4 velika ruska junaka: Od srednjovjekovnog kneza do čuvara uzletišta za helikoptere

"Aleksandar Nevski", Pavel Korin/Sputnik
U ruskoj je povijesti bilo mnogo hrabrih ljudi koji su za svoju zemlju i sugrađane žrtvovali puno toga. Predstavljamo vam četiri najzanimljivije ličnosti.

1. Aleksandar Nevski

Knez Aleksandar Nevski jedna je od ključnih figura u ruskoj povijesti, pa nikoga nije začudilo kada je prije nekoliko godina u televizijskom natjecanju Ime Rusije tu titulu i osvojio, pobijedivši 500 drugih kandidata.

Ovaj ruski knez, koji je živio u 13. stoljeću i kojeg je kasnije kanonizirala Ruska pravoslavna crkva, za svoju popularnost u velikoj mjeri može zahvaliti filmu Sergeja Ejzenštejna s kraja 1930-ih, u kojem Nevski parafrazira Novi zavjet. Te su riječi imale ogroman odjek u Sovjetskom Savezu: "Tko nam dođe s mačem, od mača će i poginuti!" Središnji događaj u filmu je borba Aleksandra Nevskog s Teutoncima u takozvanoj Bitci na ledu 1242.

Nevski je uspio odbiti napad Teutonskog viteškog reda na srednjovjekovnu rusku državu, kao i raniju agresiju Šveđana. "Te su bitke bile prekretnice u očuvanju ideala Pravoslavne crkve", rekao je povjesničar Igor Danilevski. On naglašava da je za osvajače širenje katoličanstva bilo važnije od stjecanja teritorija. Kao vođa koji je uspio sačuvati pravoslavnu vjeru, Nevski je stekao naklonost Crkve, a kasnije i laika. 

2. Ivan Susanin

"Nijedna od carskih dinastija nije svoju vladavinu započela na tako neuobičajen način kao obitelj Romanovih. Već je njezin početak bio podvig ljubavi. Najubogiji podanik u državi žrtvovao je svoj život kako bi ga darovao caru. Ova je žrtva nerazdvojno povezala vladara s podanicima", napisao je u 19. stoljeću pisac Nikolaj Gogolj o Ivanu Susaninu.

Susaninov se herojski podvig dogodio 1613., tijekom takozvanog "smutnog doba". U kaosu koji su izazvali raniji događaji, Poljsko-Litavska Unija se aktivno uplitala u ruske poslove, a Poljaci su čak neko vrijeme kontrolirali Kremlj. Poljaci su, međutim, do 1613. protjerani iz Moskve, a Rusi su izabrali novog cara, Mihaila Romanova, osnivača nove carske dinastije. On je u to vrijeme s majkom boravio na imanju u Kostromskoj oblasti.

Red u zemlji još uvijek nije bio obnovljen i neke su poljsko-litavske pukovnije još uvijek vrebale u potrazi za novim carem. Jednog su mještana prisilili da im pokaže put do cara. Taj mještanin je bio Susanin. Hrabri je seljak namjerno neprijatelje naveo na krivi put i to platio svojim životom. 

Susanin je kasnije postao junak predstava, priča i opere Mihaila Glinke. Ipak, o životu Ivana Susanina nema puno pouzdanih informacija. Neki čak smatraju da se radi o izmišljenom liku. Ipak, zabilježeno je da je car Mihail Susaninovim rođacima dao darovnicu i određene povlastice, što potvrđuje da se Ivanov junački podvig zaista dogodio.

3. Ljudmila Pavličenko

Ljudmila Pavličenko je bila najsmrtonosnija snajperistica Drugog svjetskog rata. Postala je predmet pjesama i filmova, a njezina se slika dva puta pojavila na sovjetskim poštanskim markama. Strani novinari su je zvali "Dama Smrt", a nadimak je zaslužila poslavši u smrt 309 Nijemaca. Vjeruje se da su neki od najboljih njemačkih snajperista bili poslani da je likvidiraju, no za njih 39 je to bila posljednja misija.

Usred brutalnih borbi bilo je prostora i za ljubav. Pavličenko se zaljubila u drugog snajperista te su se odlučili vjenčati. Njezin je zaručnik ozbiljno ranjen te je preminuo u bolnici.

Kasnije je ozlijeđena i preseljena u pozadinu bojišta. Potom je otputovala u Sjedinjene Države u sklopu sovjetske delegacije mladih, gdje se sastala američkim predsjednikom Franklinom Rooseveltom i njegovom suprugom Eleanorom, koja ju je odvela na proputovanje Amerikom. Jedan je američki glazbenik nakon tog putovanja napisao pjesmu "Miss Pavlichenko". 1943. je proglašena Herojem Sovjetskog Saveza.

4. Sergej Sotnikov

Upravitelj uzletišta za helikoptere u zabačenom selu u tajgi postao je poznat 2010. godine kada je spasio 91 putnika putničkog zrakoplova. Da nije bilo Sergejeve ustrajnosti, osjećaja dužnosti i discipline, svi bi ti ljudi poginuli. Sotnikov se na vlastitu inicijativu brinuo za napušteno uzletište koje se posljednjih 12 godina nije koristilo, a sedam godina čak nije niti bilo označeno na kartama.

Na ovo je uzletište sletio zrakoplov Tu-154 nakon što je pretrpio električni kvar i imao goriva za još samo 30 minuta leta iznad područja prekrivenog beskrajnom šumom. Pronalazak čistine u tajgi bio je pravo čudo.

Kako je Sotnikov kasnije ispričao, pilot "nije mogao vjerovati svojim očima kada je ugledao pistu - opremljenu potrebnim zaslonima i oznakama". Pista je bila prekratka, no slijetanje je prošlo dobro. "Bilo je toliko brzo da se guma [na kotačima] zapalila. Zrakoplov je izašao 160 metara s piste", rekao je Sotnikov. Srećom, svi putnici su prošli bez ozljeda. Sotnikov je za svoj nevjerojatni podvig dobio medalju.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće