Dunavski desant: Kako se rumunjska vojska provela u prvom sudaru s Crvenom armijom

Vojna kronika

Vojna kronika

pomnivoinu.ru
Vjerojatno bi svatko prilikom čitanja naslova pomislio da se radi o operacijama Crvene armije 1944., kada je potiskivala sile Osovine preko Dunava. Međutim, ne, Crvena armija je Dunav prelazila na samom početku operacije "Barbarossa".

Opće je poznato da je operacija "Barbarossa" vezana za teške poraze Crvene armije u prvim mjesecima, ali i za herojski otpor na mnogim mjestima. Međutim, na dva pravca Nijemci i njihovi sateliti nisu ostvarili rješavajuće niti munjevite pobjede na frontu iz smjera Finske i na južnom frontu iz pravca Rumunjske. Rješavajući uspjehe Wehrmacht je postigao na središnjem frontu i u Pribaltiku.

Razlog zbog čega je njemačko-rumunjsko nastupanje na južnom pravcu bilo puzajuće je taj što je Grupi armija Jug dodijeljeno najmanje tenkova, svega oko šest stotina. Polovicu snaga su činili Rumunji čija je kvaliteta trupa bila niža od Wehrmachta i što su u ukupnom omjeru trupa na južnom pravcu stvorili nadmoć od 2:1 u korist napadača, što je dalo Crvenoj armiji vrijeme da konsolidira svoje položaje. Međutim, zapovjednici Crvene armije na početku rata nisu razmišljali samo o obrani, nego i o napadu. Točnije, prelazak na teritorij agresora trebao je stvoriti povoljnije uvjete za obranu.

Desant na Satul Nou

Pri pokušaji Rumunja da prijeđu Dunav 22. lipnja na više mjesta bataljunskim snagama odbijeni su na svim pravcima uglavnom graničnim snagama NKVD-a. Također je zabilježeno nekoliko napada na Izmail od strane rumunjskog zrakoplovstva. Prvi dan napada za Crvenu armiju na južnom pravcu nije predstavljao nikakav šok ili težak udar za razliku od sjevernih frontova. Karakter borbe tog dana bili su artiljerijski dueli, razmjena vatre monitora na Dunavu.

Glavni problem za Crvenu armiju krajem 22. lipnja bilo je neprekidno artiljerijsko djelovanje Rumunja po riječnoj luci i gradu Izmailu. Korekcija vatre, ali istovremeno položaji rumunjske teške artiljerije nalazili su se na visu s druge strane Dunava, na rtu Satul Nou. Blizina Izmaila omogućavala je djelovanje neprijatelja čak i s minobacačima i teškim mitraljezima. Zbog toga je prvi zadatak bio otkloniti tu opasnost. Kontraadmiral Abramov je odlučio aktivirati predratne planove o desantu na neprijateljsku obalu u slučaju slične situacije.

Odmah narednog dana u ranim jutarnjim satima oko 3 ujutro s nešto više od 300 ljudi počeo je desant na rt Satul Nou. Rumunjske posade se uopće nisu nadale da bi Crvena armija mogla pokušati preuzeti inicijativu. Kako se kasnije ispostavilo, rt je branilo oko 200 rumunjskih vojnika i četiri artiljerijska oruđa iz kojih je gađan Izmail. Prvi val napada činilo je sto graničara NKVD-a pod zapovjedništvom poručnika Bodrunova, četa mornara poručnika Košeja. Isto toliko ljudi činilo je i drugi val sastavljen isključivo od graničara.

Napad je bio kratak, ali učinkovit, iznenađeni Rumunji brzo su se razbježali i napustili borbene položaje. Zarobljeno je oko 70 rumunjskih vojnika, zarobljeno je 10 mitraljeza i dva artiljerijska oruđa, dok su dva Rumunji uspjeli potopiti prije povlačenja. Međutim, bitka je tek počinjala. Rumunji 17. bataljuna morske pješadije pokušali su povratiti položaje ali su odbijeni te su se povukli u dubinu poluotoka nakon djelovanja sovjetskih monitora koji su štitili desant. U međuvremenu sve više sovjetskih snaga, naročito graničara, prebacivalo se malim grupama po dva-tri čovjeka u čamcima i širilo prostor desanta. Postupno je zauzeto nekoliko otoka Sepovo, veliki i mali Daler i naselje Pardina. Do navečer je širina fronta porasla na čitavih 40 km. Gubici na strani Crvene armije su bili minimalni. Granatiranje Izmaila od strane Rumunja nije više bilo precizno, a dalekometna artiljerija i Tulcea bez korekcije vatre s rta Satul Nou nije više bila učinkovita. Baza je ponovno proradila. 

Drugi problem je predstavljao rumunjski garnizon u Chilia Vecheu odakle su mogli djelovati po svim brodovima koji su dolazili iz Odese u Izmail. Sovjetsko zapovjedništvo je postavilo zadatak da se taj garnizon likvidira, što je dovelo do proširenja operacija na neprijateljskom teritoriju.

Kiliskaja operacija

Već 24. lipnja pravljen je plan za novi desant znatno većih razmjera kako bi se proširila kontrola nad neprijateljskim teritorijem s druge strane rijeke. Za desant na Chilia Veche usredotočene su znatno veće snage, jer je trebalo slomiti neprijateljski garnizon. Kapetan Sirota je zapovijedao 23. streljačkom pukovnijom. Za podršku desanta određena je 99. haubička artiljerijska pukovnija 51. divizije. Desant je prebacivalo 14 brodova, a podršku desantu su davali i monitori.

Prvi napad na Chilia Veche izveli su sovjetski bombarderi. Devet bombardera tipa SB-2 izbacili su 70 bombi FAB-100 na položaje rumunjske vojske u gradu i oko njega. Potopljena je i jedna barža. Rumunji iznenađeni napadom nisu stigli reagirati brzo tako da nijedan zrakoplov nije oboren. Prava borba je uslijedila prilikom iskrcavanja. Rumunjska artiljerija djelovala je po desantnim brodovima tako da su se i prije iskrcavanja javile prve žrtve u vidu ubijenih i ranjenih. Također, u prvoj fazi operacije Crvena armija je pretrpjela teže gubitke prilikom slamanja otpora Rumunja koji su bili ukopani duž obale u bunkerima i tranšejama. Uz pomoć topništva i monitora sovjetski desant je uspio slomiti rumunjsku obranu i probiti se na obode samog grada. Za razliku od obale gdje je postojao sustav fortifikacija, sam grad nije imao organiziranu obranu, tako da se bataljun u gradu ubrzo našao u potkovici napadača i otpor je brzo slomljen. Kapetanu Siroti poslali su izvješće "protivnik je potpuno razbijen, gorod Chilia Veche zauzet je našim snagama". Crvena armija je tijekom borbe pretrpjela gubitak od oko 100 poginulih i ranjenih dok su zarobili preko 400 rumunjskih vojnika, još preko 100 je ubijeno.

Zarobljeni Rumunji.

Novi mostobran proširen je za 12 km po širini i 4 km po dubini. S prethodnim desantom Crvena armija je ukupno zauzela 75 km neprijateljske obale s pratećim otocima. Zbog negativnog razvoja situacije na ostalim frontovima Crvena armija je napustila mostobrane i povukla se preko Dunava.

Za pisanje ovog članka korištene su knjige:

Anatolij Junovidov. Desanti 1941. godine. M.: Ekspo, 2009.
Vladimir Sinenko. Operacija Chilia Veche. M.: DOSAAF, 1975.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće