilu. Strastveni sakupljači, bogati članovi kneževske obitelji Jusupov, doslovno su zatrpali dragocjenostima prostorije dvorca.

Dizajn namještaja, stropa, lampe, dekorativne zidne slike s cvijećem u Jusupovskom dvorcu, 1860-e. U zbirci Državnog muzeja povijesti Sankt-Peterburga.

Getty Images

Život u takvom barbarskom sjaju je za posljednjeg predstavnika obitelji, Feliksa Jusupova, bio nepodnošljiv. On je više volio boraviti u apartmanima koji su specijalno za njega napravljeni na prvom katu i u suterenu dvorca. Bila je to neka vrsta stana u dubini ogromne zgrade. Bogati vlasnik je apartmane nazivao garsonijerom.

Portret grofa Feliksa Sumarokova-Elstona, kasnije kneza Jusupova, rad Valentina Serova

Ruski muze

Feliks Jusupov je bio nesvakidašnja osoba. Od djetinjstva se volio oblačiti u ženske haljine, nositi nakit i šminkati se, a tome ga je naučila majka koja je očekivala da će roditi djevojčicu. Sva aristokracija Ruskog Carstva je govorila o osobenjaštvu mladog čovjeka. Pričalo se da je bio homoseksualac, ali za to nema dokaza. Feliks je, kao mnogi drugi Jusupovi, bio u bliskim odnosima s carskom obitelji.

Feliks Jusupov i njegova supruga Irina (princeza carske krvi), 1915.

Javna domena

Tajanstveno ubojstvo

Feliks je zajedno s carevim rođakom, velikim knezom Dmitrijem Pavlovičem, 30. prosinca 1916. godine u dvorac doveo Grigorija Rasputina, sibirskog seljaka i bliskog prijatelja posljednjeg ruskog cara Nikolaja Drugog, a naročito njegove žene, carice. Rasputina je pratila reputacija "svetog starca" i iscjelitelja. On je, recimo, mogao zaustaviti krvarenje kod carevića Alekseja koji je bolovao od hemofilije. Pored svega toga, ljudi bliski caru su smatrali da starac previše snažno utječe na cara Nikolaja i uopće politiku, pa su željeli domovinu osloboditi od "ozloglašenog prevaranta".

Sudbonosnog dana u podrumskoj prostoriji "garsonijere" Jusupov i veliki knez su počastili starca otrovanim madeirskim vinom i kolačima s kalcijevim cijanidom. Međutim, otrov nije djelovao. O uzrocima čudne pojave iznosile su se najrazličitije pretpostavke. Prema jednoj od njih, šećer u kolačima i vinu je neutralizirao djelovanje otrova i tako zaštitio Rasputina od iznenadne smrti.

Voštane figure Feliksa Jusupova i Grigorija Rasputina u podrumu dvorca, dio povijesne izložbe "Ubojstvo Grigorija Rasputina".

Sergej Kompaničenko/Sputnik

Nakon neuspjelog trovanja Jusupov je pucao starcu ravno u srce iz Browninga. Ali ni taj hitac nije bio smrtonosan, Rasputin je u hropcu pokušao udaviti svog ubojicu. Zavjerenici su morali pucati u starca još nekoliko puta, poslije čega su tijelo bacili u Nevu. Istražni organi su ustanovili da je smrtno ranjeni starac u vodi bio živ još sedam minuta.

U podrumu dvorca na mjestu ubojstva Grigorija Rasputina rekonstruirana je mračna posljednja epizoda iz njegovog života koja se odigrala kobne noći, s postavljenim voštanim figurama sudionika u zločinu. Kustosi posjetiteljima pričaju kako čuvari noću čuju tajanstvene korake iz podruma, od kojih ih prolaze srci, potpuno sigurni da to nije nitko drugi doli Rasputin, čovjek mistične snage.

Posljednja noć Rasputina u Jusupovskom dvorcu u 1916. (voštane figure)

Danita Delimont/Global Look Press

Dvorac nakon revolucije

Jusupovi su ostali bez palače 1917. godine. Kneževi su zbog revolucije morali otići iz Peterburga na Krim, ostavljajući veliki broj dragocjenosti. Dio bogatstva su sakrili na posebnim tajnim mjestima tako vješto da zapravo nikada nije ni pronađeno. Tako se među nestalim draguljima vodi i "Peregrina", jedinstveni biser koji vrijedi preko milijun dolara.

Plava spavaća soba

Danita Delimont/Global Look Press

Jusupovski dvorac je izbjegao pustošenje koje je poslije revolucije snašlo većinu sličnih zdanja. U zgradi je 1925. godine smješten Dvorac kulture lenjingradskih prosvjetnih radnika. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u dvorcu se nalazila bolnica, a u poslijeratnom je periodu proglašen povijesnim spomenikom od federalnog značaja.

Glavno stepenište Jusupovskog dvorca

Legion Media

Popularni muzej

U Jusupovskom dvorca danas se nalazi muzej čiji je postav posvećen životu naraštaja plemića kneževske obitelji Jusupovih. Ovdje se održavaju i međunarodne konferencije i diplomatski susreti.

Legion Media

Aljona Permjakova, povjesničarka i kustosica u Jusupovskom dvorcu, kaže da turiste najviše oduševljava ambijent, s obzirom na to da se ovdje zaista može osjetiti autentična aristokratska atmosfera. "Mnogi izlošci ne samo da su pripadali kneževima Jusupov, nego je njihov raspored u interijeru identičan onom prije revolucije i emigracije vlasnika. Većina posjetitelja dvorca, upoznavši se s njegovom poviješću, ponese upravo taj dojam živog prostora", naglašava Permjak.

Pored orijentalnog Mavarskog salona impresivan dojam ostavljaju Hrastova blagovaonica kreirana u duborezu, kao i zapanjujuće akustični Foaje s bijelim stupovima i kućno kazalište, gdje se pored turističkog obilaska može prisustvovati i nekoj od večernjih predstava koje se ovdje redovito održavaju.

Legion Media

Jusupovski dvorac se može svakodnevno posjetiti, grupno ili pojedinačno s audiovodičem. Više informacija se nalazi stranici.