Operacija "Kavkaz-2": Sovjetska pomoć Siriji u Libanonskom ratu 1982.-1983.

Sovjetski instruktori i sustav S-200VE "Vega-E" u Siriji

commons.wikimedia.org
Danas smo svjedoci produžetka sukoba Sirije i Izraela koji se najviše odigrava na polju zrakoplovstva i protuzračne obrane. U nemilosrdnoj borbi za opstanak i dominaciju na Bliskom istoku napredne vrste ratovanja imaju presudnu riječ. Ruska Federacija je pored Irana glavni dobavljač Sirije oružanim sustavima, nastavljajući tako tradiciju Sovjetskog Saveza koji je desetljećima unatrag pomagao Siriji da održi paritet s Izraelom.

Posljednje veliko odmjeravanje snaga uz prisustvo Sovjeta dogodilo se u vrijeme izraelske operacije "Mir za Galileju". Izraelska vojska je stupila na teritorij Libanona težeći uništiti palestinske snage. Na teritorij Libanona ušla je i sirijska vojska kako bi spriječila izraelsko nastupanje.

Od velike konfrontacije izraelske i sirijske vojske 1973. prošlo je jako puno, i sredstva ratovanja djelomično su se izmijenila. Okosnica izraelske vojske u svakom ratu je njezina avijacija, tako da su sredstva PZO ili avijacija - odgovor bez koga se nije mogao ni zamisliti rat s Izraelom.

U prvoj fazi sukoba glavni problem za izraelsku avijaciju predstavljali su raketni sustavi "Kub" raspoređeni u dolini Bekaa. Dok su postojale razvijene baterije, Izrael nije mogao potpuno gospodariti nebom Libanona. Zbog toga su proveli operaciju "Podzemni rovac 19" s ciljem likvidacije baterija sustava "Kub".

Koristeći se lukavstvom, puštajući bespilotne letjelice ispred, udarima dalekometne artiljerije sa zemlje i zrakoplovima naoružanim raketama daljnjeg djelovanja, Izraelcima je uspjelo nanijeti velike gubitke sustavima PZO srednjeg dometa. Sovjetski Savez je nastavljao s isporukom tehnike i slanja specijalista radi obuke sirijskog sastava i organiziranja PZO. Međutim, kako se pokazalo u narednom razdoblju, to nije bilo dovoljno. Posljednji "šamar" doživjeli su prilikom uništenja 10 sustava "Šiljka" u suradnji s američkim AWACS zrakoplovom E-2C Hawkeye koji je radiolokacijskim uređajima odredio točnu poziciju PZO sustava, nakon čega su bili pogođeni raketama AGM-45 Shrike. Osim reorganiziranja postojećih sredstava PZO, sovjetski politički vrh na čelu s Jurijem Andropovom odlučio je staviti točku na izraelsku dominaciju isporukom tada najmoćnijeg sustava PZO S-200. Time je počela operacija "Kavkaz-2".

Tajna karta CIA-je: radijus djelovanja sustava S-200 koji su razmješteni u provinciji Homs i aerodromu Dumayr u odnosu na Siriju i susjedne zemlje.

Kontingent od osam tisuća sovjetskih vojnika u više etapa poslan je u Siriju zajedno sa sustavom S-200, koji je mogao djelovati po zrakoplovima u granici do 200 km. Praktički nakon slanja novih sredstava PZO sovjetski stručnjaci su na sebe uzeli kontrolu nad sirijskim zračnim prostorom. Nakon dolaska sovjetskih raketnih pukovnija sirijski potpredsjednik Abdul Halim Haddam izjavio je: "Sada nas štiti šapa sovjetskog medvjeda". Za Izrael je ovo predstavljao veliki problem, jer je sustav S-200 držao izraelske zrakoplove na velikoj udaljenosti, a naročito zrakoplove E-2 i E-767 koji su služili za elektroničko ratovanje.

Operativnu skupinu su vodili general-pukovnik avijacije Boris Bočkov i general-lajtnant Konstantin Babenko. Pored toga, SSSR je isporučio Siriji nove lovce MiG-23MLD, posljednju modernizaciju. Rezultati nisu izostali. Nakon stavljanja u funkciju tri pukovnije S-200 i puštanja sustava u rad, svi izraelski letovi u dolini Bekaa su prestali. Međutim, borbe na obodima teritorija Libanona u zračnom prostoru nisu.

Po podacima glavnog savjetnika za Siriju generala Jaškina, u šest dana aktivne borbe raketaši su uspjeli oboriti devet američkih zrakoplova, a među njima pet A-6 i tri F-14 te jedan F-4 "Phantom 2". Pritom dodaje da su još četiri izraelska i dva francuska palubna lovca oborena. Sirijci i Sovjeti su tvrdili da su oborili zrakoplov za motrenje E-2 na udaljenosti od 190 km. Izrael nije potvrdio ovu tvrdnju, kao ni Amerikanci, međutim, ono što je bilo očito je da su Amerika i Izrael obustavili svoje letove, čime je cilj bio postignut. Sovjetske pozicije su bile učvršćene u Siriji, a sirijske u Libanonu. Izrael je povukao svoju kopnenu vojsku u južni dio Libanona gdje je ostao do 2000. Hafez al-Asad je mogao likovati.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće