Posljednja bitka Devete satnije: Šačica sovjetskih vojnika protiv stotina mudžahedina u Afganistanu

Getty Images
Prije 30 godina, za vrijeme rata u Afganistanu, šačica sovjetskih vojnika satima je pružala otpor mnogobrojnim napadima stotina mudžahedina i nije se povukla, niti se predala. Kasnije je o tim događajima snimljen film, ali uz znatno izvrtanje istine.

"Moskvo, predaj se!" - vikali su mudžahedini sustižući jedni druge u napadima na položaje sovjetske padobranske jedinice, pričao je kasnije jedan od sudionika bitke. "Mudžahedini su napadali sa zvjerskom brutalnošću", istaknuo je vojni povjesničar Viktor Voroncov.

Borbe za kotu 3234 počele su 7. siječnja 1988., oko 15:30, a okončane su tek oko ponoći. Na koti je bilo svega 39 vojnika koji su držali položaj i branili se od stotina mudžahedina. Može se reći da su se sovjetski ratnici borili kao drevni Spartanci.

Ozlojeđeni mudžahedini

Kota je bila strateški vrlo važna i zato su napadi bili toliko svirepi. Onaj tko je držao ovaj položaj mogao je kontrolirati dio važnog puta prema gradu Hostu blizu pakistanske granice.

S obzirom da je grad blizu granice, on je bio od posebne važnosti za Pakistan i SAD, a te zemlje su podržavale mudžahedine u borbi protiv sovjetskih trupa u Afganistanu. Zato je i izvršen pokušaj da se preuzme kontrola nad ovom kotom, i to je mudžahedinima djelomično uspjelo - i grad i okolina su jedno vrijeme bili pod opsadom.

Krajem 1987. godine sovjetske trupe su uspjele probiti obruč u operaciji "Magistrala", a ovim su se napadom mudžahedini htjeli osvetiti.

"Crne rode" obučene u SAD-u

Po riječima veterana afganistanskog rata Viktora Dobroseljskog, najubojitije jedinice mudžahedina su poslane na ovu kotu koju su branili pripadnici 9. satnije desantne padobranske pukovnije.

"Taj napad je bio poseban po tome što su u njemu sudjelovali pripadnici specijalnih jedinica odjevenih u crne uniforme. Zvali su se 'Crne rode'. Među njima je bilo i vrlo dobro obučenih ratnika - uglavnom, naravno, Pakistanaca, jer afganistanski mudžahedini nisu znati tako ratovati. Sada je sasvim izvjesno da 'Crne rode' nisu obučavali samo Pakistanci, nego i Amerikanci", rekao je Dobroseljski.

Najstrašniji trenutak

Prije napada su položaji sovjetskih jedinica pola sata bili izloženi artiljerijskoj vatri. Zatim je uslijedilo 12 pješadijskih napada mudžahedina. Kako je rekao vodnik Sergej Borisov, svi napadi su bili dobro organizirani. Po njegovim riječima, najstrašniji je bio jedan noćni napad. "Sve se zapalilo od eksplozija granata. Zasipali su nas vatrom sa svih strana. ... Mudžahedini su nam već prišli na 20-25 metara. Već smo pucali izravno u njih. Iznenadilo nas je što su nam uspjeli prići na 5-6 metara i baciti na nas bombu... Na kraju smo ostali bez bombi i samo s po dva okvira streljiva. Nije bilo više nikoga tko bi punio okvire. U tom najstrašnijem trenutku izviđački vod je pritekao u pomoć."

Tada je ostalo samo 5 boraca koji su se mogli braniti, svi ostali su bili ranjeni. Izviđački vod je pomogao 9. satniji da se obrani od posljednjih napada. Poginulo je ukupno 6 sovjetskih vojnika. Smatra se da je s druge strane moglo biti i 200 mrtvih.

Ne bi bilo moguće zadržati kotu bez pomoći koja je stigla iz pukovnije, kao ni bez snažne i precizne vatre koju je otvorila ruska artiljerija. Koordinate za artiljerijska oruđa davao je izviđač, i one su bile udaljene svega 50 metara od rovova sovjetskih padobranaca.

Dodjela odlikovanja pripadnicima Devete satnije.

Film nema mnogo veze sa stvarnošću

Fjodor Bondarčuk je 2005. godine debitirao kao redatelj filmom "Devjataja rota" ("Deveta satnija") u kojem je ovaj događaj prikazan drugačije. Kako je nedavno istaknula Rossijska gazeta, bitka opisana u filmu nema mnogo veze sa stvarnošću. "Nije bilo jedinice koju je zapovjedništvo zaboravilo i koja skoro cijela gine izvršavajući zadatak koji nema praktičnog smisla", navodi se u članku.

U filmu je preživio samo jedan vojnik, au  stvarnosti je poginulo 6 ljudi, svi ostali su preživjeli. U filmu su zapovjednici ostavili na cjedilu vojnike, a u stvarnosti je zapovjednik pukovnije nekoliko kilometara odatle pratio situaciju i slao pojačanje. Borba nije bila besmislena, jer je kota imala strateški značaj.

I pored toga što je "u scenariju istina izvrnuta", film je uglavnom pozitivno ocijenjen u tisku, prije svega kao umjetničko ostvarenje. S druge strane, i tada je bilo, a i danas ima mnogo onih koji pokušavaju shvatiti zašto je u 9. satnija u filmu morala biti prikazana kao žrtva svojeg vlastitog zapovjedništva.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće