Rupa u "željeznoj zavjesi": Kako je američki tajkun poslovao sa SSSR-om?

U memoarima koje je napisao znatno kasnije, Armand Hammer piše o susretu s Vladimirom Lenjinom 1921. godine i opisuje karizmu vođe boljševika: "Da mi je naredio da skočim kroz prozor, vjerojatno bih to i napravio." Zvuči impresivno, osobito kada to kaže netko tko je bio predani kapitalist, uvijek usmjeren na zaradu.

Ipak, Hammer je znao kako gledati šire od ideoloških animoziteta i biti koristan za obje strane, a pritom se i obogatiti. Slijedio je tu strategiju tijekom 70 godina postojanja SSSR-a, kao pregovarač, poslovni čovjek i filantrop... i uvijek je od toga profitirao.

Rođen u socijalizmu

Iako Hammer nije bio socijalist, njegov je otac, Julius Hammer, židovski emigrant iz Odese i liječnik i ljekarnik, zauzeo vodeću poziciju u Socijalističkoj radničkoj stranci Amerike (SLP). Štoviše, ime njegovog sina bilo je nadahnuto simbolom "ruke i čekića" SLP-a.

Mladi Armand Hammer, američki industrijalac (1922.)

Getty Images

Mladi Hammer nije postao socijalist, iako je odrastao u takvom okruženju. On se posvetio farmaceutskom biznisu. Tijekom prohibicije su Hammerove ljekarne poslovale iznimno uspješno, legalno su prodavale alkoholnu otopinu đumbira koja se pokazala korisnom za izradu zabranjenih alkoholnih pića. Hammer je bio vrlo vješt u radu na samom rubu zakona, i to će zauvijek biti njegov zaštitni znak.

Karika koja nedostaje

Sovjetsku Rusiju je Hammer prvi put posjetio 1921., u dobi od 23 godine. Službeni razlog odlaska je bio povrat novca uplaćenog radi kupnje lijekova koji su u vrijeme Građanskog rata isporučeni Rusiji. Međutim, poslije susreta s Lenjinom on je shvatio da bi mogao biti karika koja povezuje novu socijalističku državu s američkim poslovnim krugovima.

Obitelj Hammer je poznavala Ludwiga Martensa, Lenjinovog predstavnika u SAD-u, tako da se Armand bez problema sprijateljio s vođom revolucije. Počeo je prodavati Rusiji žito koje joj je bilo krajnje potrebno zbog gladi izazvane građanskim ratom. Isporučio je preko milijun tona žita, a to je bio samo mali dio njegovog biznisa u Rusiji.

Gdje su olovke, a gdje Fabergéova jaja?

Kada je stekao blagonaklonost sovjetskih lidera početkom 1920-ih, Hammer se preselio u SSSR gdje je u deset godina otvorio nekoliko poduzeća zahvaljujući ugovorima o koncesiji. Najveće poduzeće je bila tvornica za proizvodnju grafitnih i kemijskih olovaka. Amerikanac je skoro cijeli SSSR opskrbljivao priborom za pisanje!

Sovjetski plakat s reklamom za Hammerove olovke.

Javna domena

Armand je također radio i kao posrednik koji je u Sovjetskom Savezu predstavljao interese najvećih američkih tvrtki, poput tvornice motora Ford i gumare United States Rubber. Držao je i rudnik azbesta u Sibiru. Hammeru je bio dobar svaki biznis koji je donosio novac.

S druge strane, on je pokazivao i interes za umjetnost, ali opet u komercijalnom smislu. Naime, iskoristio je političku nestabilnost i kaos tijekom 1920-ih i od ruskih državnih muzeja otkupio mnoge zbirke po povoljnim cijenama. Među njima je i nekoliko Fabergéovih jaja. Sve je to zatim za velike novce preprodao na Zapadu. Međutim, u cijeloj toj priči postoji i tamna strana. Naime, priča se da je Hammer prodavao kopije i krivotvorine. Kasnije je organizirao umjetničke izložbe u Rusiji, ali su one izazvale mnogo nedoumica.

"Povjesničari su bili potpuno zbunjeni kada je on donosio skupocjena umjetnička djela na izložbe u Moskvu. Nitko nije mogao reći jesu li to originali ili kopije", piše list Soveršenno sekretno.

Povratak u SSSR

Kada je Staljin došao na vlast u Sovjetskom Savezu, više nisu bili dobrodošli ni prijateljski nastrojeni stranci poput Hammera. Zbog toga se Armand početkom 1930-ih vratio u Ameriku, odustavši od većine svojih sovjetskih koncesija. I u domovini je imao mnogo posla, ali nikada nije prekidao veze sa SSSR-om. Poslije Staljinove smrti je obnovio posao u Sovjetskom Savezu.

Upoznao se s Nikitom Hruščovom i Leonidom Brežnjevom, uz čiju podršku je 1970-ih pokrenuo prvi veliki projekt - izgradnju modernog poslovnog centra u SSSR-u, danas poznatog pod nazivom Međunarodni trgovački centar. Pomogao je Sovjetima da od američkih banaka dobiju 100 milijuna dolara kredita, ali se tom prilikom pobrinuo da i sam dobije nekoliko milijuna američkih dolara za posredovanje.

Pored toga, Hammer je pomogao da se izgradi najveća tvornica dušika u Sovjetskom Savezu, a stekao je i veliki ugled kada je muzeju Ermitaž u Sankt-Peterburgu poklonio sliku za koju se pretpostavljalo da je prvo Goyino djelo. Danas se sumnja u autentičnost dotične slike, ali tada je to bio efektan reklamni potez američkog poduzetnika.

Je li on bio špijun?

Armand Hammer u svom kabinetu u Los Angelesu (1980.) s Lenjinovom slikom u pozadini.

ZUMA Press/Global Look Press

Hammer je bio kontroverzna ličnost. On je kombinirao pokretanje biznisa s diplomacijom i dobročinstvom. Primjerice, sponzorirao je medicinsku pomoć koja je pružana sovjetskim građanima nastradalima u nesreći nuklearne elektrane u Černobilu 1986. godine. On je uvijek bio važna karika između SAD-a i SSSR-a.

"Ja sam igrao važnu ulogu u pokušaju uspostavljanja mira između Istoka i Zapada. Predsjednici su mi se zahvaljivali za ono što sam učinio", govorio je Hammer.

S druge strane, još uvijek se vode rasprave o tome je li on bio sovjetski agent. Edward Jay Epstein, autor knjige "Dosije: Tajna povijest Armanda Hammera", tvrdi da je Hammer svakako bio špijun koji je prao novac za potrebe Moskve i financirao komunističke špijunske operacije. Sovjetska služba sigurnosti sumnja u to.

Po riječima neimenovanog sovjetskog generala, kojeg citira list Kommersant, Armand je uvijek bio spreman govoriti, ali većinu podataka koje je davao nije bilo moguće provjeriti. "Hammer je radio za samoga sebe", zaključio je general.

Pročitajte i: Kako je Gorbačov pod pritiskom SAD-a dobrovoljno uništio najbolje rakete na svijetu?