"Operacija Zavjesa": Kako su se Sovjeti borili s mudžahedinskim karavanama u Afganistanu

S obzirom na to da je odmah nakon intervencije Sovjetskog Saveza u Afganistanu i svrgavanja predsjednika Amina sa vlasti došlo do pobuna protivnika Narodne demokratske partije Afganistana (NDPA), čiju su vlast Sovjeti pokušali stabilizirati, konflikt je iz kratke intervencije pretvoren u dugotrajni iscrpljujući rat. Broj država koje su bile izravno ili neizravno umiješane u konflikt mjerio se u desecima, u sukobu su sudjelovale najveće svjetske sile, gdje je u praksi formiran veliki blok SAD-a i Kine protiv sovjetskog prisustva. Afganistan je bio samo platforma sukoba.

Getty Images

Početne pobune odmetnutih dijelova vojske ili pokušaji direktne konfrontacije sa sovjetskom vojskom, završeni su brzim porazima, nakon čega je odmah došlo do izmjene načina djelovanja protiv SSSR-a i njegovog saveznika - afganistanske vojske. Rat je dobio karakter totalnog gerilskog rata, gdje su ključnu ulogu imale otvorene granice s Pakistanom i u manjoj mjeri s Iranom. Ograničeni kontigent sovjetske vojske od oko 50 000 nakon nekoliko je godina rata povećan na 100 000 i, pored toga, poslije četiri i pol godine rata nije mu se nazirao kraj. Sovjetsko zapovjedništvo i politički vrh isplanirali su ambiciozni plan s ciljem potpunog odsjecanja teritorija Afganistana od Pakistana iz koga su dolazili oružje, strani borci i instruktori.

Wikipedija

S obzirom da je odbijen plan o većem uvođenju snaga u Afganistan i povećanje Ograničenog kontigenta do pola milijuna ljudi, pristupilo se racionalnijem rješenju s ciljem blokiranja granice. Najveći dio ljudstva sovjetske vojske činili su vojnici motoriziranih divizija koji nisu bili pogodni za planinsko ratovanje i brze akcije. Ubrzo se pristupilo uvećanju snaga specnaza i izviđačko-diverzantskih jedinica unutar padobranskih, kao i motoriziranih snaga. Sve ove reforme trebale su stvoriti preduvjete da se granice s Pakistanom i Iranom blokiraju s malim snagama koje bi putem izviđanja dobivale precizne podatke o mjestima prelaska karavana, koje bi sačekali i uništili u zasjednim djelovanjima.

Getty Images

Sovjetska vojska je u veljači 1984. počela s primjenom plana pod kodnim imenom "Zavjesa", koja se u memoarima sudionika rata spominje jednostavno kao "rat sa karavanama". Helikopteri koji su postali nezamjenjivi zbog nepristupačnosti terena ovdje su našli svoju ulogu. Najveći dio karavana lociran je uz pomoć izviđačkih skupina koje su desantima ostavljane na nepristupačnim terenima s radio lokacijskom i optičkom opremom, koje su locirale karavane, nakon čega bi javili prihvatnoj skupini gdje da ih sačekaju i unište i sve podatke koje se tiču naoružanja i brojnosti. Grupe za djelovanje bile su razmještene u neposrednoj blizini granice i mogle su biti prebacivane u očekivane rajone helikopterima, vozilima ili pješke ovisno o udaljenosti i terenu. Najveći broj zasjeda izvodili su padobranci i pripadnici specznaza čiji se broj u Afganistanu zbog ove operacije uvećao na nekoliko brigada. Idealno planirane zasjede uvijek su bile pokrivene podrškom topništva ili su mogle pozvati dežurne helikoptere topovnjače Mi-24 u podršku. Tako je sovjetsko zapovjedništvo nedostatak ljudstva na terenu pokušalo nadomjesti kvalitetom i naprednim načinom ratovanja.

Sovjetske specijalne službe i zaplijenjeni prijenosni protuzračni raketni sustavi "Stinger"

Andrej Solomonov/Sputnik

Rezultat za vrijeme pet godina djelovanja protiv karavana potvrdio je pretpostavku da je s tako malim snagama nemoguće pokriti više tisuća kilometara granice i da su zasjedna djelovanja uspjela uništiti oko 15% svih karavana, što je svakako umanjivalo učinkovitost pobunjenika na terenu, ali nije prekidalo dotok oružja i ljudi. Gubici samo pripadnika specznaza prilikom izvođenja ovih operacija bili su preko 500 poginulih, dok su sami uništili preko 17 000 mudžahedina, zarobili oko 800, i uništili 990 karavana. S akcijama drugih rodova vojske ovaj broj se znatno uvećava prilikom čitavog izvođenja operacije "Zavjesa".

Viktor Budan, Georgij Nadeždin/TASS

Operacija je prekinuta nakon čitanja govora Gorbačova u travnju 1988., poslije kojeg je počelo povlačenje jedinica namijenjenih za operaciju postupno natrag u veće garnizone, a odatle sljedeće godine natrag u Sovjetski Savez. Sovjetski vojnici su u izvođenju operacija pokazali visok profesionalizam i motiviranost, što je pokazao odnos gubitaka tijekom ratnih djelovanja. Ipak, vojno-političke odluke donesene u samom vrhu označile su i kraj operacije, a zatim i potpuno povlačenje iz Afganistana.