Zašto su sovjetska nuklearna skloništa bila najsigurnija na svijetu

Dmitrij Solodjankin
Sovjetski Savez je potrošio ogromne količine novca na izgradnju i opremanje tisuća nuklearnih skloništa. U njima je uvijek bilo dovoljno hrane, vode, čistog zraka, pa čak i malokalibarskog naoružanja za borbu s desantnim jedinicama potencijalnog neprijatelja.

1. Ljudi su tijekom Hladnog rata i u Americi i u Sovjetskom Savezu bili uvjereni da u bilo kojem trenutku mogu početi padati atomske bombe, uništavajući njihove domove i gradove. Zato ne čudi što su u obje zemlje bujala nuklearna skloništa.

2. Dok su u SAD-u mnoga nuklearna skloništa u vlastitim dvorištima pravili samostalni entuzijasti, u Sovjetskom Savezu nije bilo individualnih skloništa. Sva sovjetska nuklearna skloništa je dizajnirala, izgradila i opremila država.

3. Većina nuklearnih skloništa je građena u podrumima zgrada, a ona najvažnija i najveća su se nalazila u tvornicama, znanstvenim postrojenjima i zgradama administrativnih organa.

4. Teško je reći koliko je nuklearnih skloništa imao svaki sovjetski grad. Statistički, grad srednje veličine od 200 000 stanovnika je imao 70-100 skloništa. Moskva i Lenjingrad (današnji Sankt-Petersburg) su imali deset puta više skloništa. Osim toga, stanice metroa u dva velegrada su također bile izgrađene kao savršena skloništa.

5. Skloništa različitih kapaciteta su mogla primiti od 100 do gotovo 1000 osoba. Teško je opisati ih kao prostrane objekte za udoban život. Da je izbio nuklearni rat, ljudi bi bili prisiljeni na život u vrlo tijesnim uvjetima - s po nekoliko ljudi u jednom krevetu bunkera.

6. Međutim, čak i najskromnija sovjetska nuklearna skloništa bila su opremljena naprednim sustavom hlađenja i raznovrsnim filtrima koji su pružali zaštitu od kemijskog i biološkog oružja, radioaktivne prašine i dima. Država nije štedjela na ovoj prilično skupoj opremi.

7. Zalihe hrane i vode, kao i učinkovito funkcioniranje filtara bili su predviđeni za trajanje od tri dana. Nakon tog razdoblja bi inicijalne negativne posljedice nuklearnog bombardiranja prošle, pa bi ljudi mogli napustiti skloništa i biti evakuirani iz opasne zone.

8. Svako sklonište je posjedovalo spremnik čiste vode i dizel-električni generator, ili čak dva takva sustava. U nekim naprednijim skloništima mogli su se naći i hladnjaci.

9. U nekim skloništima su čak bila i skladišta malokalibarskog oružja za borbu protiv desantnih jedinica potencijalnog protivnika. Međutim, ovo nije bila generalna praksa.

10. Unatoč činjenici da je nakon Hladnog rata većina ovih nuklearnih skloništa pretvorena u skladišta, mnoga su očuvana i danas još uvijek funkcioniraju kao bunkeri.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće