"Strateški koridor": Kako je sovjetska mornarica prije 45 godina razminirala Sueski kanal

Slobodan Đukić
Sovjetska mornarica je prije 45 godina na molbu Egipta izvela kompleksnu operaciju razminiranja Sueskog kanala. Za vrijeme Četvrtog izraelsko-arapskog rata, vode oko poznatog odmarališta Hurgada bile su prepune mina, koje su u potpunosti blokirale pomorski promet ovim strateški važnim koridorom.

Sovjetska ratna mornarica je povodom ovog slučaja formirala specijalni pomorski odred koji se sastojao od 27 borbenih i logističkih brodova iz sastava Crnomorske i Tihoocenaske flote. Glavni brod ove grupacije je bila protupodmornička krstarica-nosač helikoptera "Leningrad", koju su pratile fregate "Skorij" i "Smetlivij". Usput rečeno, veliki protupodmornički brod "Smetlivij" se i dan-danas nalazi u operativnoj funkciji, gdje i dalje dosta uspješno obavlja svoje dužnosti u Crnom moru.

14. srpnja 1974. godine prvi sovjetski brodovi su ušli u luku Hurgada. Operacija razminiranja zone Sueskog kanala i deblokade koridora za pomorski promet mogla je početi. Otežavajuća okolnost prilikom izvođenja ove vrlo složene i rizične operacije bio je nedostatak pomorskih mapa na kojima su ucrtani sigurni koridori koji su plovni, a koji su vrlo važni za detaljnu pretragu dna Sueskog zaljeva. Druga otežavajuća okolnost su bile nesnosno visoke temperature i vrlo česte pojave pješčanih oluja.

"Sunce ovdje nemilosrdno peče. Znoj u kombinaciji s vrelim vjetrom pojačava njegov učinak, posebice kada se izvode radovi. Ovdje se vidi sva težina mornarskog posla. Lokalni Arapi su se čudili kako ruski mornari u ovako teškim uvjetima mogu raditi po 12-14 sati dnevno, bez prestanka?!", prisjeća se kapetan prvog ranga Aleksandar Apolonov. "18. srpnja ujutro smo na razvalinama razrušenog svjetionika instalirali antenu, dva šatora i dizel-generator. Otok Gubalj-Sahir je bio prava pustinja, bez ikakvih tragova života. Tu nije bilo nikakve vegetacije, osim beskonačne količine pijeska i isušenih koralja. Temperatura zraka nije se mogla pravilno izmjeriti, jer je živin stup termometra bio ograničen na 50 stupnjeva Celzija i dalje nije mogao ići. Ovakvi vremenski uvjeti su nepovoljno djelovali na našu opremu, koja nije projektirana za ovakve uvjete."

Drugi problem su bila djelovanja izraelskih raketnih čamaca i njihovog ratnog zrakoplovstva. Izraelci su smatrali da Sueski kanal pripada njima, poslije uništenja egipatske vojske. Oni su se pokušali svim silama umiješati u cijelu priču i riješiti se sovjetskih brodova. Izraleski čamci nisu prezali ni od sudara sa sovjetskim minolovca, a naoružani lovački avioni Phantom su znali tijekom dana po osam puta nadletjeti Sueski kanal, imitirajući zrakoplovni napad. Sovjetski moreplovci su se aktivno suprtostavili ovoj agresiji tako što su se protupožarnom tehnikom (vatrogasni topovi, aparati za gašenje požara) borili protiv nasrtljivih izraelskih čamaca, dok su krstarica-nosač helikoptera "Leningrad" i drugi naoružani borbeni brodovi bili u stanju pune borbene spremnosti. Na stranu SSSR-a su stali i Ujedinjeni narodi. Na Izrael su utjecali i njegovi strateški saveznici (SAD i Velika Britanija) čiji su trgovački brodovi prolazili kroz "sovjetski koridor" u Sueskom kanalu.

Međutim, možda i najveći problem prilikom izvođenja ove operacije je bio vrlo nizak profesionalizam i obučenost egipatskih mornara. Mine sovjetskog porijekla "Krab" i AMD su postavljane bez ikakvog plana, često s potpuno neprikladnim plovnim sredstvima (brodovi za ribolov i sl.). 13. rujna 1974. godine je na jednu od ovih mina naletio sovjetski minolovac "MT-66" kojim je zapovijedao kapetan trećeg ranga Svidorov. Prilikom eksplozije mine, trup broda je na 20 mjesta probijen. Nad brodom je izgubljena mogućnost upravljanja, a nestalo je i električne energije. U dubokoj tmini brod je počeo tonuti. Prema sjećanjima mornara koji su se u tom trenutku zatekli na brodu "MT-66", uskoro se na licu mjesta prikupio veliki broj tigrastih morskih pasa.

Brodu je hitno trebala pomoć. Ka njemu je ubrzo upućeno pojačanje koje se sastojalo od nekoliko manjih sovjetskih brodova, koji su i sami riskirali da nalete na "divlje" minsko polje. Nakon što su pronašli brod koji je već bio dopola potopljen, pristupilo se akciji spašavanja njegove posade. Najteži dio akcije je bila deblokada jedne sobe na brodu, u kojoj su bila zarobljena dva sovjetska časnika. Oni su na sve načine pokušali razvaliti blokirana vrata, a kada u tome nisu uspjeli, napisali su oproštajna pisma svojim obiteljima. Nakon što je kompletna posada evakuirana, oštećeni minolovac je tegljačima prebačen do luke Hurgada, gdje je popravljen i ponovno vraćen u funkciju.

Ipak, mornari SSSR-a su pored svih teškoća uspješno realizirali cijelu operaciju. Minolovci i helikopteri su pronašli i uništili na desetke mina. Akvatorij koji se prostirao se na površini od oko 1250 četvornih morskih milja u potpunosti je očišćen. Prilikom deminiranja ovog prostora primijenjeni su novi taktički modeli uporabe helikoptera u ovakvim misijama, pomoću podvodnih kablova s eksplozivnim punjenjem. Helikopteri Ka-25 i Mi-8 su ukupno izveli 188 polijetanja u sklopu operacije uništavanja mina. U studenom 1974. godine Sueski kanal je ponovno otvoren za nesmetan pomorski promet.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće