Kako su bivši zatvorenici koncentracijskih logora osvajali prva zlata za SSSR na Olimpijadi 1952.

Olimpijske igre u Helsinkiju bile su prve za sovjetske sportaše, a njihove pobjede nešto više od sportskog trijumfa!

Sovjetski ratni zarobljenici u oslobođenom logoru Sachsenhausen.

Sovjetski sportaši su na Olimpijadi 1952. postigli zapanjujuće rezultate, i nitko nije ni mogao pomisliti da su prije samo nekoliko godina ovi ljudi izašli iz nacističkih koncentracijskih logora kao hodajući leševi.

Kada su Crvena armija i saveznici počeli oslobađati njemačke koncentracijske logore, bili su šokirani onim što su vidjeli: zatvorenici su jedva stajali na atrofiranim nogama, iscrpljeni glađu, žeđu i bolestima. Bili su doslovce na granici smrti.

Međutim, neki se od ovih zatvorenika nisu samo uspjeli vratiti normalnom životu, već i uraditi nešto nemoguće. Samo nekoliko godina poslije svega što su pretrpjeli u koncentracijskim logorima, ušli su u sportske dvorane i pobijedili najbolje atletičare svijeta na Olimpijadi 1952.

Od Buchenwalda do prve olimpijske zlatne medalje za SSSR

Ivan Udodov na XV. Olimpijskim igrama u Helsinkiju.

Ivan Udodov je dospio u koncentracijski logor Buchenwald 1941. sa samo 17 godina. Proveo je u njemu četiri duge godine i bio je težak 29 kilograma kada je izašao na slobodu.

Sportom se zapravo i počeo baviti kada su mu to savjetovali liječnici, no uskoro se potpuno posvetio dizanju utega.

Vjerovali ili ne, Ivan Udodov je već 1948. bio drugi na natjecanju u SSSR-u u najlakšoj kategoriji (do 56 kg), a 1951. je postao prvak države.

Olimpijske igre u Helsinkiju su bile i prve Igre za Sovjetski Savez, i upravo je Udodov osvojio prvo zlato za reprezentaciju, pobijedivši favorita iz Irana, višestrukog svjetskog prvaka Mahmouda Namjooa.

"Bili smo reprezentacija sportaša veterana", govorio je sovjetski dizač utega Arkadij Vorobjov. "Poslijeratna mladež još nije bila dovoljno jaka, još nije došlo njezino vrijeme. Na tu Olimpijadu su otišli ljudi koji su znali što je glad, koji su se smrzavali, koji su nosili rane s fronta i koji su na svojoj koži osjetili strahote koncentracijskih logora. Ali bez obzira na to, bili smo puni optimizma. To nije bila 1946. godina, pa ni 1950. Postajali smo snažniji. Bili smo u stanju boriti se za olimpijsko zlato, vjerovali smo da naša sportska snaga nije ništa manja od vojničke. I prvi među nama je to zlato osvojio Ivan Udodov. Njegova pobjeda je bila više od sportskog trijumfa..."

Najuspješniji sportaš na Olimpijadi 1952.

Viktor Čukarin na OI 1952.

Viktor Čukarin se, za razliku od Udodova, sportom bavio i prije rata. S 19 godina je postao prvak u gimnastici Ukrajinske SSR. No rat je radikalno promijenio život stotina milijuna ljudi, pa i njegov.

Čukarin je otišao na front kao dobrovoljac, ranjen je i zarobljen. Prošao je kroz, ni manje ni više, 17 logora za ratne zarobljenike. 1945. je bio na brodu sa živim ljudima koje su Nijemci planirali potopiti u otvorenom moru, no Britanci su došli na vrijeme.

Kada se Viktor vratio kući, bio je težak 40 kg, a majka ga je prepoznala samo po ožiljku na glavi. Poslije rehabilitacije je nastavio vježbati i već se 1946. našao među 20 najboljih sovjetskih gimnastičara, a 1948. je postao prvak države. Sljedeći korak je bila Olimpijada 1952.

31-godišnji Viktor Čukarin se natjecao s deset i više godina mlađim sportašima, no to ga nije spriječilo da osvoji četiri zlatne i dvije srebrne medalje i postane najuspješniji sportaš XV. Olimpijskih igara u Helsinkiju.

Čovjek s čeličnim živcima

Jakov Punkin

Jakov Punkin je samo čudom preživio nacistički logor za ratne zarobljenike, predstavljajući se kao musliman iz Osetije. Govorio je kasnije da je svakog trena mogao očekivati da će neki izdajnik otkriti Nijemcima da je on zapravo Židov.

Na kraju rata je bio težak 36 kg, no uskoro se vratio hrvanju u grčko-rimskom stilu. 1947. godine osvojio je prvenstvo Sovjetske armije, i prije Olimpijade u Helsinkiju je uspio tri puta postati prvak SSSR-a.

Na Olimpijadi je zaradio nadimak "živa munja". Osvojio je zlato u kategoriji do 62 kg, pobijedivši suparnika iz Egipta koji se prije borbe hvalio da će mu trebati dvije minute da pobijedi sovjetskog hrvača. Jakovu je, istina, trebalo nešto više od tri minute da pobijedi Egipćanina.

Hrvači su o Jakovu Punkinu govorili da je on čovjek s čeličnim živcima. "Na strunjači ja jednostavno ne mogu osjetiti strah. Ja sam sve svoje zalihe straha potrošio u koncentracijskim logorima", govorio je sovjetski i olimpijski prvak u hrvanju Jakov Punkin.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće