"Svaki dan treba biti pijan i nikada ne otići na spavanje trijezan" - to je bio glavni uvjet za članstvo u "Lakrdijaškom, pijanom i ludom saboru", koji je osnovao car Petar Prvi krajem 17. stoljeća. Članovi tog društva bili su najviši velikodostojnici i ljudi bliski Petru Prvom. Oni su organizirali orgije koje su ponekad trajale i po nekoliko dana. Poznato je da su svi članovi tog "sabora", a među njima i dvorske dame, često pili dok ne padnu u nesvijest.
Petar je u tom društvu imao zvanje "protođakona", ali je zapravo on njime rukovodio. "Sabor" je postojao do kraljeve smrti i služio je za ismijavanje hijerarhije Pravoslavne crkve i njezinih vjerskih obreda. Zbog toga nije čudno što su mnogi pravoslavni Rusi smatrali da je Petar antikrist.
Petar je volio mnogo piti te je volio i da drugi mnogo piju. "Jednom sam pogriješio i carski sluga mi je odmah donio veliki pehar votke. [Petar je uveo "kaznene pehare", i ta tradicija još uvijek postoji]. Pobjegao sam na prednji dio palube i popeo se na jarbol, ali me je njegovo veličanstvo car sustigao držeći pehar u zubima. Mislio sam da ću na jarbolu biti siguran, ali on se popeo i sjeo pored mene tako da sam morao popiti i taj pehar, i poslije toga još četiri", sjećao se jedan strani diplomat.
Ima povjesničara koji nalaze objašnjenje za carevo nepravoslavno ponašanje. Navodno, uživanje u tome nije bilo jedini razlog. "Divlje orgije 'sabora' Petar je, navodno, organizirao kako bi prebrodio nesigurnost i strah, riješio se stresa i oslobodio razornu neukroćena energiju. Carsko bezumlje je bilo način da se raskrsti s prošlošću", napisao je povjesničar Igor Andrejev u svom članku posvećenom čuvenom reformatoru koji je žrtvovao tradiciju radi što brže modernizacije Rusije.
Petar je ipak shvaćao štetu koju nanosi pretjerano uživanje u alkoholu. Osnovao je i "Medalju za piće". Ona je bila teška 7 kilograma, a ljudi koji su je dobili morali su je nositi tijekom cijelog tjedna.
Legenda kaže da je Aleksandar III. zbog ovisnosti o alkoholu promijenio izgled svojih čizama. Pričalo se da je car volio povremeno popiti gutljaj, ali njegova žena Marija Fjodorovna (danska kneginja Dagmar) nije mogla trpjeti čak ni miris alkohola. Prema drugom mišljenju, ona se brinula za zdravlje svoga muža. Zbog toga je car tajno pio da ne bi opterećivao svoju suprugu. U tu svrhu je naručio čizme s dugačkim i širokim sarama, gdje je navodno bila skrivena bočica s alkoholom.
S druge strane, pojedini stručnjaci dovode u vezu priče o navodnom carevom pijančevanju s kritikom njegove politike koju su mu upućivali oponenti. Kada je 1881. godine došao na vlast poslije atentata u kojem su teroristi ubili njegovog oca Aleksandra II., on je obustavio politiku reformi i okrenuo se politici za koju su pojedini smatrali da je ultrakonzervativna. Aleksandar III. je riješio dosta unutarnjih problema Rusije i znatno ojačao vojsku i flotu. Zbog toga su njegovi politički oponenti smatrali da je "neophodno stvoriti predodžbu o tome kako na prijestolju sjedi budala i pijanac" i samim tim potaknuti osjećaj da se treba izbaviti od takvog monarha.
Pričama o caru pijancu proturječi svjedočenje njegovog osobnog liječnika Nikolaja Veljaminova: "Je li pio votku? Čini mi se da nije, a i ako jest, ne bi popio više od čašice. Kada je za trpezom htio nešto popiti, njegov omiljeni napitak je bio ruski kvas sa šampanjcem, ali i to je pio u vrlo malim količinama".
Povjesničar Kiril Solovjov konstatira da "nema pouzdanih izvora koji bi potvrdili carevu sklonost pijanstvu". On ujedno navodi da su suvremenici cara Aleksandra, koji su mu bili bliski, u svojim memoarima pisali kako on nije puno pio. U svakom slučaju, pitanje ostaje otvoreno.
Što se tiče prvog predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, tu je sve jasno. Njegova slabost prema alkoholu dobro je poznata i dokumentirana.
Šef Jeljcinove službe sigurnosti Aleksandar Koržakov je posvjedočio tome da je predsjednik svakodnevno pio. U svojim memoarima je napisao kako je zabranio da se votka iznosi predsjedniku, ali je tada Jeljcin poslao jednog pomoćnika po piće, a ovaj se požalio šefu osiguranja: "Što da radim? Boris Nikolajevič mi je dao 100 dolara i traži da mu donesem bocu votke?" Tada je Koržakov razblažio votku vodom tako da ne bude previše jaka.
Koržakov piše da je Jeljcin pio i pored predsjedničkih obaveza i činjenice da je morao putovati u inozemstvo. Kako je bivši predsjednik Bill Clinton ispričao Tayloru Branchu, autoru djela "Clintonove vrpce: Povijesno hrvanje s predsjednikom", agenti tajne službe su 1995. godine vidjeli kako ruski lider stoji u donjem rublju pored Bijele kuće i pokušava "uhvatiti taksi" i otići kupiti pizzu. Jasno je da Jeljcin tada nije bio trijezan. Pa ipak je, i pored ovisnosti o alkoholu, uspio pobijediti sve svoje političke oponente, najprije u SSSR-u, a zatim u Rusiji, i donijeti Ustav koji još uvijek funkcionira i regulira politički život Ruske Federacije.
Pročitajte i: Diplomacija bez granica: "Teška budala" Saakašvili, Hruščovljeva cipela i "Ševardnadzeova izdaja"
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
