Za Valerija Malkova, vozača kamiona iz Bratska (3840 km istočno od Moskve), sve je počelo kao uobičajeni siječanjski dan 2013. godine. Putovao je vlakom iz Bratska u mali grad Aldan (4914 km istočno od Moskve) u potrazi za honorarnim poslom, što je učinio nekoliko puta godišnje. Te je noći odlučio napustiti svoj odjeljak kako bi prije odlaska na spavanje popušio cigaretu.
Počeo je otvarati vrata kako bi se vratio u svoj odjeljak, no odjednom je shvatio dvije veoma važne stvari. Prvo, vrata koja je otvarao nisu bila vrata njegovog odjeljka nego izlaz na kraju vlaka. Drugo, ta su vrata bila otključana. Malkov je u sljedećem trenutku pao iz vlaka i sletio na željezničku prugu. Našao se usred ničega, okružen sibirskom tajgom na minus 40 stupnjeva Celzija, odjeven samo u trenirku i papuče.
Kao što će kasnije reći, situacija mu nije ostavila mnogo izbora. Počeo je trčati za vlakom. Trčao je 7 km, ne dopuštajući si da pomisli na smrt ili hladnoću i nakon pola sata je stigao do najbliže postaje gdje je šokirao časnika koji ga je primio i ponudio mu nekoliko šalica vrućeg čaja. Iako je izjavio da je sljedećeg jutra "promislio o svom životu", Malkov se u ovoj prilici nije niti prehladio.
Moglo bi se činiti da je zapanjujuća priča Valerija Malkova tipična za Ruse tolerantne na hladnoću, no ova priča je luda čak i za Rusiju. S vremena na vrijeme Rusi vole pričati anegdote o svojoj sposobnosti da toleriraju niske temperature. Jedna od njih ide ovako: kada su vani minus 42 stupnja Celzija, u Europi dolazi do prometnog kolapsa, dok Rusi vani jedu sladoled. Međutim, teško da se ove priče o Rusima i hladnoći puno razlikuju od priča koje možete čuti od drugih naroda, uključujući one koji nikad ne doživljavaju zimu i snijeg.
Primjerice, Livejournal korisnica nihon81prisjetila se kolege Britanca koji je živio u Londonu. Ispričala je kako se on puno bolje od nje nosio s hladnoćom, jer je nekoć živio u kući u Londonu koja nije imala centralno grijanje. Prisjetila se i mladih Japanaca koji su je iznenadili svojom sposobnošću da zimi hodaju vani bez kaputa. Iznenađujuće, no činilo se da su bili manje osjetljivi na hladnoću od Rusa.
Istina je da je Rusija zaista jedna od najhladnijih zemalja na Zemlji, s prosječnom godišnjom temperaturom od samo 1,69 stupnjeva Celzija (2016.). Aleksandar Beljajev, zamjenik ravnatelja Instituta za geografiju na Ruskoj akademiji znanosti, objašnjava da se Rusija nalazi na sjeveru i da nema planinskih lanaca koji bi zemlju štitili od arktičkih vjetrova. Kavkaz se nalazi na južnoj granici Rusije, a Ural se proteže od sjevera prema jugu.
Osim toga, u morima koja okružuju ruski teritorij nema nikakvih toplih oceanskih struja pa velik dio zemlje ostaje izložen ledeno hladnim arktičkim vjetrovima. Ne čudi da se oba tzv. "pola hladnoće" nalaze u sjevernoj hemisferi u sibirskoj Rusiji. Ti polovi su Verhojansk (4678 km istočno od Moskve), gdje je najniža temperatura od minus 67,6 stupnjeva Celzija zabilježena 1892., i Ojmjakon (5298 km od Mokve), s još nižom temperaturom od minus 67,7 stupnjeva Celzija 1933. Unatoč tome, ljudi i dalje žive u tim gradovima.
I kako se Rusi nose s tako oštrim klimatskim uvjetima? Odgovor je, kako to kažu neki ljudi iz Sibira, prilično jednostavan. Trebate u svom ormaru imati puno tople odjeće i biti spremni da je često koristite u jesen, proljeće, pa ponekad čak i ljeti. Kako piše nihon81: "Pravi Sibirac nije onaj koji ne osjeća hladnoću, već onaj koji se toplo odijeva".
Ovaj članak je dio serije tekstova "Zašto Rusija...?" u kojoj RBTH Hrvatska odgovara na popularna pitanja o Rusiji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
