Bitka kod Halkin Gola: Sudbonosna pobjeda Sovjeta nad japanskom vojskom

Granični sukobi SSSR-a i Japana nisu bili novost. Godinu dana ranije bitka na jezeru Hasan bila je prvi veći test sovjetske obrane, koji je završio japanskim porazom. Ipak, bitka kod Hasana nije bila većih razmjera. Ovoga je puta Japan Sovjete testirao preko njihovog saveznika (satelita) Mongolije.

Pogranični sukobi u Mongoliji počeli su u svibnju napadom japanskih snaga na karaule Mongolske narodne vojske. Zbog jačanja inteziteta provokativnih napada aktivirale su se i sovjetske snage, tako da je pogranični konflikt polako prerastao u sovjetsko-japanski konflikt. Nikolaj Feklenko, zapovjednik 57. pješadijskog korpusa, poslao je ka granici nekoliko motoriziranih pješadijskih četa, koje su odbacile Japance preko granice. S jedne i druge strane počelo je uvođenje krupnih vojnih sastava. Intenzitet sukoba je ulazio u novu fazu. Obje strane su privlačile svježe snage.

U posljednjem tjednu svibnja odigrala se prva zračna bitka u kojoj su Japanci ispali pobjednici, oborivši 15 sovjetskih zrakoplova uz gubitak jednog svog. Nezadovoljstvo rukovodstvom Feklenka i lokalni poraz sovjetskih pilota bili su signal za Moskvu da je nužna promjena na terenu. Jakov Smuškejevič i još 47 instruktora, od kojih 17 heroja Sovjetskog Saveza, stigli su 29. svibnja u Mongoliju radi reorganizacije i dodatne obuke sovjetskih pilota. Pored pilota su poslane i posljednje modernizacije aviona I-16. Početkom lipnja je na mjesto zapovjednika skupine vojske u Mongoliji Feklenka stigao Georgij Žukov, koji je odmah počeo voditi aktivnu obranu i predlagao protunapad na položaje Japanaca. Radi pomoći koordinacije između Crvene armije i mongolske vojske stigao je i Grigorij Štern iz Čite. Između Žukova i Šterna je zavladalo veliko rivalstvo zbog neslaganja u planovima izvođenja operacija.

Zapovjednik 2. ranga G. M. Štern, maršal Mongolske Narodne Republike H. Čojibalsan i zapovjednik korpusa G. K. Žukov na zapovjednom mjestu Hamar-Daba. Halkin Gol, 1939.

commons.wikimedia.org

Nakon što je uvidio stanje na terenu, Žukov je od Moskve tražio dodatne snage radi obrane i planiranog kontranapada. S obzirom na udaljenost terena, brzo su na teatar borbenih djelovanja mogle stići jedinice iz dalekoistočnih okruga koje su bile lošije obučene, ali materijalna sredstva koje je Moskva poslala nadmašila su sredstva Japanaca, osobeno u oklopno-mehaniziranim postrojbama koje će se pokazati kao ključ uspjeha bitke. Japanci su se također spremali za napad.

Cijeli lipanj je prošao u manjim borbama duž rijeke Halkin Gol, gdje se uslijed pozicijskih borbi stvorio rovovski tip rata, no na nebu zračne borbe nisu prestajale. Reorganizirano Crveno zrakoplovstvo počelo je pokazivati svoju snagu. U borbama između 22. i 28. lipnja Japan je izgubio 90 oborenih aviona, a sovjetska strana 38. Prvi su put u zračnoj borbi upotrijebljene nevođene rakete na avionima I-16. S obzirom na to da je bitka ulazila u intezivniju fazu i da je počela dobivati međunarodni značaj, prvi članci o borbama u Mongoliji prolaze i u sovjetski tisak.

Avion I-16, Halkin Gol, 1939.

commons.wikimedia.org

Japanci prelaze Halkin Gol - pokolj na brdu Bain-Cagan

Udarna grupa general bojnika Kobajase je s 2. na 3. srpnja forsirala rijeku i zauzela strateški važno brdo Bain-Cagan, koje je postalo mostobran japanske vojske na istočnoj obali rijeke. Odavde je po planu japanskog zapovjedništva trebalo biti razvijeno nastupanje i okruženje sovjetske vojske u Mongoliji. Zbog širine fronta i prednosti koje bi napadač imao na udarnom pravcu, sovjetsko zapovjedništvo je ranije stvorilo mobilne rezerve koje su u tijeku bitke imale ključnu ulogu. Georgij Žukov je odmah naredio da se protunapad izvrši 11. tenkovskom brigadom Jakovljeva i 8. oklopnim divizionom mongolske vojske. Bitka za brdo Bain-Cagan postala je pravi pokolj. Crvena armija je jurišala na dobro utvrđene položaje Japanaca na brdu. S obje strane je sudjelovalo više od 400 tenkova i oklopnih vozila, a na nebu je bilo više od 300 zrakoplova. Do večeri sljedećeg dana, 4. srpnja, Japanci su držali samo vrh Bain-Cagana, a japansko zapovjedništvo je naredilo da se uništi pontonski most, kako bi vojnicima dalo do znanja da nema povlačenja. 11. tenkovska brigada je izgubila 70% tenkova jurišajući na brdo, a nekoliko dana kasnije će poginuti i sam kombrig Jakovljev.

Sovjetsko oklopno vozilo BA-10M uništeno tijekom bitke za Halkin Gol, 1939.

commons.wikimedia.org

Japanci su izgubili preko 8000 vojnika, sve tenkove i skoro svu artiljeriju. Do 12. srpnja su poništeni uspjesi Japanaca prilikom prelaska rijeke. Sovjetsko zapovjedništvo je počelo s planiranjem prelaska rijeke i okruženja grupe japanske vojske. Staljin je tražio kratku i odlučnu pobjedu koja će omogućiti potpisivanje mira, čime bi izbjegao duži konflikt s Japanom.

Prije početka rješavajuće faze bitke, Crvena armija je dosegnula 57 000 ljudi, oko 500 tenkova, 385 oklopnih automobila, preko 500 aviona i preko 500 artiljeriskih oruđa i minobacača. Japanci su, s druge strane, u obrani raspolagali sa 75 000 ljudi, preko 300 artiljerijskih cijevi, 120 tenkova i oklopnih vozila, preko 450 zrakoplova. Japanci su imali prednost u ljudstvu, dok su Sovjeti ostvarili višestruku premoć u tehnici. Sovjetsko zapovjedništvo je organiziralo neprekidnu liniju opskrbe s 4000 kamiona i 375 cisterni na dužini puta od 1300 do 1400 km, stvorivši tako superiornu materijalnu bazu u odnosu na Japance.

Crvena armija pred napadom. Halkin Gol, 1939.

commons.wikimedia.org

Napad koji je počeo 20. kolovoza rano ujutro za Japance je bio potpuno neočekivan - sovjetska avijacija je s preko 250 zrakoplova izvršila čvrst napad, nakon čega je počeo prelazak rijeke. S obzirom na to da su raspolagali značajnim oklopno-mehaniziranim snagama, Sovjeti su mogli lakše odrediti gravitacijsku točku napada, dok Japanci s uglavnom pješadijskim jedinicama nisu mogli parirati ovom napadu premještanjem rezervi. Već je prvog dana na više mjesta formiran mostobran, nakon čega je uvođenje snaga išlo po planu. Do 26. kolovoza je cijela japanska 6. armija dopala u okruženje. Svi pokušaji njezine deblokade su propali i bitka je završena.

Staljin je razigrao svoju diplomatsku igru potpisivanja pakta Ribbentrop-Molotov u vrijeme završne faze bitke na Halkin Golu, osiguravši privremeno zapadne granice. Potpuni prekid djelovanja je potpisan 15. rujna, čime je otklonjena opasnost i s istoka. Poraz Japana na Halkin Golu imao je velike geopolitičke posljedice. Potresen porazima na Hasanu i Halkin Golu, Japan se nije usuđivao stupiti u rat protiv SSSR-a, osim ako ne bi postojale sigurne garancije da će SSSR biti poražen. Na njemački zahtjev da Japan stupi u rat protiv Sovjeta i tako im udari u leđa, jedan je član japanskog glavnog stožera odgovorio: "Osnovno vojno obrazovanje smo dobili na Hasanu, srednje na Halking Golu, a više vojno obrazovanje ne želimo."