"Umirem, ali se ne predajem": Zašto je obrana Brestske tvrđave ostala upamćena

Petar Krivonogov: Branitelji Brestovske tvrđave (1951.)

O. Ignatovič/Sputnik
Obrana Brestske tvrđave predstavlja jedan od nekoliko herojskih podviga dijelova Crvene armije i graničnih jedinica NKDV-a u prvim danima rata. Iako su njemački gubici prilikom zauzimanja Bresta bili manji nego pri, recimo, zauzimanju Liepāje, obrana Bresta je u kolektivnom sjećanju naroda SSSR-a ostala daleko prisutnija. Razlozi za to svakako postoje. Međutim, nije uvijek bilo tako.

U 3:15 ujutro 22. lipnja počela je uraganska vatra po garnizonu u Brestske tvrđave. Snage garnizona nisu pripadale onim snagama koje su od 18. lipnja dobile naređenje o stavljanju u pripravnost broj jedan i koje su zauzele borbene položaje. Vojska u garnizonu bila je potpuno iznenađena napadom. Njemačka 45. pješačka divizija pod zapovjedništvom Fritza Schliepera dobila je zadatak da zauzme tvrđavu za nekoliko sati prepadom i da je osigura do kraja 22. lipnja. Tri bataljuna, oko 1500 ljudi, krenulo je čamcima u vrijeme dok je trajala artiljerijska priprema. Nijemci su upotrijebili i teške gama merzere od 600 m i 210 m kako bi slomili debele zidine. Branitelji su već u prvim satima doživjeli teške gubitke, a dio garnizona, koji je prije rata s obiteljima vojnika činio oko 9000 ljudi, prepolovljen je nakon što se dio snaga počeo probijati iz obruča koji se već zatvarao.

Međutim, poslije prvih gubitaka i rasula koje je nastupilo, samoinicijativom razbijenih dijelova u garnizonu obrana se počela konsolidirati. Od brzog zauzeća tvrđave nije bilo ništa. Njemačku prethodnicu koja je očekivala da poslije uraganske vatre neće biti otpora unutar tvrđave dočekala je pješačka vatra i veliki protunapad iz puškarnica i samih objekata vojarne. Kobrinski i Volinski utvrđeni rajoin pružili su žestok otpor. U tom prvom napadu Nijemci su pretrpjeli najveće gubitke prilikom bitke za Brestsku tvrđavu. Zbog rasula koje je nastupilo u prvim satima i inicijative koju su Nijemci zadobili garnizon je više nego prepolovljen, tako da su produžetak herojskog otpora i agonije na sebe prihvatile oko 3-4 tisuće ljudi.

Među vojnicima Crvene armije nisu svi bili odlučni na herojski otpor, ne samo zbog lošeg strateškog položaja, nego i zbog toga što je i među snagama Crvene armije u tvrđavi bilo i vojnika iz zapadnih područja koji nisu bili pristaše sovjetske vlasti ili su bili protiv nje. Vojnici su ih nazivali "Zapadnjacima".

Poslije obnovljenog artiljerijskog napada 23. lipnja i prijedloga da se predaju, iz zapadnih dijelova tvrđave predalo se preko 1500 ljudi, dok su u istočnim dijelovima pod rukovodstvom poručnika Anatolija Vinogradova i kapetana Ivana Zubačeva organizirali odlučnu obranu, očistivši prije toga njemačke vojnike koji su prodrli kroz vrata tvrđave.

Trećeg dana borbi do večeri 24. lipnja Nijemci su uspjeli ovladati većim dijelom tvrđave, osim dijela "Oficirskog doma" koji je nastavio pružati odlučan otpor. Oko 400 branitelja pod zapovjedništvom bojnika Gavrilova pružalo je organizirani otpor u središnjoj citadeli sve do 26. lipnja, kada je većina branitelja poginula ili se predala.

Major Petar Mihajlovič Gavrilov

U ruševinama vojarni 333. pukovnije grupa A. E. Potapova nastavila je pružati odlučan otpor do 29. lipnja. Zbog istrošenosti resursa, vode, hrane i streljiva odlučili su se na proboj ka zapadnom dijelu tvrđave da bi se po izlasku na čistinu okrenuli ponovo na istok. Pokušaj grupe je propao i većina je poginula ili bila zarobljena prilikom pokušaja prodora.

U istočnom dijelu utvrđenja otpor se i dalje nastavio, a artiljerijska paljba nije mogla natjerati branitelje na predaju. Zbog toga su Nijemci pozvali u pomoć avijaciju, koja je bacila 22 bombi od 500 kilograma, a kada i to nije bilo dovoljno, avione Ju-87 su naoružali specijalnim bombama od 1800 kg za razbijanje utvrđenja. Poslije ovog napada pala je istočna tvrđava, međutim, Nijemci su je očistili tek 30. lipnja zbog velikog požara koji je izbio uslijed bombardiranja.

Međutim, ono što je dalo pečat herojskom otporu Brestske tvrđave su pojedinačne skupine koje su pružale otpor gotovo cijeli srpanj, a povremeni pucnji su se čuli i tijekom kolovoza. Major Gavrilov, jedan od heroja obrane Bresta, predao se među posljednjima 23. srpnja. Natpis po kojem je otpor u Brestu postao poznat - "Umirem, ali se ne predajem, oprosti, zemljo" - urezan je 20. srpnja 1941.

Mjesec dana nakon potpunog kraja bitke Hitler je zajedno s Mussolinijem 26. kolovoza posjetio Brestsku tvrđavu i čak uzeo "suvenir" u vidu kamenja mosta koji je vodio u tvrđavu, koji je kasnije nađen u njegovom uredu prilikom zauzimanja Berlina.

Hitler i Mussolini u ruševinama trvrđave 26. kolovoza 1941.

Za herojstvo dijela garnizona saznalo se tek u veljači 1942. kada su među uništenim dijelovima jedne jedinice 45. pješadijske divizije Wehrmachta kod grada Orla pronađeni brzojavi koji su se odnosili na bitku. Brestska tvrđava predstavlja simbol otpora i prkosa, koji je pružen osvajaču bez obzira na unaprijed riješeni ishod bitke.

Za pisanje ovog članka korištene su knjige:

Aliev R. V. Brestska tvrđava. Pogled s njemačke strane // Frontovska ilustracija —M: Strategija, 2008.

Alijev R. V. Juriš na Brestsku tvrđavu. M: Jauza, Eksmo, 2012.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće