Video: Ruski ronioci istražili potopljenu američku podmornicu

Znanstvenoistraživački radovi počeli su u kolovozu ove godine u području rta Jurlova, gdje na dubini od 110 metara počiva podmornica Herring (u prevodu sa engleskog - haringa) sa 83 člana posade. U ekspediciji je sudjelovao spasilački brod "Igor Bjelousov", kao i aparat za spasilačke operacije na daljinsko upravljanje "Pantera plus" i besposadni podvodni robot-izviđač Tiger. Uz njihovu pomoć ronioci su detaljno istražili potopljenu podmornicu.

Podmornica na dnu leži praktično u horizontalnom položaju. Za 73 godine pokrivena je debelim slojem vapnenca od ljuštura školjki. Međutim, na snimci se mogu razlikovati komandna kabina, naoružanje i drugi elementi.

"Podmornica je bila prilično velika za svoje vrijeme, duga je oko 95 metara. Nalazi se u vrlo dobrom stanju, jasno se vide rupe od projektila, tijelo podmornice praktično nije razrušeno, očuvana su čak i kormila, propeleri, očuvana je i kapetanska kabina", objašnjava izvršni direktor Centra za podvodna istraživanja Ruskog geografskog društva,  Sergej Fokin.

Podmornica, koja pripada tipu Gato, široka je nešto više od osam metara. Na njoj je bilo 24 torpeda. U svibnju 1944. godine američka podmornica, kojom je zapovijedao poručnik David Zabriskie, javila je da je u području Kurilskih otoka torpedirala dva japanska broda: "Ishigaki" i "Hokkuyu Maru". Zatim je podmornica napala i potopila još dva japanska trgovačka broda: "Habiri Maru" i "Ivaki Maru", koji su se nalazili u luci u moreuzu između obale Matua i malog otoka Toporkovi. Prilikom povlačenja kroz uzak prolaz podmornica koja se nalazila u nadvodnom položaju nije mogla manevrirati i japansko obalno topništvo ju je više puta pogodilo. Podmorica je praktički odmah potonula.

Otok Matua se nalazi u središnjem dijelu Kurilskog arhipelaga. Dug je 11, a širok 6,5 kilometara. Najviša točka otoka je vulkan Fujo s 1485 metara nadmorske visine. Uoči Drugog svjetskog rata Japanci su otok Matua pretvorili u moćno utvrđenje s podzemnim bunkerima. Tu se nalazio veliki aerodrom, s kojeg je japansko zrakoplovstvo kontroliralo cijeli sjeverozapad Tihog oceana. Otok-utvrdu su osiguravale jedinice 42. pješadijske divizije japanske vojske i treće pomorske brigade, koje su kapitulirale poslije sovjetskog desanta 26. i 27. kolovoza 1945. godine.