Najmiroljubiviji vladari Rusije: Izbjeći ratne užase po svaku cijenu

Aleksandar III. prima starješine seoskog okruga u dvorištu Petrovskog dvorca u Moskvi.

Tretjakovska galerija
Ovi ruski monarsi su pokušavali postići svoje ciljeve prvenstveno mirnim putem. Je li im to pošlo za rukom?

Mihail I.

Prvi vladar iz dinastije Romanov zvao se Mihail (1613.-1645.). On je bio jedan od najmiroljubivijih ruskih careva. Suvremenici svjedoče da je bio vrlo fin i ljubazan. Kažu da ga je oduševljavalo cvijeće i da je prvi u Rusiji uveo uzgajanje ruža u ružičnjacima. Bio je vrlo mlad kada je okrunjen - imao je samo 17 godina.

Mihail Fjodorovič (12. srpnja 1596. - 13. srpnja 1645.), prvi ruski car dinastije Romanov.

"Izabrat ćemo Mihaila. On je mlad i oskudnog je uma", navodno je rekao jedan plemić. Mladi car nije naslijedio prijestolje nego ga je izabrao Zemski sabor, preteča današnjih parlamenata. Za vrijeme cara Mihaila ovaj je sabor sazivan skoro svake godine.

Mihail nije vladao samostalno. Najprije je njegova majka Marta bila regentica, a zatim je njegov otac Filaret postao suvladar. Vlast mu je ograničavao i Zemski sabor. Sve je to utjecalo na Mihaila i potaknulo ga da vodi opreznu i konzervativnu politiku.

Sporazum o vječnom miru koji su u selu Stolbovu sklopili ruski veleposlanik knez D. I. Mezecki i švedski grof J. Delagardi (fragment).

U njegovo vrijeme je sklopljen "vječni mir" sa Švedskom, kao i primirje s Poljskom. Ono je ukinuto 1631. godine, jer je Moskva htjela raskrstiti s Varšavom i vratiti izgubljeni Smolensk. Taj pokušaj je prerastao u dvogodišnji rat koji je Rusija izgubila, tako da je "vječni mir" s Poljskom na kraju ipak sklopljen. To je bio jedini veći ratni okršaj za vladavine cara Mihaila, a on je vladao preko 30 godina.

Aleksej I.

Mihailov sin Aleksej I. (1645.-1676.) bio je otac reformatora Petra Velikog. Imao je nadimak "Tišajši", što znači "najtiši, ili najmirniji čovjek" ili "onaj koji ne priča mnogo". Aleksej je bio pobožan, poštovao je pravoslavne obrede i čitao vjerske tekstove.

Aleksej I. (1629.-1676.), drugi ruski car iz dinastije Romanov, vladao 1645.-1676., otac Petra I. Nepoznati umjetnik. Reprodukcija.

S druge strane, shvaćao je koliko je potrebno uvijek biti spreman za rat i zato je ulagao napore u smjeru modernizacije vojske. I Aleksej je, kao i njegov otac, pokušavao reorganizirati vojsku po zapadnom modelu.

On je odlučio formirati stalne vojne pukovnije na čelu sa zapadnim profesionalnim zapovjednicima. To je bio krupan korak u odnosu na prethodnu epohu kada su glavnu borbenu snagu činile plemićke družine.

Aleksej je vladao na sličan način kao i njegov otac, tj. nije bio pretjerano zainteresiran za ratovanje. Najveći konflikt u njegovo vrijeme bio je s Poljskom, premda je ovog puta bilo puno više povoda za rat. Ruski car se nije borio samo za povratak Smolenska, premda je to bio strateški važan grad, nego i za kontrolu nad znatnim dijelom Ukrajine.

Kozački hetman Bogdan Hmeljnicki ustao je protiv Poljske i nekoliko puta molio Rusiju da ga zaštiti, ali car Aleksej nije podržao Hmeljnickog jer bi to značilo još jedan rat protiv Poljske. Međutim, 1653. godine je Narodni sabor posavjetovao cara "da uzme pod svoje hetmana Hmeljnickog [s kozačkom vojskom i zemljom] radi spasenja pravoslavne vjere i svetih Božjih crkava."

Već naredne godine car je konačno odlučio podržati kozake. Rat protiv Poljske je trajao 13 godina i završio je vraćanjem Smolenska Rusiji i prisajedinjenjem ukrajinskih zemalja lijevo od Dnjepra.

Aleksandar III.

Aleksandar III. je dobio nadimak "Mirotvorac" zato što u Rusiji nije bilo ratova za vrijeme njegove vladavine (1881.-1895.). "Svaki čovjek koji ima srce ne može željeti rat, a svaki vladar kojem je Bog povjerio brigu o narodu treba učiniti sve što o njemu ovisi kako bi se izbjegli ratni užasi", navodno je rekao car Aleksandar.

Portret ruskog cara Aleksandra III. (1845.-1894.), ulje na platnu, I. N. Kramski.

On je došao na vlast 1881., kada mu je ubijen otac, poznati reformator Aleksandar II. Sin je obustavio reforme koje je vršio otac i opredijelio se za konzervativnu politiku.

Opasnost od velikog rata postojala je samo jednom tijekom njegove vladavine i to je bilo sredinom 1880-ih. Ruska vojska je mirno ušla u Turkmenistan i približila se Afganistanu gdje su je dočekali Englezi koji su pomno pratili njezino kretanje. Sukob interesa dviju velikih sila rezultirao je bitkom ruske vojske protiv afganistanskih trupa na čijem čelu su bili britanski časnici. Rusi su pobijedili, a kasnije su diplomati cara Aleksandra uspjele riješiti pogranično pitanje s Britancima.

Pomorska zastava francusko-ruskog vojnog saveza.

Aleksandar III. je vodio konzervativnu unutarnju politiku i radikalno se preorijentirao na međunarodna pitanja. Okrenuo je leđa Njemačkoj i opredijelio se za prijateljstvo s Francuskom. Kasnije je i Velika Britanija postala dio ove alijanse.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće