Američki kamion u službi Crvene armije

Nick Lobeck/WIkipedia
U Drugom svjetskom ratu je američka tvrtka "Studebaker" napravila kamion predviđen prvenstveno za izvoz u SSSR u okviru programa pružanja vojne pomoći Sovjetima. Tako su se mnogi američki kamioni našli na Istočnom frontu kao nosači ruskih "Kaćuša".

U ožujku 1941. godine SAD je počeo isporučivati vojnu pomoć saveznicima, a među njima i Sovjetskom Savezu, u okviru Zakona o zajmu i najmu. Vjerojatno je najprepoznatljiviji simbol američke pomoći bio kamion Studebaker US6.


Kamion je pravila tvrtka "Studebaker Brothers Manufacturing Company" iz South Benda u Indiani, inače najstariji američki proizvođač prijevoznih sredstava. Krajem 18. stoljeća obitelj Studebaker je pravila vlakove kojima je "osvajan" Divlji Zapad.

Ova tvrtka je uz pomoć banke Lehman Brothers preživjela Veliku depresiju tokom 1930-ih i naetjcala se s drugim tvrtkama u sferi proizvodnje vojnih kamiona za američku vojsku. U toj konkurenciji je ipak pobijedila tvrtkaja "General Motors", a "Studebaker" je sklopio ugovor s američkim saveznicima.

Od Indiane do Istočnog fronta

Najveće pošiljke kamona "Studebaker" su od jeseni 1941. isporučivane Sovjetskom Savezu, gdje su testirane u različitim uvjetima.

Ovi kamioni su imali ogroman značaj za Crvenu armiju, gdje su korišteni za razne zadatke – od prijevoza vojske do transporta protutenkovskih oruđa i haubica. U SSSR je poslano preko 100.000 kamiona.

Na Atlantiku je vrebala opasnost od njemačke flote, a u Tihom oceanu od Japanaca, pa su zato prijevozna sredstva (zajedno s drugom opremom) iz SAD-a isporučivana Sovjetskom Savezu preko takozvanog Perzijskog koridora, tj. kroz današnji Iran i Azerbajdžan. To je u ratnim uvjetima bio praktički jedini način da Zapad pomogne SSSR-u.

"Studebakeri" su dovozili na front legendarne "Kaćuše". Zahvaljujući odličnim tehničkim karakteristikama i izdržljivosti ovi kamioni su od 1943. korišteni i kao nosači minobacača BM-13N "Kaćuša". Do kraja rata ih je proizvedeno preko 1800.


Uloga kamiona koje su vojnici Crvene armije skraćeno zvali "Studeri" bila je toliko važna, da je Staljin osobno poslao pismo američkoj tvrtki u kojoj je izrazio zahvalnost za visoku kvalitetu isporučene tehnike.

A jesu li ovi kamioni imali neku manu? Jedino što im se moglo prigovoriti, bar u usporedbi s tadašnjim sovjetskim kamionima, bila je potreba za korištenjem kvalitetnog ulja i visokooktanskog benzina. Osim toga, zbog stalnog preopterećenja često su im pucali gibnjevi, ali te sitnice nisu smetale "Studeru" da zajedno s Crvenom armijom stigne do Berlina.

Poslijeratno razdoblje i daljnja primjena

Po završetku Drugog svjetskog rata model US-6 je imao velikog utjecaja na razvoj sovjetskih kamiona ZIS/ZIL-151. Ubrzo poslije rata oni su došli na smjenu "Studebakerima", na čijoj osnovi su kasnije konstruirani oklopni transporter BTR-152 i amfibijsko vozilo BAV-485.

Studebaker US6 je poslužio kao osnova za razvoj sovjetskih kamiona ZIS-151


Poslije rata, u skladu sa Zakonom o zajmu i najmu, jedan dio kamiona je vraćen u SAD, a ostali su još neko vrijeme korišteni za potrebe sovjetske vojske i poljoprivrede. Pojedini primjerci su bili u voznom stanju i sredinom 1960-ih, a neki od njih čak i do kraja 1980-ih!

Osnovne tehničke karakteristike

Motor– Hercules JXD (64 kW)

Maksimalna brzina – 72 km/h

Potrošnja – 38 (bez tereta) / 45 (sa teretom) l/100 km

Masa prijevoznog sredstva bez tereta – 4,5 t

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće