Juriš Karjagina: Kako su 493 ruska vojnika odoljela napadu 20 000 Perzijanaca

Franz Roubaud. Živi most, 1892.

commons.wikimedia.org
U srpnju 1805. godine odred pukovnika Karjagina, u kojem su bila 493 vojnika i časnika, uspio se samo s dva topa suprostaviti vojsci od 20 tisuća Perzijanaca. Polovica odreda je poginula, no naređenje je izvršeno!

Perzijski šah Fate Ali nikako se nije mirio sa zaključenjem Kjurokčajskog mira, po kojem je Karabaški kanat pripao Rusiji. Dogovor je potpisan 14. svibnja 1805. godine. Šah je odlučio povratiti teritorij kanata, koristeći situaciju rata koji je Rusija vodila protiv Francuske, gdje su se nalazile glavne ruske snage.

Perzijska vojska od oko 40 tisuća ljudi pod zapovjedništvom prijestolonasljednika princa Abas Mirze forsirala je rijeku Aras. Granicu je branila 17. jegerska pukovnija bojnika Lisanjeviča. On se nije mogao suprotstaviti tako ogromnoj sili protivnika. Pukovnija je odstupila u Šušu. Tada zapovjednik ruskim snagama na Kavkazu knez Cicijanov donosi rješenje da pošalje u susret neprijatelju odred pukovnika Pavla Karjagina. 3. srpnja 1805. godine 493 vojnika i časnika su s dva topa krenula ka mjestu Šuše. 6. srpnja su došli ispred Šuše i naletjeli na veliki odred serdara Pir Kuli kana. Ruski odred staje u četvorokutnu formaciju i odbija napad protivnika.

Karjagin je poslao poruku Lisanjeviču da mu krene u pomoć, no Lisanjevič nije mogao ispuniti taj zahtjev. Perzijanci su u 18 sati počeli s napadom na logor koji je trajao do noći. Sa svitanjem, Perzijanci su obnovili napad. Nekoliko su puta predložili Karjaginu da se preda. Karjagin je svaki put odgovarao odrično, ali pričuve streljiva i dvopeka bile su sve manje. Karjagin se odlučio na nevjerojatan potez: probiti se kroz položaje Perzijanaca do tvrđave Muhrat koju nitko nije kontrolirao.

Marš je počeo 7. srpnja u 22 sata. Glavni problem je bio kako prebaciti dva topa do tvrđave kada je teren strm, a uz to pun uvalina. Po jednoj verziji, vojnici su stvorili živi most svojim tijelima i uspjeli prebaciti jedan top. Po drugoj verziji, vojnici su od svojih pušaka formirali most, a puške su podupirali rukama. Jedan top je prošao preko, dok su drugi izgubili, pri čemu je poginuo vojnik Gavrila Sidorov. Slikar Franz Roubaud naslikao je djelo "Živi most", prihvaćajući prvu verziju kao istinitu. Perzijanci su poslali odred konjice da zauzme tvrđavu prije Rusa, no Rusi su uspjeli odbiti ovaj napad. Preostali odred Karjagina uspio je ući u tvrđavu i tamo se utvrditi.

Nakon što je knez Cicijanov dobio izvještaj od Karjagina, odmah je okupio odred od dvije tisuće ljudi i deset topova te ih poslao u pomoć Karjaginu. Kada je Karjagin saznao da je odred Cicijanova došao u blizinu tvrđave, probio se noću sa svojim preostalim odredom i susreo se s pomoćnom vojskom u selu Mardakerete. Pavel Karjagin je za taj podvig bio nagrađen zlatnom sabljom s natpisom "za hrabrost". Svi časnici i vojnici su dobili nagrade i dodatnu plaću, a vojniku Gavrilu Sidorovu, koji je poginuo pod težinom topa, postavili su bistu u stožeru pukovnije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće