Zašto se Rusiji pripisuje prijetnja stabilnosti na Balkanu?

Sergej Lavrov i Ivica Dačić /

Sergej Lavrov i Ivica Dačić /

Katarina Lane
U nedavnom intervjuu za agenciju Sputnik šef ruske diplomacije Sergej Lavrov izrazio je čuđenje povodom tvrdnje da Rusija predstavlja opasnost na Balkanu koju je ranije iznijela predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je rekla da Moskva može početi isporučivati regiji oružje, da može aktivirati obavještajnu djelatnost i pokrenuti medijski rat. Ugledni ruski portal Gazeta.Ru se zapitao čega bi se Hrvatska kao članica EU i NATO-a mogla plašiti i je li rusko prisustvo u regiji zaista tako veliko. RBTH Hrvatska vam predstavlja najzanimljivije dijelove tog materijala.

"Čudim se što takve riječi izgovara rukovoditeljica zemlje s kojom Rusija želi imati prijateljske odnose", prokomentirao je Lavrov 13. prosinca izjave Kolinde Grabar Kitarović. "Poznajem predsjednicu Hrvatske još iz vremena kada je bila ministrica vanjskih poslova. Čak su naši odnosi bili vrlo korektni. Ako hrvatska predsjednica ima neke konkretne činjenice koje potvrđuju njezine riječi, mi smo ih spremni razmotriti".

Grabar-Kitarović je izjavu o ruskoj opasnosti na Balkanu dala 29. studenog za vrijeme posjeta Kanadi. U intervjuu za portal Defence News ona je govorila o vezama Moskve s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom i upozoravala na vjerojatnost "hibridnih ratova" u regiji.

Nedavno su i predstavnici NATO-a govorili o tome kako Rusija pokušava vršiti utjecaj na događanja na Balkanskom poluotoku. "Situacija na Balkanu nije nimalo stabilna, mi smo toga svjesni. Zapadni Balkan je još uvijek potencijalni izvor izbijanja oružanih sukoba. Toj regiji prijeti islamski terorizam, a također i ruski utjecaj", rekao je predsjednik vojnog odbora NATO-a Petr Pavel u rujnu ove godine.

Priče o "ruskoj opasnosti" koju spominje Grabar-Kitarović treba promatrati u širem kontekstu nego što je zategnutost odnosa između Zagreba i Moskve, smatraju stručnjaci s kojima se konzultirao portal Gazeta.Ru.

 

"Hrvatska emitira ideje Bruxellesa i Washingtona"

"Ovdje se radi o tome da Hrvatska emitira ideje Bruxellesa i u određenoj mjeri Washingtona. To se svodi na borbu protiv ruskog prisustva na Balkanu, a Moskva se u posljednje vrijeme prikazuje kao faktor koji predstavlja opasnost", smatra dr. Georgij Engelhardt, stručnjak s Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti.

S njegovog gledišta, iza izjave Grabar-Kitarović krije se težnja Europske unije i SAD-a da minimaliziraju rusko prisustvo u regiji. S obzirom da na ovom području Rusija nije vojno prisutna, riječ je o njezinom ekonomskom i političkom prisustvu.

Engelhardt je podsjetio na Rusko-srpski humanitarni centar koji izaziva uznemirenost prozapadnih političara u regiji.

"Rusija aktivno teži tome da osoblju tog centra osigura diplomatski status, kakav ima i osoblje NATO-a na Balkanu. Međutim, SAD i Europska unija vrše snažan pritisak na Srbiju da ne donese takvu odluku, iako je rusko prisustvo na Balkanu gotovo simbolično", dodao je sugovornik spomenutog ruskog portala. Po njegovom mišljenju, u tu svrhu je i "angažirana" predsjednica Hrvatske da iznese općeeuropski, a ne čisto hrvatski stav. "Grabar-Kitarović je u posljednje vrijeme bila prilično oprezna prema Rusiji, za razliku od aktualnog premijera Andreja Plenkovića, koji je dozvolio sebi daleko upadljivije ispade", kaže ruski stručnjak.

 

"Balkanski trokut"

Odnose Rusije i Hrvatske ne treba sagledavati izvan konteksta složenog klupka uzajamnih odnosa unutar balkanske regije.

Tijekom posjeta ministra vanjskih poslova RF Sergeja Lavrova Beogradu, srpski političari su još jednom potvrdili da Srbija i dalje teži ka zbližavanju s Europskom unijom, ali da se nema namjeru u punoj mjeri pridružiti NATO-u. U vezi s tim odbijanje Srbije da ide u zagrljaj NATO-u Hrvatska može doživjeti kao mogućnost potencijalnog zbližavanja Beograda i Moskve u vojno-strateškom smislu, smatra dr. Nikolaj Topornjin, direktor Centra za europske informacije i docent katedre za europsko pravo Moskovskog državnog sveučilišta međunarodnih odnosa (MGIMO). Prema tome, Zagreb možda strahuje od toga da Rusija posredno, putem isporuke oružja srpskoj vojsci, može doprinijeti porastu napetosti u regiji. Drugim riječima, radi se u suštini o konfliktu interesa između ovih dviju država.

Crna Gora može postati treća strana u tom sukobu interesa. Ona je nedavno ušla u posljednju fazu procedure koja je uvodi u NATO, što je izazvalo negativnu reakciju Rusije.

I zamršena priča o tobožnjem pokušaju "puča" u Crnoj Gori na dan izbora, za koju su optuženi nekakvi "ruski nacionalisti", tj. izvjesna gospoda Popov i Širokov, u suštini je reakcija na takav stav Rusije. I pored toga što je Kremlj, po mišljenju mnogih zapadnih političara i medija, izveo uspješne "hibridne operacije" na izborima u čitavom nizu europskih zemalja, pa čak je 8. studenog "izabrao" i šefa "najizuzetnije nacije" na planeti, ipak su se stratezi iz Kremlja "spotaknuli" o malenog ali gordog gospodina Đukanovića, ako je vjerovati crnogorskim vlastima. One su, naime, trijumfalno "raskrinkale" sumnjive nacionaliste, izazvale su paniku među crnogorskim biračima na dan glasovanja, i na taj način su, po mišljenju crnogorske opozicije, mnogih analitičara i medija, osigurale još 2-3 mandata i preokrenule situaciju u svoju korist te su na taj način ipak uspjele formirati vladu zajedno sa strankama nacionalnih manjina. A što je također važno, pokazale su se pred starijim zapadnim partnerima kao žrtve "ruske hibridne agresije", a danas je moderno biti takva "žrtva".

Na Balkanu su se, uvjetno rečeno, nanizali sukobi interesa Rusije i Zapada (i Hrvatske), i u tom nizu su, prema Topornjinu, Crna Gora, Srbija (zajedno s Kosovom) i Republika Srpska: "Odnosi između Srbije i Hrvatske su zategnuti, a Moskva u mnogim slučajevima podupire Beograd, naročito po pitanju Kosova. Sve to s gledišta hrvatskih vlasti može stvarati potencijal za vojni sukob u budućnosti".

Stručnjak ukazuje na mogući skriveni smisao izjava čiji je cilj uvjeriti hrvatski parlament da odobri izdvajanje dva posto iz proračuna za zajedničku obranu NATO-a, kao i da privuku pažnju SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke kao važnih aktera Saveza.

"Hrvatska i Crna Gora, koja ulazi u NATO, nisu u stanju potpuno pokrivati balkanski pravac umjesto Zapada. Ove riječi su izgovorene u kontekstu Trumpovih ne baš jako pozitivnih izjava o NATO-u ", dodaje stručnjak.

Riječi predsjednice Hrvatske "skreću pozornost" krupnim članicama Saveza da je "NATO jako potreban i da ga svi trebaju podržati, pa i Amerikanci". A priče o ruskoj opasnosti trebaju pokazati kako Savez ima stvarne neprijatelje, smatra Topornjin.

 

Hoće li se pogoršati odnosi Zagreba i Moskve?

Stručnjaci s kojima se konzultirao portal Gazeta.Ru smatraju da nedobronamjerne izjave hrvatskih političara ne mogu ugroziti odnose između Rusije i Hrvatske, jer su ti odnosi ionako prilično hladni. "Gospodarski odnosi su u cjelini dosta stradali od uzajamnih sankcija. Turizam je oštećen zbog krize, ali još uvijek se drži, i ne mislim da će biti uvedena dodatna ograničenja. Infrastrukturni projekti su propali nakon kolapsa projekta 'Južnog toka'. Teško je sagledati nešto što bi ozbiljnije moglo ugroziti te odnose", rezimirao je Georgij Engelhardt.

Rusku verziju teksta pročitajte ovdje.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće