Sam u oceanu: Najdrskiji bijeg iz SSSR-a

Obiteljska arhiva/Wikipedia
Kako je sovjetski oceanolog skočio s broda i pobjegao iz SSSR-a?

Stanislav Kurilov se od mladosti ozbiljno bavio jogom, spavao je na čavlima, prakticirao postove od 40 dana i meditirao. Bio je psiholog, navigator duge plovidbe, ronilac i akvanaut te jedan od znanstvenika nad kojima su u podvodnom laboratoriju „Černomor" na dubini od 14 m provođena testiranja.

„S Jacquesom Cousteauom sam dogovarao istraživanja u Tunisu, no projekt je propao… Propala je i ekspedicija na tihooceanske atole. Ronilački dio sam pripremao cijelu godinu. Ali opet mi nisu dali vizu, napisali su da to putovanje nije poželjno“, napisao je Kurilov u svojim dnevnicima, koji su kasnije objavljeni u knjizi pod naslovom „Sam u oceanu“. Razlog je bilo to što je u inozemstvu imao rodbinu. Njegova starija sestra je studirala strane jezike, upoznala se s Indijcem za kojeg se udala i preselila u Kanadu.

Kruzer „Svjetski Savez“

Bijeg iz SSSR-a

S obzirom da svoju veliku želju da istražuje svijet zbog kategoričnog odbijanja SSSR-a nije mogao ostvariti, sovjetski oceanolog Stanislav Kurilov odlučio je isplanirati bijeg iz SSSR-a.

Za krstarenje "Iz zime u ljeto" Stanislav Kurilov je saznao pročitavši oglas u lenjingradskim novinama. Bio je to prosinac 1974. Kruzer „Svjetski Savez“ je na dvadesetodnevni put kretao iz Vladivostoka do ekvatora i natrag bez svraćanja u strane luke.

Ljudi su na kruzeru uživali u suncu – sunčali su se pod tropskim suncem i plivali u bazenu. „Iza vrata svih kabina čuli su se glazba, pijana vriska i smijeh… Turisti su se veselju prepuštali svaki dragocjeni dan odmora“, napisao je Kurilov u svojim dnevnicima. Radi krinke je sudjelovao u zajedničkim druženjima, iako je sam više vremena provodio gledajući u ocean, promatrajući zvijezde i proučavajući brod… Shvatio je da skočiti može samo sa zadnjeg dijela glavne palube uz rizik da zakači elisu. Osim toga, znao je samo približnu rutu – kruzer je išao na jug pokraj Tajvana i Filipina.

Dokumentarni film o Kurilovu

U noći 13. prosinca, dok su se ostali turisti zabavljali na plesnom podiju Kurilov je uzeo torbu s perajama, maskom i disaljkom, pokrio je ručnikom i otišao na krmu… Zamolio sam Boga za pomoć i zakoračio u nepoznato“, napisao je kasnije. „Izronio sam na površinu i užasnuo se. Kraj mene su se nalazili ogroman trup kruzera i njegova divovska elisa!“

Između života i smrti

Prvu noć je plivao uz svjetla s broda koji se udaljavao. Zatim se, ljut na samog sebe što nije ponio kompas, noću orijentirao po zvijezdama, dok bi tijekom dana skretao s kursa. „Munje i divovski valovi, rastuća panika, morski psi i otrovne meduze čiji bi me dodir mogao paralizirati“, prisjećao se Kurilov.

Drugi je dan napokon ugledao obalu, ali snažna struja ga je odnijela u drugom smjeru te se činilo da mu nema spasa… „Ocean je disao kao da je živ. Dovoljno je bilo samo spustiti glavu u vodu i preda mnom se otvarao fantastični fosforescentni svijet…“

Istina, poslije su se pojavile i druge senzacije: „Lice, vrat i prsa izgorjeli na suncu silno su me pekli. Bio sam u groznici i sve pospaniji. U nekim trenucima sam na dugo vrijeme gubio svijest…“

Treći dan i spasenje

Tek ga je treći dan nakon skoka, kad je već gotovo bio u nesvijesti, veliki val izbacio na obalu malog filipinskog otoka Siargaa.

Filipinci su Kurilova dopremili u Cagayan de Oro na otoku Mindanau. Vijest o njegovom bijegu je odjeknula međunarodnim tiskom. Nakon istrage filipinskih vlasti i boravka u lokalnom zatvoru, bjegunac je deportiran u Kanadu gdje je dobio kanadsko državljanstvo.

Život nakon bijega

Jedni Stanislava Kurilova smatraju herojem, dok ga drugi vide kao egoista koji je svoje bližnje koji su ostali u SSSR-u ostavio na cjedilu. „Nastradao je Slavin mlađi brat Valentin. Živio je u Lenjingradu, radio kao navigator duge plovidbe i imao pristup zapadnim lukama“, prisjeća se Kurilovljeva žena Elena. Slavu su nakon bijega u odsutnosti osudili na deset godina zatvora zbog izdaje, a Valentin je dobio otkaz. Žena ga je ostavila, a on se propio… Više nije na ovom svijetu“, pisala je Kurilovljeva sestra.

Stanislav je prvo radio u pizzeriji, a zatim u oceanografskim tvrtkama u Kanadi, Americi, na Havajima i u Arktičkom oceanu. U proljeće 1986. je došao u Izrael, gdje je dobio posao kao oceanograf na Sveučilištu u Haifi. 29. siječnja 1998. znanstvenik se za vrijeme ronilačke misije zapetljao u mrežu. Partner ga je izvukao na površinu, ali bilo je već kasno… Kada su njegovoj ženi Eleni dali njegove stvari, među njima su bili i novi zapisi – Kurilov je dnevnik vodio do posljednjeg dana svog života. Elena je dnevničke zapise okupila i objavila u knjizi „Sam u oceanu“.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće