Kako je 20-ih godina jedna lažna vijest izazvala skandal u sovjetsko-britanskim odnosima

Getty Images
Britanska obavještajna služba je 1924. godine presrela navodno privatno pismo visokog sovjetskog dužnosnika, što je na kraju dovelo do pada britanske vlade i uništilo šanse za sklapanje sovjetsko-britanskog trgovinskog sporazuma.

Politički odnosi Rusije i Velike Britanije su doživjeli veliki broj uspona i padova otkako su uspostavljeni u 16. stoljeću. Ovaj incident, međutim, bio je najoštriji diplomatski sukob između SSSR-a i Velike Britanije, a sve je izazvao jedan lažni dokument.

Prijetnja s istoka

Do sredine 20-ih godina postalo je jasno da je Sovjetski Savez igrač na kojeg se u budućnosti mora računati. Goruće pitanje je bio strah da će se socijalistička revolucija proširiti cijelim svijetom. Komunistička internacionala je objavila da je njezin glavni cilj svjetska revolucija, pa su europske vlasti svuda tražile komunističke špijune.

Škotski komunist i novinar John Campbell je 1924. godine objavio otvoreno pismo britanskoj vojsci, u kojem je tražio od vojnika da odbiju poslušnost vladi u slučaju rata i da se pripreme zbaciti režim. Pismo je izazvalo velika previranja. Laburistička stranka je najprije uhitila Campbella, ali je kasnije povukla ovu odluku i oslobodila ga. Ljevičare je razbjesnila odluka da se Campbell uhiti, dok su konzervativci prezirali vladu jer je povukla optužbe. Torijevci su izrazili nedostatak povjerenja prema vladi i opći izbori su zakazani za 29. listopada.

"Autentičnost dokumenta je neupitna"

To se dogodilo baš u vrijeme kada su Sovjetski Savez i Velika Britanija potpisali važan trgovinski sporazum, ali ga još nisu ratificirali. Kriza vlade je ratifikaciju odgodila do daljnjeg.

Winston Churchill, u to doba perspektivan torijevac, više je nego elokventno izrazio svoj prezir prema mogućem prijateljstvu sa SSSSR-om, koji je htio od Velike Britanije posuditi novac kako bi obnovio svoju uništenu ekonomiju. Problem je bio u tome što sovjetska vlada nije željela platiti carske dugove, pa su komunisti morali naći kompromis. Oni su također znali da bi se u slučaju pada laburističke vlade odnosi između Britanije i SSSR-a brzo pogoršali.

Grigorij Zinovjev, rođen kao Ovsej-Geršon Aronovič Apfeljbaum (1883. - 1936.)

Pet dana uoči općih izbora, Daily Mail je objavio pismo koje je navodno napisao Grigorij Zinovjev (1883. - 1936.), koji je u to vrijeme bio jedan od tri najviša sovjetska dužnosnika (zajedno s Kamenjevom i Staljinom), kao i predsjednik Kominterne.

U pismu su se britanski komunisti pozivali da intenziviraju subverzivnu aktivnost: "Vojni sektor Britanske komunističke partije, koliko znamo, i dalje pati od nedostatka stručnjaka, budućih zapovjednika britanske Crvene armije. Vrijeme je da razmislite o formiranju takve skupine koja bi zajedno s vođama mogla biti... mozak vojne organizacije partije."

Britanska tajna obavještajna služba MI-6 pismo je dobila 2. listopada od špijuna iz Rige, a u pratećoj poruci je pisalo da je "autentičnost dokumenta neupitna". Kasnije je otkriveno da se radi o vještoj prevari. Obavještajna služba nije ništa provjeravala. Sadržaj pisma je bio toliko šokantan da ga je MI-6 odmah poslao svim vladinim i vojnim agencijama. Uključite alarm za uzbunu! Sovjeti dolaze!

Hristian Rakovski (1873. - 1941.), bugarski revolucionar i sovjetski diplomat.

Istog je dana šef Sjevernog odjela Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije Don Gregory uputio prosvjednu notu Hristianu Rakovskom, sovjetskom diplomatskom predstavniku u Londonu. U noti se navodilo da britanska vlada smatra da pismo predstavlja izravno miješanje u britanska unutarnja pitanja. Rakovski je, zbunjen, telegrafirao u Moskvu pitajući kako odgovoriti.

"Sigurnost i imunitet zajamčeni"

Zinovjev je odlučno negirao da je napisao pismo. Naravno, bilo je nelogično da SSSR uništava diplomatske odnose s Britanijom, kada je Sovjetskom Savezu tako očajnički bila potrebna pozajmica. Britanska obavještajna služba, koja je pratila cjelokupnu sovjetsku povjerljivu prepisku, morala je znati da je pismo falsifikat. MI-6 je saznao da sovjetska vlast traži osobu koja je napisala pismo, obećavajući joj "sigurnost i imunitet". Ali kako je ovaj dokument dospio u ruke Daily Maila?

Kada je Don Gregory uručio prosvjednu notu Rakovskom, to je učinio bez odobrenja ministra Ramsayja MacDonalda. U to je vrijeme Gregory imao novčanih problema, ali britanski povjesničari navode da je poslije objavljivanja pisma u novinama njegov novčanik bio puniji. Izgleda da je jednostavno prodao pismo novinarima, ili možda torijevcima, koji su profitirali nakon pada MacDonaldove vlade.

Ono što je još šokantnije je to da je pismo očito bilo lažno. Izgleda kao da ga ni britanski špijun u Rigi ni rukovodstvo MI-6 nisu zapravo ni pogledali. Osim Zinovjevljevog potpisa, pismo je nosilo i potpis škotskog komunista Arthura MacManusa i potpis Otta Kuusinena, još jednog dužnosnika Kominterne. Da je bilo koji visoki britanski diplomat vidio original, znao bi da je lažan. Naime, Kuusinen je sve potpisivao koristeći svoje ime po ocu, a ovdje je stajalo samo: "O. Kuusinen".

Poslije izbora su laburističku vladu smijenili torijevci, ali gužvu koju je pismo izazvalo trebalo je smiriti zbog obostranih interesa. Sovjetsko rukovodstvo je tada učinilo nešto nezamislivo: u studenom 1924. godine dozvolili su grupi britanskih predstavnika da pogleda povjerljive dokumente Kominterne.

"Tijekom tri dana i tri noći", pričala je Aino Kuusinen, Ottova supruga, "najopasniji i najštetniji dokumenti su sklonjeni iz arhiva, a posebno povjerljiva uputstva za britansku Komunističku partiju. Čak su i registratori krivotvoreni."

Iako britanski izaslanici nisu vidjeli sve, vidjeli su dovoljno da odustanu od optužbi. Konflikt je riješen, iako nova vlada Stanleya Baldwina na kraju nije ratificirala zlosretni trgovački sporazum. Ostaje samo jedno pitanje: tko je napisao pismo?

Robin Cook (1946. - 2005.), političar britanske Laburističke stranke, ministar vanjskih poslova (1997. - 2001.).

Britanski laburist Robin Cook je 1998. godine od povjesničara Ministarstva vanjskih poslova i ureda Commonwealtha tražio da pripreme izvješće o Zinovjevljevom pismu, oslanjajući se na arhivske dokumente. 1999. godine je povjesničarka Gill Bennett, koja je ovo pitanje istražila u ruskim i britanskim arhivama, predstavila izvještaj koji dokazuje da je pismo lažno, ali nije mogla sa sigurnošću odgovoriti na pitanje tko ga je napisao i samo je iznijela pretpostavke. Vrlo je moguće da su ga napisali predstavnici bijele ruske emigracije koji su imali bliske veze s britanskom obavještajnom službom. Zaista, mnogi od njih živjeli su od krivotvorenja sovjetskih dokumenata.

Povjesničar Jonathan Pile je 2011. godine došao da zaključka da je pismo napisao George Ball, dugogodišnji službenik MI5. Britanska vlada je 2017. godine priznala da je pismo negdje "zaturila", ne navodeći postoje li kopije originalnog dokumenta.

Pročitajte i: Nezamisliva operacija: Kako je Churchill planirao započeti Treći svjetski rat

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više