Kako su Rusi u Drugom svjetskom ratu Kremlj učinili "nevidljivim"?

1. kolovoza 1941. Obrana Moskve.

1. kolovoza 1941. Obrana Moskve.

TASS
U Drugom svjetskom ratu je izvršeno osam intenzivnih zračnih napada na Kremlj. Na srednjovjekovnu moskovsku tvrđavu je bačeno 15 različitih avionskih bombi i preko 150 zapaljivih bombi, pa čak i zapaljiva bomba-rezervoar, napunjena gorivom. I pored svega, Kremlj nije nastradao. Kako je to postignuto?

Maskiran kao stambena četvrt

Nikolaj Spiridonov, koji je bio zapovjednik Moskovskog Kremlja od 1938. do 1953. godine, od prvih je dana rata razmišljao o vojnom kamufliranju Kremlja.

B. Jofan. Projekt kamuflaže istočnog pročelja zvonika Ivana Velikog.

Ova tvrđava nije bila samo sjedište sovjetske vlasti, nego i duhovni simbol cijele zemlje. Zbog toga je Spiridonov podnio povjerljivo priopćenje narodnom komesaru za unutarnje poslove Lavrentiju Beriji s prijedlogom da se Kremlj kamuflira, poslije čega je kamuflaža provedena u djelo.

To nije bio lak zadatak: trebalo je prerušiti 28 hektara i nekoliko visokih objekata kao što su kremaljske kule i zvonik Ivana Velikog. Njemačka bomba teška 250 kilograma je 22. srpnja 1941. godine pogodila Kremaljski dvorac, ali nije eksplodirala.

B. Jofan. Projekt kamuflaže Trojicke kule, objekata i zidina Kremlja sa strane Aleksandrovskog parka.

Sve kule Kremlja su bile obojane u različite boje i prekrivene drvenim šatorastim konstrukcijama. Svi krovovi objekata unutar Kremlja su prebojani u hrđavosmeđu boju tako da se nisu razlikovali od većine moskovskih krovova. Sve kaldrmirane površine između objekata su posute pijeskom. Parkovi u Kremlju su pokriveni razapetim platnima s crtežima koji su nalikovali na krovove, a pročelja kremaljskih zgrada su obojana tako da zbune njemačke pilote. Kremlj je kamufliran tako da nalikuje na stambenu četvrt. Ovaj plan je smislio Boris Jofan, najistaknutiji i najbolje plaćeni sovjetski arhitekt toga doba.

Kamuflirani Lenjinov mauzolej.

Jedan od glavnih neprijateljskih ciljeva je bio Lenjinov mauzolej. On je prekriven ogromnom drvenom konstrukcijom kvadratnog oblika, tako da je nalikovao na običnu zgradu. Lenjinovo tijelo je na početku rata odneseno iz prijestolnice, a vraćeno je tek 1945.

Moskovska tvrđava

Naravno, nitko nije želio da stambene četvrti Moskve budu bombardirane i zato su u cijelom gradu primijenjene stroge mjere sigurnosti. Tada je Moskva imala oko 4,6 milijuna stanovnika (nakon evakuacije se broj stanovnika smanjio na oko 2,1 milijun).

Veliki domovinski rat, 1941, Moskva, SSSR. Vojnici rukuju četverocijevnim protuzračnim mitraljezom štiteći Moskvu od njemačke avijacije tijekom Drugog svjetskog rata.

Mnogi Moskovljani su još u predratnim godinama prošli obuku iz civilne zaštite i sada je, nažalost, došlo vrijeme da se ta znanja primijene. Stanovnici Moskve su gasili zapaljive bombe, lijepili su prozore trakama za izoliranje i poštovali strogi policijski sat (od ponoći do 5 sati ujutro bilo je zabranjeno kretanje vozila i pješaka).

Promatračnica na krovu Lenjinove knjižnice.

Iz grada je evakuirano preko 200 tvornica, a pogoni koji su ostali u Moskvi većinom su proizvodili robu, streljivo i opremu za front.

U narodne protupožarne odrede se prijavilo preko 200 000 dobrovoljaca. Vlasti su angažirale stotine tisuća Moskovljana za izgradnju barikada u samom gradu (bez novčane naknade, naravno). Pored toga, Moskovljani su sagradili dvije velike obrambene linije izvan grada. Ostaci tih linija obrane se još uvijek mogu naći u šumama Moskovske oblasti.

Moskovljani kopaju protutenkovske rovove.

Po cijelom gradu su se pojavile velike makete zgrada, a postojeće zgrade su dobro zamaskirane. Ulice i ceste su obojane da izgledaju kao blato, dok su "lažne ulice" nacrtane u nenaseljenim područjima, parkovima i sl. Lenjingradska autocesta je kao glavna prometnica između Moskve i sjevera bila od strateškog značaja i zato je posebno pažljivo maskirana drvenim konstrukcijama koje sliče na krovove.

"Mama je uvijek bila na krovu i gasila bombe"

Nikolaj Veržbicki, koji je živio u Moskvi za vrijeme rata, napisao je 7. studenog 1941. godine u svom dnevniku sljedeće: "Mračna proslava (godišnjice Listopadske revolucije - ur.). U demonstracijama na ulici sudjeluje 200 muškaraca i žena s lopatama i pijucima. Hladno je, puše vjetar, jako pada snijeg. Ogromni su redovi za krumpir i kruh. Jutros nije bilo radio-programa. Kažu da Nijemci guše radio-signal. Nekoliko stotina tenkova sudjeluje u paradi na Crvenom trgu, što je malo umirilo Moskovljane. Ali neki kažu: 'Zašto su ovi tenkovi na paradi? Oni trebaju biti na liniji fronte!' Staljin je rekao da će rat potrajati nekoliko mjeseci, pola godine, možda godinu dana..."

Kamuflažna boja Teatra Crvene armije za vrijeme Velikog domovinskog rata 1941.-1945.

Da bi se sačuvale strateški važne tvornice, u nekim slučajevima su se pravile njihove makete u prirodnoj veličini. To je imalo efekta u Nižnjenovgorodskoj oblasti gdje je na periferiji od stakla i kartona napravljena kopija lokalne tvornice automobila. Ta kopija je gorjela cijeli dan i cijelu noć, i zato su Nijemci greškom na nju bacili mnogo bombi, a prava tvornica je ostala netaknuta.

Zaštitna kamuflaža na zdanju Boljšoj teatra za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Nijemci su ukupno izvršili 95 noćnih i 30 dnevnih napada na Moskvu. U njima je sudjelovalo 7200 bombardera. Svim građanima ruske prijestolnice su dane konkretne zadaće. Jedan od tih zadataka je bio gašenje zapaljivih bombi. Tamara Ribakova je kasnije zapisala: "Bombe su padale negdje blizu, između ostalog i na našu zgradu. Gasili su ih odrasli stanari, članovi PZO koji su dežurali na krovu. Među njima je bila i moja mama. Ja i moje prijateljice smo poslije bombardiranja izlazile van i skupljale ostatke projektila u vreće, a zatim ih odnosile na skladište starog željeza. To smo radile poslije svakog bombardiranja. Bilo je jako strašno kada se čuje sirena i svi trče u skloništa. Ja sam bila tužna što mama nikada nije odlazila s nama na sigurno mjesto - uvijek je bila na krovu i gasila zapaljene bombe."

Pogled na Kremlj s Velikog moskvoreckog mosta. Zidine i kule su maskirane tako da nalikuju na stambene zgrade.

I pored svih ovih mjera, život u gradu se nije zaustavio. Kada su objekti maskirani i nije više bilo neposredne opasnosti, ponovno je otvoren Moskovski konzervatorij. Moskovsko sveučilište nije prekidalo s radom ni u vrijeme rata - od 1941. do 1945. je obranjeno 106 doktorskih disertacija i 520 disertacija kandidata znanosti. Radile su knjižnice i vrtići, a također i kazališta i kina u kojima su uglavnom prikazivane patriotske predstave i filmovi.

Njemački zrakoplovi su do travnja 1942. godine uništili 19 ruskih tvornica (dok je 316 oštećeno), 69 upravnih zgrada (110 je oštećeno), 226 stambenih zgrada (641 je oštećena) i pobili preko 2000 ljudi. Nijemci su iznad Moskve izgubili skoro 1400 bombardera. Srećom, bio je to posljednji put kada je Moskvi prijetila tako velika opasnost.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće