Šest važnih stvari koje su prvi izumili Rusi

Rusi su imali mnogo izvanrednih ideja, ali zbog ekonomske situacije u zemlji, slabog pravnog sustava i sustava zaštite autorskih prava, kao i zbog nedostatka potražnje na tržištu, neke ideje nikada nisu zaživjele u zemlji u kojoj su se rodile.

Padobran u ruksaku

Dok povijesni izvori ukazuju na to da su se izumitelji stoljećima mučili kako napraviti padobran, prvi uspješni padobran izmislio je ruski glumac i dramski pisac Gleb Koteljnikov. Njegov padobran u ruksaku se danas koristi svuda u svijetu.

Ideju za siguran i učinkovit padobran Koteljnikov je dobio nakon što je 1910. godine nazočio slučaju pogibije jednog od prvih ruskih pilota Lava Macijeviča koji je pao s 400 metara visine kada se njegov zrakoplov raspao u zraku. Glumac je bio zainteresiran za konstruktorski poziv još od djetinjstva, tako da je ubrzo poslije ove tragedije svoje sposobnosti i znanja primijenio kako bi napravio sustav koji će nositi padobran spakiran u ruksaku na leđima, koji se otvarao u zraku po potrebi.

Gleb Koteljnikov s padobranom na leđima.

Testiranja su bila uspješna, ali ruska država i vojska nisu pokazale interes, pa je izumitelj odlučio svoj padobran odnijeti u Francusku, gdje je postigao izuzetan uspjeh. U Rusiji je Koteljnikovljev izum privukao pozornost vlasti tek s početkom rata 1914. godine, a još više poslije revolucije 1917. godine. 1923. godine Koteljnikov je svoj padobran dodatno unaprijedio. Umro je 1944. godine, u dobi od 72 godine, i mogao se uvjeriti kako je desetljećima njegov izum značio mnogo za sigurnost ljudi ne samo u Rusiji, nego i u cijelom svijetu.

Film za fotoaparate

Premda je generalno prihvaćeno da je prvi film za fotoaparate 1885. godine napravio osnivač "Kodaka" George Eastman, zapravo je ruski izumitelj Ivan Boldirjev to učinio nekoliko godina ranije, 1878. godine.

Rođen u siromašnoj kozačkoj obitelji u Rostovskoj oblasti, Boldirjev je od djetinjstva bio zainteresiran za mehaniku. S 19 godina se preselio najprije u Novočerkask, gdje se počeo baviti fotografijom, a kasnije u Sankt-Peterburg, gdje je radio kao urednik za fotografije i asistent fotografa.

Ivan Boldirjev u radu na svom filmu za fotoaparate.

Kada je ovladao umjetnošću fotografije (pogledajte neke od njegovih radova), nije mogao odoljeti a da ne uvede neka poboljšanja. Najprije je izumio leće kratke žarišne duljine kojae su nadmašile sve postojeće modele kada se radi blendi i kutu fotografiranja, a kasnije je izmislio i fotografski film koji je bio bolja alternativa teškim i lomljivim staklenim pločama koje su u to doba koristili fotografi. Njegov film nije samo bio lakši i jednostavniji za nošenje, već je također mogao opstati i u kipućoj vodi. Na nesreću, ovaj revolucionarni izum nije privukao dovoljno pažnje na izložbi 1882. godine u Moskvi i sve se na tome i završilo.

Strug za rezanje navoja s mehaničkim nosačem

Strug Andreja Nartova za rezanje navoja s mehaničkim nosačem

Prvi strug za rezanje navoja patentirao je 1800. godine britanski izumitelj Henry Maudslay, koji se smatra osnivačem tehnologije strojnog alata. Njegovi izumi su bili važan faktor za početak industrijske revolucije.

Maudslay je, međutim, svoj strug počeo graditi 80-ih godina 18. stoljeća, što je nekoliko desetljeća nakon što je ruski izumitelj Andrej Nartov napravio isti takav stroj, koja je opisan u njegovoj knjizi iz 1755. godine. Ne zna se je li Maudslay znao za Nartovljeve izume, ali je moguće da je vidio ruski strug izložen u to doba u Parizu.

Rođen u obitelji srednje klase, Nartov je bio talentirani inženjer koji je studirao na moskovskoj Školi matematičkih i navigacijskih znanosti, a 1712. godine ga je zapazio Petar Veliki. Tijekom godina Nartov je postao njegov osobni "majstor". Proputovao je cijelu Europu gdje je studirao, razmjenjivao ideje i predstavio svoj strug. 1724. godine je Petru Velikom predložio da osnuje Rusku akademiju znanosti, čiji je član bio od 1735. godine.

Ovaj ruski izumitelj je tijekom svog života izumio 36 različitih strojnih alata, čak je planirao objaviti knjigu u kojoj je opisao svaki od njih, ali je 1756. godine umro. Mnogi njegovi izumi su preživjeli do danas, kao što je cirkularna brzometna baterija, koja se danas može vidjeti u muzeju Ermitaž u Sankt-Peterburgu, kao i u Muzeju umjetnosti i zanata u Parizu.

Mlijeko u prahu

Iako se proizvod nalik na mlijeko u prahu spominje još u pričama Marca Pola iz Mongolije u 13. stoljeću, postupak dobivanja ove namirnice bio je uglavnom nepoznat i nije se shvaćao ozbiljno. Tek 1802. godine ruski liječnik Osip Kričevski prvi je otkrio moderan proces pravljenja sušenog mlijeka, tako omogućivši da se korisni sastojci mlijeka sačuvaju i da se produži njihovo trajanje.

U to vrijeme Kričevski je radio u gradu Nerčinsku u udaljenom Zabajkalskom kraju, mjestu daleko od Sankt-Peterbruga koje je prvobitno osnovano kao mjesto izgnanstva za osuđenike. Kričevski je bio jedan od nekoliko liječnika koji su tu radili, boreći se da pomognu ljudima u nevolji, ali sa stalnim nedostatkom medicinske opreme. Mlijeko je bilo jedna od najzdravijih namirnica koju je mogao davati ljudima, ali se brzo kvarilo. Zato je doktor tražio način kako da produži vrijeme čuvanja mlijeka. Izmislio je tehnologiju za pravljenje mlijeka u prahu tako što je iz njega izvlačio vodu.

Nažalost, izumitelj je umro 1832. godine i nije dočekao da njegov izum stigne do Sankt-Peterburga. Mnogo godina kasnije stigao je u Europu, gdje je britanski izumitelj T. S. Grimwade patentirao ovu tehnologiju 1855. godine.

"Samopokretna kočija"

Kasnija rekonstrukcija Šamšurenkovljeve

1752. godine seljak i samouki izumitelj Leontij Šamšurenkov je napravio prve "samopokretne kočije" na četiri kotača, prototip prvog automobila. Ovaj izum ne samo što mu je donio slavu, nego mu je praktički spasio život. Krajem 30-ih godina 18. stoljeća Šamšurenkov je podnio tužbu protiv lokalnog upravitelja zbog pronevjere državnih sredstava, ali korumpirani činovnici su ga stavili iza rešetaka. Da nije bilo njegove kreativnosti, mogao je provesti desetljeća u zatvoru.

1752. godine Šamšurenkov je dobio ideju o "samopokretnoj kočiji" koju će voziti dva "kočijaša", ali trebalo mu je 10 godina da ova ideja privuče pažnju državnih dužnosnika. Pozvali su ga u Sankt-Peterburg i uz državno financiranje projekt je uspješno realiziran. Izumitelj je kao nagradu dobio 50 rubalja te je počeo razmišljati o mogućim daljnjim poboljšanjima svog modela: primjerice, o specijalnom "satu" koji je trebao pokazivati prijeđenu udaljenost, kao i o planovima za "zimsku kočiju". Ove ideje, međutim, nikada nisu dobile podršku vlasti.

Iako je Šamšurenkovljeva kočija izmišljena prije vozila čuvenog francuskog izumitelja Nicolas-Josepha Cugnota, koji je svoj izum predstavio 1769. godine, ime ruskog izumitelja nikada se nije proslavilo diljem svijeta.

Aparat za gašenje požara

Testiranje Loranovog aparata za gašenje požara

Pjena je najefikasnije sredstvo za gašenje požara, ali do početka 20. stoljeća to nije bilo poznato i ljudi su se protiv požara borili vodom ili soda-vodom. Tek 1902. godine učitelj kemije u Rusiji je izmislio aparat za gašenje požara pomoću pjene koji se koristi i danas.

Rođen u Kišinjevu (danas Moldavija), Aleksandar Loran je studirao u Sankt-Peterburgu i Parizu, a zaposlio se kao školski učitelj u Bakuu, centru ruske naftne industrije u prvoj polovici 20. stoljeća. S obzirom na to da je bio svjedok velikog broja naftnih požara koje je bilo teško ugasiti, Loran je pokušavao izmisliti tvar koja bi se učinkovito mogla boriti protiv tako opasnih požara.

Poslije nekoliko eksperimenata pronašao je rješenje, izmislivši pjenu koju je nazvao "Lorantina". Kasnije ju je patentirao, ne samo u Rusiji, nego i u inozemstvu. Loran je s vremenom u Sankt-Peterburgu osnovao kompaniju i počeo prodavati aparate za gašenje požara pod markom "Eureka" (Evrika).

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće