Srušena, pa podignuta iz pepela: Katedrala Krista Spasitelja u Moskvi

"Postnapoleonovska Rusija je doživjela neviđeni uspon patriotizma i duhovnosti, i narodu je bio potreban simbol koji odražava takvo raspoloženje".

"Postnapoleonovska Rusija je doživjela neviđeni uspon patriotizma i duhovnosti, i narodu je bio potreban simbol koji odražava takvo raspoloženje".

Aleksandar Grišin/Global Look Press
Poslije Katedrale Vasilija Blaženog ovo je najpoznatija moskovska crkva. Čekala je 66 godina da bude sagrađena, preživjela je tri politička režima, bila je srušena, a zatim ponovno podignuta. Povodom 200. godišnjice utemeljenja predstavljamo vam kratku povijest velike Katedrale Krista Spasitelja u Moskvi.

Povijest katedrale je tijesno povezana s dramatičnom Napoleonovom invazijom i trijumfom Rusije nad francuskom vojskom. I sama izgradnja katedrale je bila isto toliko dramatična, ai rezultat je isto toliko trijumfalan.

Prvi pokušaj

Hram je projektirao arhitekt Karl Magnus Vitberg. On je rođen u Sankt Petersburgu u švedskoj obitelji. Morao se odreći svoje zemlje i porijekla i primiti pravoslavlje kako bi od cara dobio odobrenje za realizaciju svojih ambicioznih planova.

Poslije rata s Napoleonom Rusija je doživjela neviđeni uspon patriotizma i duhovnosti. Ljudima je bio potreban simbol koji odražava takvo raspoloženje. Car Aleksandar I. je zamislio grandiozan memorijalni objekt koji bi služio kao sjećanje na vojnike carske vojske koji su dali svoje živote, ili su bili zarobljeni u borbi za domovinu.

Činilo se da je Vitberg bio jedini tko je mogao "čitati" careve misli. "Pogodili ste moju želju. Ja bih želio da to ne bude samo gomila kamenja kao obična zgrada, nego nešto što je prožeto vjerskom idejom. Pogledao sam dvadesetak projekata. Među njima je bilo i dosta dobrih, ali su oni ipak obični. Vi ste učinili da kamenje progovori", rekao je car Vitbergu 1815. godine.

Caru Aleksandru se Vitberg toliko svidio da ga je imenovao za šefa čitavog projekta. Vitberg nije imao nikakvog iskustva u građevini i organiziranju posla i zato se tome snažno protivio, ali bez uspjeha. On je 13. rujna 1817. godine postavio kamen temeljac katedrale na Vorobjevim Gorama, gdje se sad nalazi Moskovsko državno sveučilište.

Sreća nije bila baš naklonjena Vitbergu. Car Aleksandar I. je umro 1825. godine i tada je Nikolaj I. okrunjen za cara. Novi car je naredio da se izgradnja hrama obustavi jer je u tom trenutku već bila previše skupa.

Specijalna državna komisija je otkrila velike pronevjere. Vitberg je osuđen na konfiskaciju imovine i protjeran je bez prava da radi za državu. Tako je osnivač-naivac bio prisiljen napustiti svoj projekt. Današnji povjesničari smatraju da je on bio nevin, i da je bio žrtva intriga onih kojima je bio pretpostavljeni, svojih suradnika.

Prokletstvo

Katedrala je bila napuštena, ali je car Nikolaj kao iskreni vjernik bio ožalošćen što nije ispunio zavjet svog brata, pokojnog cara, da podigne simbol preporođenoj Rusiji. Zato je 10. rujna 1839. godine, točno 22 godine nakon postavljanja prvog kamena temeljca, svečano postavljen novi kamen temeljac Katedrale Krista Spasitelja na novom mjestu.

Novi arhitekt je bio Konstantin Ton. On je izabrao mjesto na kojem se nalazio manastir, i lokalna legenda kaže da je razgnevljena igumanija proklela graditelje i predskazala nesreću novom hramu.

Ispunjena proročanstva

Proročanstvo se ispunilo kada su boljševici uzurpirali vlast u zemlji. Novi svjetovni vladari su željeli ovjekovječiti veličinu svoje revolucije izgradnjom monumentalnog Dvorca Sovjeta.

Planirano je da se dvorac sagradi na mjestu Katedrale Krista Spasitelja, a samim tim je jasno kakve su bile namjere sovjetskih vlasti.

Moćne eksplozije od kojih su se tresla okolna zdanja srušile su katedralu 5. prosinca 1931. Sovjetska vlast je bila odlučna kada je u pitanju rušenje katedrale, ali im je ipak trebalo preko godinu dana da očiste teren od šute.

Sve se dodatno zakompliciralo kada je počeo Drugi svjetski rat, prisiljavajući sovjetske vlasti da odustanu od izgradnje Dvorca Sovjeta - velike komunističke ideje koja nikada nije realizirana.

Na tom mjestu je zatim sagrađen najveći bazen na svijetu.

Tek 1989. godine državna politika je u pogledu vjere toliko liberalizirana da su ljudi mogli napisati peticiju za potporu obnavljanju katedrale. I pored galopirajuće inflacije tijekom 1990-ih, katedrala je podignuta i otvorena na izvornom mjestu 31. prosinca 1999.

Poslije nekoliko stoljeća tragedija i trijumfa Katedrala Krista Spasitelja danas ponosno stoji na brijegu iznad rijeke Moskve i pozdravlja sve ljude neovisno o njihovim vjerskim uvjerenjima.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće