Zašto jedan Britanac uporno razbija mitove zapadnih povjesničara o Nikolaju II. i Romanovima

Čitav ikonostas posvećen Nikolaju II. stoji u knjižnici i radnom kabinetu u domu Paula Gilberta u Kanadi: nekoliko ikona s likom cara i članova njegove obitelji, bista i reprodukcija careva portreta, rad slikara Valentina Serova.

U radnom kabinetu Paula Gilberta

Privatna arhiva

Nakon krštenja u Ruskoj pravoslavnoj crkvi Gilbert je našao unutarnji mir koji ranije nije osjećao. "Kao da sam se vratio u vrijeme. Arhitektura, tradicije starog svijeta, ikone, miris tamjana i liturgije, a zbor anđela uvijek ostavlja dubok duhovni dojam na mene", kaže on.

Paul Gilbert se u listopadu uputio u Englesku koju je napustio s obitelji kao dijete. A sada će biti domaćin velike komemorativne konferencije posvećene posljednjem ruskom caru, Nikolaju II., 150. godišnjici rođenja i 100. godišnjici smrti cara.

Sve što Gilbert radi, pa i ova konferencija, nije samo odavanje počasti caru, već i pokušaj da dokaže da su mnoga uvriježena mišljenja naših suvremenika najobičnije laži zapadnih povjesničara. Primjerice, jedna od tih neistina je da su vijest o ubojstvu Nikolaja II. 1918. Rusi primili nezainteresirano. Ali dnevnici koje je Gilbert istražio kažu da je u svim crkvama zemlje služen parastos i da su "ljudi svih društvenih slojeva plakali i molili se za cara", kako je pisao knez Sergej Golicin.

Paul Gilbert ispred crkve Svih Svetih u Jekaterinburgu, podignutom na mjestu gdje su strijeljani posljednji ruski car Nikolaj II. i njegova obitelj.

Privatna arhiva

Prosvjetiteljska misija

Organizaciju Royal Russia koja traga za istinitim informacijama o Domu Romanovih Paul Gilbert je osnovao 1994. godine. Na web-stranici organizacije se objavljuju tekstovi, stare fotografije i filmovi, kao i fotografije trenutnog izgleda ovog ili onog dvorca, informacije o izložbama u njima, o Fabergéovim ukrasima i mnogo toga drugog.

Gilbert je pokrenuo i nekoliko časopisa posvećenih povijesti posljednje ruske dinastije u kojima se objavljuju dokumenti koji su isplivali na vidjelo nakon raspada SSSR-a. Istovremeno Gilbert tiska dnevnike i memoare Romanovih, njihova pisma i fotoalbume.

7. broj časopisa Paula Gilberta Sovereign, 2018.

Privatna arhiva

U jesen 2018. se očekuje izlazak iz tiska njegove prve monografije pod naslovom "Moja Rusija. Jekaterinburg", knjige napisane nakon mnogih posjeta grada u kojem su 1918. godine streljani Nikolaj II. i članovi njegove obitelji.

Još jedna njegova knjiga "Nikolaj Drugi i postsovjetska Rusija" izaći će iz tiska dogodine.

Zaljubljen u Rusiju

Iako nema rusko porijeklo, Gilberta od najmlađih godina zanima sve što je povezano s Rusijom, i skupio je bogatu kolekciju ilustriranih knjiga, fotografija i razglednica posvećenih Romanovima.

Paul Gilbert kraj spomenika Nikolaju II. kod rudnika Ganjine Jame. Krvnici su ostavili tijela članova carske obitelji u ovom napuštenom rudniku.

Privatna arhiva

Posljednjih 25 godina života Gilbert je posvetio istraživanjima i pisanju povijesti dinastije Romanov. Dvadeset devet puta je putovao u Rusiju, prvi put još 1986. kada nije bilo poželjno glasno govoriti o Romanovima.

Njegov su rad visoko ocijenili potomci dinastije. Velika kneginja Marija Vladimirovna, praunuka rođaka Nikolaja Drugog, izrazila je divljenje za Gilbertov rad.

Paul Gilbert, nositelj ordena Svetog Stanislava 3. klase

Privatna arhiva

1998. godine je dobio poziv da prisustvuje prijenosu i pokopu posmrtnih ostataka Nikolaja, njegove supruge i troje od petero djece u Sankt-Peterburgu. Tamo se Paul i upoznao s predstavnicima još jednog stabla obitelji Romanov, knezom Nikolajem i knezom Dmitrijem Romanovičem.

Royal Russia

Predstojeća konferencija u Colchesteru će okupiti oko 150 članova organizacije Royal Russia iz svih krajeva Velike Britanije, Europe (uključujući Vatikan), Kanade, SAD-a i Australije.

"To su ljudi kojima je zajednička samo želja da očuvaju sjećanje na Nikolaja II., ljudi iz različitih društvenih slojeva, povjesničari, pravoslavni ljudi, svećenici, monarhisti", kaže Gilbert.

Iz Ganjine Jame tijela strijeljanih Romanovih su prenesena i zakopana na mjestu poznatom kao Porosenkov log.

Privatna arhiva

Jedno stoljeće nakon ubojstva obitelji posljednjeg ruskog cara, nasljeđe Romanovih i dalje živi, o njima se piše nebrojeno mnogo knjiga, snimaju se igrani i dokumentarni filmovi, organiziraju izložbe i forumi. Ova tragična povijesna epizoda još uvijek privlači pažnju. Web-stranica Royal Russia je 2017. godine imala više od 5,6 milijuna pregleda, a Facebook grupa ima 160 000 članova iz cijelog svijeta.

Carska obitelj se jako voljela fotografirati, i slikala je sve svoje praznike i zabave u slobodnom vremenu. Te slike nisu bile za javnost, pa tek danas možemo vidjeti da je obitelj Romanov i pored visoke pozicije u društvu izgledala kao jedna obična moderna obitelj.

Ove fotografije cara i njegove obitelji nas toliko fasciniraju jer vidimo sretnu obitelj punu ljubavi koja "živi u svijetu koji će upravo nestati s jednom od najstrašnijih stranica povijesti 20. stoljeća", kaže Paul Gilbert.