Bitka za Berlin: Veliki okršaj na samom kraju velikog rata

Sovjetski vojnici na ulicama Berlina u travnju 1945. /

Sovjetski vojnici na ulicama Berlina u travnju 1945. /

DPA/Global Look Press
Bitka za Berlin je bila posljednja velika vojna operacija Drugog svjetskog rata u Europi. To je, uz Staljingradsku bitku, bio jedan od najvećih okršaja u povijesti čovječanstva.

Sovjetski vojnici na ulicama Berlina u travnju 1945. / DPA/Global Look PressSovjetski vojnici na ulicama Berlina u travnju 1945. / DPA/Global Look Press

Bitka za Berlin počela je 16. travnja 1945. godine na dalekim prilazima gradu, a 25. travnja su sovjetske trupe ušle u glavni grad Trećeg Reicha. U bitci za Berlin je s obje strane sudjelovalo oko 3,5 milijuna vojnika, preko 50 000 artiljerijskih oruđa i 10 000 tenkova.

 

Zašto saveznici nisu krenuli na Berlin?

Berlin su oslobađale sovjetske trupe, a savezničke snage su se zaustavile na stotinjak kilometara od njemačke prijestolnice, iako je američki predsjednik Franklin Roosevelt još 1943. godine izjavio da "Sjedinjene Države moraju dobiti Berlin". I britanski premijer Winston Churchill je smatrao da glavni grad Trećeg Reicha ne treba dospjeti u ruke Sovjetskom Savezu. Međutim, u proljeće 1945. godine saveznici nisu uložili nikakav napor da osvoje grad. Britanski povjesničar John Fuller okarakterizirao je to kao "jednu od najčudnijih odluka u vojnoj povijesti".

Konferencija u Jalti / Arhivska fotografijaKonferencija u Jalti / Arhivska fotografija

Pa ipak, postojali su razlozi za takvu odluku. Povjesničar Andrej Sojustov u intervjuu za RBTH Hrvatsku navodi bar dva takva razloga. Prvi je taj što je Berlin po preliminarnom dogovoru, između ostalog i po odlukama donesenim na konferenciji u Jalti, bio u zoni operativnih djelovanja sovjetske vojske. Linija razdvajanja između SSSR-a i saveznika povučena je duž Elbe. "Težnja da se dođe do Berlina samo radi prestiža mogla je u najmanju ruku rezultirati [...] odustajanjem Sovjetskog Saveza od sudjelovanja u završnim borbama protiv Japana", kaže ruski povjesničar. Drugi razlog je u tome što saveznici nisu željeli vršiti ofenzivu na tako veliki grad jer bi mogli imati ogromne gubitke na samom kraju rata. Sojustov ističe da su saveznici od iskrcavanja u Normandiji do travnja 1945. godine "u cjelini gledano uspjeli izbjeći ofenzive na velike gradove".

Gubici sovjetskih trupa prilikom zauzimanja Berlina zaista su bili veliki. Stradalo je 80 000 ljudi, od toga je ubijeno najmanje 20 000. Slične gubitke je imala i njemačka strana.

 

Noćni napad pod svjetlošću reflektora

Berlin su zauzimale trupe s tri fronte. Najteži zadatak su imali vojnici Prve bjeloruske fronte pod zapovjedništvom Georgija Žukova. Oni su morali jurišati na dobro utvrđene položaje Nijemaca na Zelovskim visovima blizu grada. Juriš je počeo noću 16. travnja izuzetno moćnom artiljerijskom vatrom, a zatim su, ne čekajući zoru, u bitku krenuli tenkovi uz podršku pješadije. Juriš je bio osvijetljen snažnim reflektorima koji su postavljeni odmah iza prvih borbenih redova. I pored takve je taktike trebalo nekoliko dana da se visovi zauzmu.

/ Getty Images/ Getty Images

U početku je oko Berlina bilo koncentrirano oko milijun njemačkih vojnika, dok je sovjetskih vojnika bilo oko 2,5 milijuna. Međutim, na samom početku Berlinske operacije sovjetske trupe su uspjele odsjeći veliki dio njemačkih jedinica od grada, tako da se u samom Berlinu sovjetskoj vojsci suprotstavilo nekoliko stotina tisuća vojnika, uključujući Volkssturm (njemačku narodnu miliciju) i Hitlerjugend. U gradu je također bilo mnogo SS postrojbi iz raznih europskih zemalja.

 

Tenkovi na prvom mjestu

Hitlerove trupe su se očajnički branile. Na teritoriju Berlina su bile dvije linije obrane. Bilo je na stotine bunkera, a mnoge kuće s debelim zidovima su korištene kao utvrđenja. Naročitu opasnost za jurišne sovjetske odrede predstavljali su "faust-patroni", tj. ručni bacači granata, jer je sovjetska vojska koristila dosta oklopne tehnike u ovom napadu. Mnogi tenkovi su u tim uličnim borbama dignuti u zrak.

/ Arkadij Šajhet/RIA Novosti/ Arkadij Šajhet/RIA Novosti

Kasnije, kada je rat završen, rukovoditelji operacije su često bili kritizirani zbog toga što su se oslanjali prvenstveno na oklopnu tehniku. Sojustov, međutim, ističe da je u tim uvjetima primjena tenkova bila opravdana. "Zahvaljujući masovnom korištenju oklopne tehnike stvoren je blok za pružanje potpore jurišnim skupinama koji je bio vrlo mobilan i pomagao je jedinicama da prodiru u centar grada kroz barikade", ističe ruski povjesničar.

U napadu na Berlin korišteno je iskustvo Staljingradska bitke. Sovjetska vojska je formirala specijalne jurišne skupine u kojima su važnu ulogu igrali tenkovi. Te grupe su djelovale u pravilu na sljedeći način: pješaštvo je napredovalo s obje strane ulice kontrolirajući prozore na suprotnoj strani i otkrivajući položaje koji su opasni po tehniku, tj. maskirana oruđa, barikade i ukopane tenkove. Čim bi ispred sebe primijetili takvu prepreku, pripadnici pješadije su čekali da dođe njihov tenk, samohodno artiljerijsko oruđe ili samohodna haubica (takve haubice su vojnici zvali "Staljinov malj"). Nakon toga su iz oklopne tehnike, obično izravnim navođenjem, uništavani njemački utvrđeni položaji. Međutim, tijekom juriša je bilo situacija u kojima pješaštvo nije stizalo tehniku, i tada tenkovi nisu bili pokriveni i postajali su lak plijen za njemačke granate i artiljeriju.

 

Zauzimanje Reichstaga

Kulminacija juriša na Berlin bila je bitka za Reichstag, tj. za zdanje njemačkog parlamenta. Tada je Reichstag bio najviša zgrada u centru grada, tako da je njegovo osvajanje imalo simboličan značaj. Pokušaj da se Reichstag zauzme u naletu 27. travnja bio je neuspješan. Borbe za ovu zgradu trajale su četiri dana. Prijelomni trenutak se dogodio 29. travnja kada su sovjetski odredi uspjeli zauzeti dobro utvrđeni objekt MUP-a, koji je zauzimao čitavu četvrt. Reichstag je prešao u ruke sovjetskih vojnika 30. travnja navečer.

/ Multimedia Art Museum Moscow/ Multimedia Art Museum Moscow

U ranu zoru 1. svibnja nad njim je podignuta crvena zastava 150. jurišne divizije, koja je kasnije nazvana Zastavom Pobjede.

Adolf Hitler je 30. travnja u svom bunkeru izvršio samoubojstvo. On se do posljednjeg trenutka nadao da će postrojbe iz drugih dijelova Njemačke stići u pomoć glavnom gradu, ali se to nije dogodilo. Berlinski garnizon je kapitulirao 2. svibnja.

 

Je li bilo potrebno jurišati na Berlin?

Pojedini povjesničari skreću pozornost na gubitke prilikom operacije zauzimanja Berlina krajem krvavog rata i dovode u sumnju i samu potrebu da sovjetske trupe zauzmu grad. Po mišljenju povjesničara i pisca Jurija Žukova, sve je moglo proći i bez juriša na glavni grad Trećeg Reicha poslije spajanja sovjetskih i američkih trupa na Elbi i praktički opkoljavanja berlinske grupe njemačkih jedinica. "[Georgij] Žukov [...] je mogao iz sata u sat stezati obruč. [...] [A on je] tijekom cijelog tjedna neumoljivo žrtvovao tisuće vojničkih života [...] Postigao je to da Berlinski garnizon kapitulira 2. svibnja. Ali da ta kapitulacija nije bila 2. svibnja, nego, recimo, 6. ili 7. svibnja, mogli su se spasiti deseci tisuća naših vojnika", smatra Jurij Žukov.

/ Global Look Press/ Global Look Press

Međutim, postoji dosta argumenata koji ne govore u prilog takvom mišljenju. Istraživači ukazuju na to da bi sovjetske trupe prilikom opsade grada izgubile stratešku inicijativu, a Nijemci bi je dobili. Njihovi pokušaji da probiju blokadu iznutra i izvana mogli su biti isto toliko bolni po sovjetsku vojsku koliko je bio bolan i juriš, kaže Andrej Sojustov. Pored toga, neizvjesno je koliko bi sve to trajalo.

Sojustov također ističe da je odugovlačenje s Berlinskom operacijom moglo izazvati i političke probleme sa saveznicima. Nije tajna da su krajem rata predstavnici Trećeg Reicha pokušavali pregovarati sa SAD-om i Britanijom o separatnom miru. "U tim uvjetima nitko nije mogao predvidjeti kako bi se razvijala situacija ako bi opsada Berlina potrajala", uvjeren je povjesničar.