Kako se Australija pripremala za rat protiv Ruskog Carstva

Javna domena, Pixabay
Vlasti britanskih kolonija u Australiji su gradile utvrde i naoružavale narod da bi obranile kontinent od ruske invazije. Jesu li ove dvije velike zemlje nekada davno zaista bile na rubu rata?

Prve ruske brodove kraj svojih obala Australci su ugledali 16. lipnja 1807. Tada je "Neva" uplovila u zaljev Port Jackson. Ruski brodovi su nastavili pristajati u australske luke da bi obnovili zalihe hrane i vode. Admiral Mihail Lazarev je bio prvi čovjek koji je 1814. u Australiju donio vijest o Napoleonovom poniženju nakon rata 1812. No, zahvaljujući pretjerivanju australskih novinara, kontinent je skoro čitavo stoljeće bio u stalnom strahu od ruske invazije.

Mihail Lazarev

Prvi simptomi paranoje

U prvoj četvrtini 19. stoljeća Rusija je bila u bliskom kontaktu s američkim kolonijama. Ruski trgovački i vojni brodovi su se redovito zaustavljali kraj australske obale da obnove zalihe i odmore posadu. Australija je tada još uvijek bila britanska kolonija. Velika Britanija i Rusko Carstvo formalno nisu bili saveznici u ratu protiv Napoleona, no kada je ruska vojska ušla u Pariz 1814., Britanci su se zabrinuli. Ruski vojni brodovi su bili redovni gosti australskih luka, a vlasti kolonije su prenosile svoju zabrinutost Londonu. 1841. godine vlasti Novog Južnog Walesa su počele podizaati tvrđave.

Fort Scratchley

Za vrijeme prijateljske posjete Sydneyu i Melbourneu jednog od glavnih vojnih brodova Rusije "Bogatira", oko 8 tisuća Australaca se odazvalo na poziv da se popnu na brod i uvjere da Rusi imaju samo dobre namjere. Kapetan broda, admiral Andrej Popov, posjetio je guvernere Novog Južnog Walesa i Victorije, a oni su također posjetili brod.

Ali domaći tisak je naglasio da je "Bogatir" prišao Melbourneu neprimjetno, što mora izazvati zabrinutost, jer obale nisu zaštićene. "London Times" je 1864. pisao da kolonijama prijeti ruska invazija, a kolege novinari u Australiji su preuzeli ove laži i punili ih novim detaljima.

Fort Queenscliff

Kada se u svibnju 1870. ruska korveta pojavila u ušću rijeke Derwent, kružile su priče da je "Bojarin" samo predvodnik ruske vojne flote koja će izvršiti invaziju na Australiju. Ruski časnici su učinili sve što je bilo u njihovoj moći kako bi demantirali ove besmislene tvrdnje i ponovno pozvali na brod sve željne provjeriti što ima na njemu. Poziv je prihvatilo oko 2000 ljudi, pisao je lokalni tisak. Novine su također pisale da su časnici bili pristojni i da govore tri jezika, uključujući engleski i francuski.

Zašto je uopće "Bojarin" doplovio do Hobarta? Samo zato što je jedan od članova posade bio teško bolestan i tražio hitnu medicinsku pomoć. On je i preminuo na obali te je pokopan u Hobartu, a zatim je, dok je australski orkestar svirao rusku himnu, a ruski orkestar na brodu britansku, "Bojarin" otplovio.

Bolesne fantazije

Australija je bila zaista nesposobna da obrani svoj teritorij. 1862. je ruski brod "Svetlana" uz ceremonijalnu topovsku paljbu uplovio u luku Melbournea. Australci nisu imali barut za odgovor.

Velika Britanija je u pobjedi ruske koalicije u ratu protiv Turske 1877.-1878. vidjela opasnost da Rusi nastave ekspanziju prema Indiji, pa su zato i australske kolonije upozorene da pojačaju svoju obrambenu moć. Australija je do 1879. porinula u more svoja prva dva vojna broda, a kada su 1882. tri ruska broda primijećena nedaleko od Melbournea, lokalne novine su pisale da su Rusi došli potopiti australske trgovačke brodove. Ruski admiral Aslanbegov je priprijetio da će tužiti lokalne novine.

Veliki knez Aleksandar Mihajlovič

1888. je na proslavu 100. obljetnice kolonije brodom "Rinda" doputovao veliki knez Aleksandar Mihajlovič, član ruske carske dinastije. Ruski knez je bio gost guvernera Novog Južnog Walesa lorda Carringtona, ali mediji su opet izvrnuli čitavu priču. "Rinda" je provela u vodama Australije oko tri mjeseca, a kada je otplovila, domaći tisak je tražio da se stranim brodovima zabrani da tako dugo borave u lukama Melbournea.

Ruska korveta

"Poslati krstaricu"

Rusija je 1890. odlučila da su odnosi s Australijom dovoljno važni da bi tamo imali svog stalnog predstavnika i 1893. godine je u Melbourne poslan Aleksej Putjata.

Ovaj ruski diplomat je prethodno radio na Balkanu te je bio poznat po ljubaznosti i lijepim manirama. On je i pokušao stišati antirusku histeriju u Australiji, dajući opširan intervju listu The Age, koji je pričinio najviše zla odnosima dviju zemalja.

Alekseј Putјata

Nakon što su kolonije 1. siječnja 1901. formirale federaciju, koja je nazvana Commonwealth Australija, Velika Britanija je najavila dolazak u Melbourne vojvode i vojvotkinje od Yorka (budućeg kralja Đure V. i kraljice Marije). Ruski car Nikolaj Drugi je osjetio da je dužan poslati brod u Australiju. "Poželjno je da to bude krstarica", napisao je Nikolaj ministru vanjskih poslova. 9. svibnja 1901. ruski konzul Nikolaj Pasek je bio počasni gost na otvaranju australskog parlamenta.

Parlament Australije

Vojvoda od Yorka je posjetio i razgledao rusku krstaricu "Gromoboj" pa je čak i pitao svog rođaka Nikolaja Drugog za dozvolu da ga krstarica prati do Sydneya, što je ona i učinila.

Tako je tek na kraju 19. stoljeća Australija shvatila da Rusko Carstvo ne namjerava osvajati taj kontinent.

Australski tisak o ruskom brodu

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće