Koliko sovjetskih građana je zapravo stradalo u Drugom svjetskom ratu?

Getty Images
Poznato je da je za vrijeme najkrvavijeg rata u povijesti čovječanstva Sovjetski Savez pretrpio najteže gubitke. Međutim, točan broj žrtava nikada neće biti utvrđen.

Josif Staljin je 1946. godine, kao odgovor na Churchillov Fultonski govor, koji je označio početak hladnog rata, spomenuo Veliki domovinski rat (tako Rusi nazivaju rat protiv nacističke Njemačke) i izjavio da je "zbog njemačke invazije Sovjetski Savez nepovratno izgubio... oko 7 milijuna ljudi". Tada je Sovjetski Savez po prvi put iznio službeni podatak o broju žrtava. Međutim, bila je to samo lažna informacija.

Broj žrtava raste

"Staljinu je zapravo bio poznat drugačiji statistički podatak: 15 milijuna žrtava. Ovaj broj navodi se u izvještaju koji je dobio početkom 1946. godine od povjerenstva pod rukovodstvom predsjednika Državnog odbora za planiranje Nikolaja Voznesenskog", ističe profesor Viktor Zemskov s Instituta za rusku povijest. Zemskov pretpostavlja da je Staljin želio sakriti realne gubitke kako od sovjetskih građana, tako i od svijeta. Nije, naime, želio da se stekne dojam da je SSSR kao država zbog rata oslabljen.

Mladi politički komesar Aleksej Jerjomenko predvodi napad

Ipak, službena procjena od 7 milijuna nije dugo bila na snazi, jer je većina sovjetskih građana bila uvjerena da je ta brojka premala. Nikita Hruščov, koji je naslijedio Staljina kao vođa SSSR-a, 1965. godine je naveo veću cifru od 20 milijuna. To je bila brojka koja je važila kao službena procjena broja žrtava sve do raspada Sovjetskog Saveza. I Leonid Brežnjev se pridržavao ovog podatka, dodajući uz 20 milijuna odrednicu "preko".

I Hruščov i Brežnjev koristili su pritom frazu "rat je zemlju koštao..." kako bi sabrali sve žrtve, ne razdvajajući poginule na bojnom polju, žrtve njemačke okupacije, one koje su umrli od gladi itd.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza brojka je ponovno porasla. Prema posljednjim procjenama, na koje se ruske vlasti službeno pozivaju, ukupni gubici (kako među vojnicima, tako i među civilima) dostižu 26,6 milijuna ljudi. To je današnja službena procjena gubitaka (2019. godine), odnosno brojka koju ruski dužnosnici spominju na Dan Pobjede, na komemoracijama i sl.

Vrag se krije u detaljima

Kada se govori o ovim brojkama, ne misli se na čitav Drugi svjetski rat, već samo na rat između SSSR-a i nacističke Njemačke od 1941. do 1945. godine, ne računajući sovjetske operacije od 1939. do 1941. (upad u Poljsku i Zimski rat protiv Finske) ni Sovjetsko-japanski rat 1945.

Druga važna napomena je da službena procjena, koju je 2015. objavilo Ministarstvo obrane, žrtve (26,6 milijuna ljudi) dijeli na dvije kategorije:

- Oko 12 milijuna vojnika je poginulo na bojnom polju, zarobljeno (nije se vratilo iz zarobljeništva) ili nestalo.

- Ostatak (oko 14,6 milijuna ljudi) bili su civili koji su stradali na okupiranim teritorijima, nasilno su odvedeni u Njemačku (odakle se nisu vratili) ili su umrli od gladi, bolesti itd.

Posmrtni ostaci žrtava Orlovskog koncentracijskog logora 1943.

Jesu li gubici bili još veći?

Procijenjenih 26,6 milijuna žrtava danas je službeni podatak, ali postoje i druga mišljenja. Iako je Veliki domovinski rat završen prije skoro 75 godina, rat ciframa i dalje traje, pri čemu različiti povjesničari predlažu različite metode procjene.

S jedne strane, s vremena na vrijeme se pojavljuju verzije koje sugeriraju da se radi o većim gubicima od službenih podataka. Primjerice, zastupnik ruske Dume Nikolaj Zemcov je 2017. godine izjavio da je "SSSR nepovratno izgubio gotovo 42 milijuna ljudi zbog faktora vezanih za [Veliki domovinski] rat". Ova verzija je, međutim, upitna. Zemcov je, naime, ovom ogromnom brojkom obuhvatio ne samo ljude koji su izgubili život, nego i onu djecu koja zbog rata nisu rođena, što je, smatraju profesionalni demografi, teško prihvatljivo.

Opsada Lenjingrada

Ili je u pitanju pretjerivanje?

S druge strane, postoje i oni koji smatraju da je 26,6 milijuna samo po sebi već pretjerivanje. U članku iz 2015. godine Viktor Zemskov navodi da je procjena broja poginulih u ratu (11,5-12 milijuna) točna, ali da je broj žrtava među civilima zbog ratnih faktora pretjeran: "Ovaj statistički podatak obuhvaća i povećan mortalitet u sovjetskoj pozadini zbog loše prehrane, iscrpljenosti i sl... Ne slažem se s takvim pristupom."

Prema Zemskovu, u ovom slučaju teško je razlikovati smrt nastalu zbog rata i smrt zbog prirodnih uzroka. Zato on smatra da bi povjesničari radi preciznosti trebalo računati samo civile koji su u ratu izgubili život, tj. koje su Nijemci izravno ubili ili su stradali u bombardiranjima ili umrli u Opsadi Lenjingrada, što čini oko 4,5 milijuna žrtava. Kada se to zbroji s poginulima na bojnom polju, dobivamo procjenu od 16 milijuna žrtava. Pa ipak, službeno je prihvaćena veća brojka.

Prema rasprava o metodama procjene može trajati vječno, jedno je sigurno: u Velikom domovinskom ratu SSSR je izgubio mnogo ljudi (a bili su to prije svega muškarci i žene na vrhuncu životne snage), no pritom je svijet spasio od njemačkog nacizma. Cijena pobjede bila je ogromna, a cijenu poraza se ne usuđujemo ni zamisliti.

Spomenik Neznanom vojniku, Aleksandrovski sad, Kremlj

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće