Erdogan koristi Rusiju kao "joker" u igri sa Zapadom

AP
Sukob sa Zapadom tjera Ankaru na zbližavanje sa Moskvom.

Odnosi između Ankare i Zapada naglo su se zaoštrili uoči rusko-turskog summita planiranog za 9. kolovoza. Predsjednik Rejep Erdogan je u krajnje oštroj formi presjekao pokušaje predstavnika EU da pokrenu pitanje o kršenju ljudskih prava u Turskoj poslije gušenja puča, a šef turske diplomacije Mevlut Čavušoglu postavio je Bruxellesu ultimatum po kojem sporazum o izbjeglicama može biti raskinut ukoliko Europska unija do sredine listopada ne osigura Ankari bezvizni režim. U tom konekstu turski dužnosnici su optužili Washington za podršku propovjednika Fetulaha Gulena koji živi u SAD i kome je turska vlast pripisala organiziranje puča. U uslovima sve oštrije konfrontacije sa Zapadom turski lider pokušava iskoristiti Rusiju kao "joker” kako bi oslabio utjecaj SAD i EU i izbjegao vanjsku izolaciju.

Turski predsjednik "probija led" u Peterburgu

Posjeta Sankt Peterburgu praktički će predstavljati povratak Rejepa Erdogana na međunarodnu političku scenu. Poslije neuspjelog vojnog puča 15. srpnja lideri ključnih zemalja Zapada nisu se sastajali sa turskim predsjednikom, i skoro da nisu kontaktirali sa njim čak ni telefonom. Štoviše, iz dana u dan su sve veći vanjski pritisci na Ankaru sa zahtjevima da se ne dopuste dalje političke represije.

Zapadnim kritičarima Ankare pridružio se i generalni tajnik UN Ban Ki Moon. Kako je jučer priopćio zamjenik glanogovornika generalnog tajnika Farhan Hak, Ban Ki Moon je obavio telefonski razgovor sa ministrom vanjskih poslova Turske Mevlutom Čavušogluom i predsjednikom Erdoganom, u kome ih je pozvao da poštuju ljudska prava i ne dozvole „neprikladan odnos” prema uhićenima.

U tom kontekstu se reakcija Moskve na najnovije događaje u Turskoj upadljivo razlikuje od stava koji je zauzela većina država Zapada, kao i rukovodstvo UN. Moskva se suzdržava od bilo kakve kritike poteza turskih vlasti koja bi mogla biti shvaćena kao „lekcija iz demokracije”.

U toj situaciji Erdoganov pokušaj da „igra na rusku kartu” u konfrontaciji sa Zapadom potpuno je prirodan i praktično neizbježan.

Imitacija zbližavanja

Prema verziji turskih vlasti, obnavljanje kontakata sa Rusijom na najvišem nivou u kontekstu naglog obustavljanja dijaloga sa Zapadom ne treba doživljavati kao iznenadnu promjenu vanjskopolitičkih prioriteta Ankare. U intervjuu za televiziju CNN Turk Mevlut Čavušoglu je ovako okarakterizirao situaciju: „Ima onih koje brine normalizacija naših odnosa sa Rusijom. Naši odnosi sa Moskvom nisu alternativa odnosima sa NATO-om ili Europskom unijom”.

Međutim, kako smatraju eksperti sa kojima se konzultirao list „Kommersant”, Erdogan pokušava da primora EU i SAD na ispunjavanje obaveza i u tu svrhu može iskoristiti odnose sa Ruskom Federacijom za riješavanje najvažnijeg zadatka turske vanjske politike u ovom trenutku, a to je da se oslabi pritisak Amerikanaca i Europljana i izbjegne međunarodna izolacija.

„Neće doći do kardinalnog zaokreta u odnosima Moskve i Ankare. Predsejdnik Erdogan samo pokušava iskoristiti Rusiju u političkoj igri. Uoči predstojećeg susreta G-20, koji će biti održan početkom rujna u Kini, njemu je krajnje važna garancija da na summitu neće biti tretiran kao nepoželjna ličnost. To je jedan od razloga njegove nadolazeće posjete Sankt Peterburgu”, rekao je za „Kommersant” bivši zamjenik ministra vanjskih poslova RF, direktor Centra za politička istraživanja Andrej Fjodorov.

Drugi razlog novog zbližavanja Ankare sa Moskvom je pitanje budućih odnosa Turske i EU. „Europa je u šoku od poplave imigranata i njoj je krajnje važno da se sporazum o izbjeglicama poštuje. Zbog toga Erdoganova ucjena u određenim uvjetima može uroditi plodom. Međutim, ukoliko turske vlasti uvedu smrtnu kaznu, Europa će biti primorana da raskinuti sporazume sa Ankarom”, kaže Fjodorov. Po njegovim riječima, „Rusija neće tako oštro reagirati na uvođenje smrtne kazne u Turskoj, i tada će odnosi sa Moskvom poslužiti Ankari kao kompenzacija”.

„Igra predsjednika Erdogana je potpuno predvidljiva. On se našao u izolaciji među zapadnim saveznicima, ali Turska ne namjerava prekinuti odnose sa NATO-om i Europskom unijom”, ističe Viktor Nadein-Rajevski, stariji znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije znanosti. „Turskom lideru je neophodan instrument za vršenje pritiska na saveznike, i Rusija mu je u tom smislu najbolje rješenje, utoliko prije što nije moguće ratovati istovremeno na nekoliko frontova – i protiv Zapada, i protiv Rusije, i na Bliskom istoku”.

I Moskvi je potrebna Ankara, iz sasvim praktičnih razloga. Nju Rusija može efikasno iskoristiti kao polugu u Siriji, gde je stav Turske i dalje umnogome presudan, i na Južnom Kavkazu, i najzad, u energetskoj sferi. Oživljavanje projekta „Turski tok” može poslužiti kao dobro sredstvo pomoću kojeg će Moskva izvršiti pritisak na Europsku uniju, čije rukovodstvo ne žuri sa odobravanjem „Sjevernog toka 2” – plinovoda koji je također od strateškog značaja za Rusiju.

 

„U novom zbližavanju sa Ankarom Kremlj dobija novu polugu pomoću koje može da utiče na situaciju na Bliskom istoku i u drugim strateški važnim regionima, kao i da poljulja zapadnu antirusku koaliciju”, objasnio je za „Kommersant” Vladimir Sotnjikov, direktor Centra za strateška istraživanja i analizu „Rusija – Istok – Zapad”.

Detaljnije pročitajte ovdje. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće