Umrijeti za život bez rata: Doktorica Liza

Cvijeće ispred zgrade fonda "Pravedna pomoć". /

Cvijeće ispred zgrade fonda "Pravedna pomoć". /

Mihail Voskresenskij / RIA Novosti
Među poginulima u avionskoj katastrofi iznad Crnog mora bila je i Jelizaveta Glinka, poznatija kao doktorica Liza. Ona je poznata po nesebičnoj pomoći koju je pružala djeci nastradaloj u Donbasu i Siriji, teškim bolesnicima, beskućnicima i svima kojima je pomoć bila potrebna. Doktorica Liza u pružanju svoje pomoći nije žalila ni svoje vrijeme, ni svoju snagu, pa ni svoj život.

Kada je predsjednik Putin 8. prosinca uručio Jelizaveti Glinki jednu od najviših nagrada Ruske Fedeacije, Državnu nagradu za zaštitu ljudskih prava, čuvena doktorica Liza održala je kratak govor, i on nije bio nimalo trijumfalan. "Sutra putujem u Donjeck, a zatim u Siriju", ozbiljno je rekla ona. I još je rekla da je rat "pakao na zemlji". "Mi nikada nismo sigurni da ćemo se vratiti živi".

Izvor: YouTube

I zaista se nisu vratili. Zrakoplov Tu-154, u kojem je doktorica Liza letjela u sirijski grad Latakiju s lijekovima za sveučilišnu bolnicu, srušio se nad Crnim morem 25. prosinca ujutro. Poginuli su svi putnici i članovi posade.

 

U miru

Smrt Jelizavete Glinke potresla je rusko javno mnijenje. Dobrotvori, kolege i poznanici doktorice Lize na internetu pišu komentare prepune tuge i dubokog poštovanja. "Ona je bila čudo. Ona je kao poruka s neba koja govori o vrlini", napisao je u nekrologu Mihail Fedotov, šef ruskog Vijeća za ljudska prava.

Jelizaveta Glinka je po zanimanju bila reanimatologinja. Tijekom 1980-ih se zajedno s mužem preselila u SAD, gdje se upoznala s radom hospicija. U to vrijeme je na postsovjetskom prostoru briga o neizlječivim bolesnicima bila tek u povojima. Po povratku iz SAD-a doktorica Liza sudjelovala je u radu moskovskih hospicija. Osnovala je prvi hospicij u Kijevu. "Svakom čovjeku treba biti omogućeno pravo da umre dostojno i u miru, kada za to dođe vrijeme", govorila je ona.

Glinka je 2007. godine osnovala dobrotvornu organizaciju "Pravedna pomoć". Fond još uvijek djeluje, pomaže neizlječivim bolesnicima, usamljenim starim ljudima, invalidima i beskućnicima. Svake srijede suradnici ovog fonda odlaze na moskovske željezničke stanice, gdje besplatno pregledaju, hrane i liječe beskućnike, koji ne dobivaju nikakvu pomoć države i društva.

Izvor: Ilja Pitalev / RIA NovostiIzvor: Ilja Pitalev / RIA Novosti

U ratu

"Glinka smatra da je pravedna samo ona pomoć koja se može pružiti svakome kome je potrebna", piše novinarka Katerina Gordej, koja je dobro poznavala doktoricu Lizu. Doktorica i njen fond su se zaista trudili pomoći svima. Oni su 2010. godine prikupljali pomoć za osobe čija je imovina stradala u šumskim požarima, a 2012. godine za one koji su ostali bez krova nad glavom nakon poplave u Krimsku. Kada je 2014. godine počeo rat na istoku Ukrajine, Glinka nije mogla ostati po strani.

Doktorica Liza je dvadesetak puta odlazila u zonu raketnih napada i riskirala svoj život da bi izvukla bolesnu djecu iz bolnica koje su se našle u samom centru borbenih djelovanja. Tako su djeca evakuirana uz pomoć Glinke i njezinih suradnika.

Doktorica Liza se nije bavila politikom. "Ja nisam ni na čijoj strani, ja sam na strani slabe i bolesne djece koja su iz nekog razloga ostala bez pomoći", rekla je ona u intervjuu za Kommersant FM. Rekla je i da bi sve političare koji su izazvali rat odvela na odjel za reanimatologiju gdje leže ranjena djeca iz Donjecka i pokazala bi im što su učinili.

Izvor: Sergej Pivovarov / RIA NovostiIzvor: Sergej Pivovarov / RIA Novosti

Tamo gdje je najteže

Jelizaveta Glinka nije pravila razliku između ljudi koji umiru hospiciju, beskućnika i djece iz Donbasa ili Sirije. Ona se trudila pomoći svakome i osobno kontrolirati cijeli proces pružanja pomoći. "Ona je bila uspješna liječnica, voljena žena i žena koja voli, sretna majka trojice sinova. Mogla je i ne putovati u Siriju tjedan dana prije Nove godine", piše Gordej. Ali za Glinku je bilo važno da bude tamo "gdje je ljudima najteže, gdje im treba pomoć i gdje je ta pomoć moguća". Upravo zato je ona i bila u zrakoplovu Tu-154 tog sudbonosnog jutra 25. prosinca.

Doktorica Liza je 8. prosinca održala govor povodom nagrade koju je dobila, i u tom je govoru spomenula ratne strahote i stradanje djece u Donbasu i Siriji, a također je i nehotice predskazala svoju smrt. Pa ipak, ona je taj govor završila riječima punim optimizma: "Uvjereni smo da dobrota, suosjećanje i milosrđe funkcioniraju moćnije od svakog oružja. Hvala vam".

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće