Pitanja i odgovori: Što se događa na istoku Ukrajine?

Ukrajinski vojnik u blizini Avdijivke, Ukrajina, 10. veljače 2017. /

Ukrajinski vojnik u blizini Avdijivke, Ukrajina, 10. veljače 2017. /

Reuters
Rat na istoku Ukrajine traje već gotovo tri godine. Ponekad jenjava, ponekad se zaoštrava. Unatoč naporima zemalja posrednica, sukob se ne uspijeva riješiti diplomatskim putem.

1. Što se događa?

Od 7. travnja 2014. godine na istoku Ukrajine se odvija građanski rat, u kojem se ukrajinska vojska suprotstavlja samoproglašenoj Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici (DNR i LNR). Intenzivne borbe vodile su se sve do zaključenja sporazuma iz Minska, 12. veljače 2015. godine. Nakon toga je nastupilo zatišje, no međusobna granatiranja još uvijek traju.

Situacija se periodički zahuktava: tako su krajem siječnja 2017. godine započele borbe u kojima je poginulo više desetaka ljudi. Ukupan broj žrtava u ratu na istoku Ukrajine iznosi, prema procjenama UN-a, najmanje 9800 ljudi. Ova brojka uključuje borce, civile i 298 poginulih u padu putničkog zrakoplova 'Boeing-777' 17. srpnja (oboren je iznad Donjecke oblasti, svi poginuli su stranci, a strane u sukobu negiraju bilo kakvu umiješanost).

 

2. Zbog čega je počeo sukob?

Istok Ukrajine graniči s Rusijom i većina stanovništva tamo govori ruski. Pritom su u Donjeckom ugljenom bazenu (Donbasu), čiji je većinski dio sada pod kontrolom samoproglašnih republika, koncentrirane velike rezerve ugljena, a regija se smatra jednom od gospodarski najrazvijenijih u Ukrajini.

Nakon događaja iz veljače 2014. godine, kada su u Kijevu snage opozicije s vlasti skinule predsjednika Viktora Janukoviča, istočne oblasti Ukrajine zahvatili su nemiri. Stanovnici tih oblasti su se bojali da će nova vlada provoditi nacionalističku politiku i da će zabraniti ruski jezik. Situaciju je dodatno zagrijao referendum na Krimu 16. ožujka 2014. godine, nakon kojeg je poluotok ušao u sastav Rusije.

Prosvjednici u Donjecku i Lugansku, koji su zauzeli upravne zgrade, 7. travnja 2014. godine proglasili su stvaranje DNR-a i LNR-a. Na to je Kijev odgovorio objavljivanjem antiterorističke operacije (Ukrajina do danas tako klasificira sukob u Donbasu). Počeli su oružani sukobi koji su postajali sve veći svakog tjedna, poput grude snijega. Do ljeta 2014. strane su već korstile oklopnu tehniku, zrakoplovstvo i protuzračnu obranu.

Zajceve, Donjecka oblast, Ukrajina, 7. siječnja 2017. Vojnik DNR-a. / ZUMA Press/Global Look PressZajceve, Donjecka oblast, Ukrajina, 7. siječnja 2017. Vojnik DNR-a. / ZUMA Press/Global Look Press

3. Kako sukob vide Ukrajina i separatisti?

S jedne je strane retorika obiju strana nepopustljiva. Kijev DNR i LNR naziva terorističkim organizacijama, dok republike optužuju ukrajinske vlasti za genocid ruskog govornog stanovništva i nacizam.

S druge strane, republike i ostatak Ukrajine održavaju bliske gospodarske veze: iz Donbasa se u Ukrajinu izvozi ugljen, a poduzeća sa sjedištem u DNR-u i LNR-u plaćaju porez Kijevu. Prema podacima Službe sigurnosti Ukrajine, 2016. godine je u proračun Ukrajine s teritorija separatista stiglo 31 640 781 000 grivni (1 172 532 634 dolara).

"Paradoks ovog rata je u tome da, bez obzira na to u kojem se stadiju nalazio – vrućem ili hladnom, ekonomske veze separatista i ostatka Ukrajine nikad nisu prekinute", kaže novinar Viktor Lošak. Prema njegovim riječima, opće gospodarstvo nastavlja funkcionirati bez obzira na smrti s obje strane – teritoriji pod kontrolom DNR-a i LNR-a i ostatak Ukrajine previše ovise jedni o drugima.

 

4. Sudjeluju li u ratu Rusija i Zapad?

Službeni stav Rusije u vezi s ukrajinskom krizom u prosincu 2014. godine iznio je premijer Dmitrij Medvedev: Krim je Rusija, a Donbas Ukrajina. Rusi koji se bore na strani samoproglašenih republika u Donbas su otišli samostalno – to su više puta izjavili i iz Ministarstva vanjskih poslova, i iz Kremlja. Moska ne priznaje DNR i LNR.

Istodobno Rusija republikama pruža humanitarnu pomoć i ne obazire se na kritike Kijeva. Tijekom siječanjskog pogoršanja rata Vladimir Putin je za eskalaciju okrivio Ukrajinu, koja pokušava 'napraviti od sebe žrtvu' i izvući novce od međunarodnih kreditora.

Zapad, pak, sa svoje strane, Rusiju optužuje za poticanje sukoba i podržava kijevske vlasti. Vojske zemalja Europe i SAD-a ne sudjeluju u sukobu u Donbasu – no tijekom aktivnih borbenih djelovanja tamo se borilo najmanje nekoliko desetaka stranaca dobrovoljaca, na obje strane fronte.

 

5. Kako se strane pokušavaju pomiriti?

U jesen 2014. i u zimu 2015. godine potpisana su dva sporazuma iz Minska koja su predviđala mirno rješenje krize. Sponzori ugovora bili su Rusija, Ukrajina, Francuska i Njemačka.

Prema uvjetima Minska, nakon povlačenja trupa i prekida vatre Ukrajina je trebala provesti ustavnu reformu i objaviti amnestiju za separatiste. Zatim bi se teritoriji DNR-a i LNR-a vratili pod njezinu kontrolu uz integraciju struktura vlasti. To se nije dogodilo – sporazumi iz Minska stali su u fazi prekida vatre.

 

6. Zašto je ono što se događa u Donbasu važno za ostatak svijeta?

Vladimir Jevsejev, zamjenik direktora Instituta za zemlje Zajednice neovisnih država, podsjeća da je ukrajinski sukob najveći europski oružani sukob u ovom trenutku. "Ako se kriza ne uspije riješiti, ona će neizbježno utjecati na Europu, u vidu ilegalnih isporuka oružja, dolaska radikalnih skupina, pojave radnih migranata", uvjeren je stručnjak.

Proklizavanje mirovnog procesa, po mišljenu Jevsejeva, izgleda opasno: "Zapad pokušava zaboraviti na Ukrajinu. No ona podsjeća na sebe, kada počinju nove eskalacije i kada opet ginu ljudi." Osim toga, smatra politolog, upravo je pitanje Donbasa (i Krima) postalo središnje pitanje za rusko-američke odnose. Ako ne bude kompromisa o ukrajinskom pitanju, neće biti ni konstruktivnog dijaloga između Moskve i Washingtona - a to utječe na cijeli svijet.

 

7. Kada i kako bi rat mogao završiti?

Prema riječima Sergeja Karaganova, dekana Fakulteta za svjetsku politiku i međunarodnu ekonomiju sveučilišta "Visoka škola ekonomije", još uvijek ne postoji alternativa sporazumima iz Minska, no za njihovu je provedbu potreban pritisak na sudionike sukoba od strane vanjskih sila – Rusije i SAD-a.  "Europske zemlje su sada zaokupljene vlastitim problemima", kaže Karaganov. "Njihov utjecaj na Ukrajinu je beznačajan. Ključnu ulogu od strane Zapada mogu odigrati samo Sjedinjene Države."

Vladimir Jevsejev slaže se s tim gledištem, no napominje da je predviđanje hoće li Rusija i SAD uspjeti postići kompromis o Ukrajini "izgubljen slučaj". "Nitko još ne zna kako će se u ukrajinskom kontekstu ponašati administracija Donalda Trumpa", kaže stručnjak. "Stav Rusije je jasan, a sada sve ovisi o Washingtonu."