"Opasnost od nuklearne katastrofe veća je nego tijekom Hladnog rata"

Former Secretary of Defense William Perry testifies on alternative plans for Iraq before the House Armed Services Committee

Former Secretary of Defense William Perry testifies on alternative plans for Iraq before the House Armed Services Committee

EPA
U Varšavi se održava summit zemalja članica NATO-a na kojem američki predsjednik Barack Obama sudjeluje posljednji put. Njegov prvi mandat u Bijeloj kući počeo je "resetiranjem" odnosa s Rusijom i nastojanjima da se umanji vojno prisustvo Amerike u drugim zemljama. Međutim, u ovom trenutku SAD i NATO najavljuju da će svoju vojnu nazočnost u istočnoj Europi širiti sve do ruskih granica. S nekadašnjim američkim ministrom obrane Williamom J. Perryjem, koji je na čelu Pentagona bio od 1994. do 1997. godine, razgovarali smo o Americi, Rusiji i NATO-u.

Bilisteameričkidržavnitajnikza obranu uvrijemekadasumnogivjerovali dabiRusijajednogdanamogla postatičlanicaNATO-a.Kakojebilomoguće govoritiorazvojuodnosa kojijenezamislivkadase stvaripromatrajuizdanašnjeperspektive?

William J.Perry:PodržaosamodržavanjeprvogsusretaministraobraneRusijespredstavnicimaNATO-a1993.godine.TadanismospominjaličlanstvoNATO-u,kao niRusi.Ali,stvorilismoprojekt"Partnerstvo zamir".Njegovasvrhabilajedaseodržavajuzajedničkimanevriiobukazamirovnemisije.PoslijetogasunekečlaniceNATO-adolazileuRusiju navojnevježbe.

Jesu liameričkii zapadnilideriimalinamjeruRusijuintegriratiueuropskusigurnosnuarhitekturuposlijeokončanjaHladnograta?

Najznačajniji rezultat koji smo u to vrijeme postigli bilo je sudjelovanje Rusije u velikoj operaciji uspostavljanja mira u Bosni. Sudjelovao sam u dogovorima oko angažiranja ruske jedinice pod okriljem jedne američke divizije. To nije bila vježba, već potencijalno opasna ratna situacija. Ipak, sve je funkcioniralo kako treba. Zapovjednik američke divizije, William Nash, tada mi je rekao da je ruska brigada jedna od najboljih vojnih jedinica koje je vidio, a njezinog zapovjednika predložio je za američko odlikovanje.

Zašto SAD i NATO danas Rusiju smatraju prijetnjom?

Smatram da je u prvih nekoliko godina za takav stav najviše bio zaslužan SAD. Tijekom 1996. godine NATO je odlučio širiti se ka Istoku. Tome sam se snažno protivio, i to ne zato što mislim da istočnoeuropskim zemljama nije mjesto u NATO-u, već zato što smatram da se to treba dogoditi kada Rusija bude spremna. Ako želimo širiti NATO i u njega primati istočnoeuropske države, onda moramo razmišljati i o uključenju Rusije.

Je li u američkoj administraciji još neko zastupao slične stavove?

Ne. Bio sam prilično usamljen u tome (smije se).

Je li se tijekom 1990-ih Zapad prema Rusiji ponašao kao prema poraženoj strani u Hladnom ratu?

Neki u SAD-u i u NATO-u su se tako ponašali. Mislili su da mogu lako riješiti probleme u odnosima s Moskvom koji su nastajali zbog širenja NATO-a. Govorili su: "Zar je to uopće važno?" Kao posljedica ovakvog odnosa u Rusiji je sve više raslo uvjerenje da se njezini interesi ignoriraju.

Što mislite o ideji da Ukrajina postane članica NATO-a?

Najave Bushove administracije da bi Ukrajina i Gruzija mogle postati članice NATO-a bile su velika greška SAD-a. Mi ne možemo zadovoljiti logističke uvjete potrebne za obranu Gruzije. NATO nije društveni klub, niti sveučilišno bratstvo. Ne treba nuditi članstvo državama koje ne mogu ispuniti odredbe ove organizacije.

Koliko je učinkovit američki raketni obrambeni štit u Europi, koji Rusija smatra prijetnjom za vlastitu sigurnost?

Mislim da to nije učinkovit sustav. Štit namijenjen proturaketnoj obrani predstavlja nepotreban trošak. U vrijeme kada sam bio državni tajnik za obranu provodili smo istraživačke i razvojne projekte u ovoj oblasti, ali ne i projekte vezane za proizvodnju i implementaciju. Vidim da je to značajan kamen spoticanja u američko-ruskim odnosima. Međutim, Bushova administracija je vjerovala da je ovaj sustav vrlo važan, tako da se krenulo s njegovom provedbom unatoč ruskom protivljenju.

Može li se u tehničkom smislu ovaj sustav koristiti protiv Rusije?

Po mojim saznanjima, ovaj sustav ne može ostvariti značajan učinak u tehničkom smislu. S druge strane, jasan mi je ruski stav, jer ako netko dođe do uvjerenja da ovaj sustav ne ugrožava Rusiju, kasnije može postaviti sustav koji bi zaista imao učinak odvraćanja od eventualnog napada, što je, ipak, stvar vrlo daleke budućnosti. Trenutni sustav imat će vrlo malo, možda čak nimalo, utjecaja na odvraćanje Rusije od uporabe nuklearnog oružja.

Bivši državni tajnik za obranu Chuck Hagel kritizirao je planove o slanju dodatnih američkih trupa u istočnu Europu uz objašnjenje da bi to moglo izazvati novi Hladni rat. Mislite li da takva opasnost zaista postoji?

Washington smatra da se Rusija ponovno naoružava, tako da će u našoj političkoj eliti prevladati snage koje se zalažu za intenzivnije naoružavanje Amerike. To znači i da ćemo poslati vojnike u istočnu Europu. Međutim, postoji opasnost od nekontroliranih akcija bilo koje strane koje bi nas uvele u situaciju gdje može doći do neke vrste vojnog sukoba. Incident može izazvati neki pukovnik, nije važno čiji, što bi dalje izazvalo reakcije koje nijedan predsjednik ne želi.

Postoji li opasnost od nove utrke u nuklearnom naoružavanju?

U posljednjih deset godina Moskva je povukla brojne poteze koji narušavaju bilateralne odnose. Jedan od njih je značajno jačanje nuklearnih snaga Rusije. Za nas je osobito važno to što su neki dužnosnici govorili prijetećim tonom o SAD-u i europskim zemljama. Možda je najdramatičniji primjer čuveni komentar televizijskog voditelja Dmitrija Kiseljeva da je "Rusija jedina zemlja koja može SAD pretvoriti u radioaktivni prah i pepeo", pri čemu nitko iz vlasti nije reagirao na ovu izjavu. Ona je [u SAD-u] izazvala veliku zabrinutost. Zato sada i Amerika želi osnažiti svoj nuklearni arsenal, a to smo sve mogli izbjeći.

Moskva je također zabrinuta zbog razvoja američkih alternativnih vojnih sustava, poput hipersoničnih raketa, kao i zbog koncepta "munjevitog globalnog udara".

Nuklearno oružje koje ima moć nuklearnog naoružanja. Nisam pobornik takvih programa. Vrlo su neučinkoviti. Pored toga, nepotrebno izazivaju zabrinutost ruske strane.

Prošle godine je vrijeme na "satu sudnjeg dana" pomaknuto na 23:57. Mislite li da je predviđanje o bliskoj opasnosti od nuklearnog sukoba realno?

Da. Vjerujem da je danas opasnost od nuklearne katastrofe veća nego u doba Hladnog rata. Sada se suočavamo s prijetnjom nuklearnog terorizma koja nije postojala u to vrijeme. Druga nova opasnost je regionalni nuklearni rat. Dodajte tome još dvije situacije koje su se javljale tijekom Hladnog rata: mogućnost izbijanja nuklearne konfrontacije zbog lažne uzbune ili loše procjene. Osobno sam bio svjedok tri lažne uzbune, kada smo jedva izbjegli nuklearni sukob. Svaki put sam pomislio da je to posljednji dan mog života. Uzmite u obzir sve ove nepovoljne mogućnosti i dobit ćete rezultat koji govori da je danas vjerojatnost nuklearne katastrofe veća nego tijekom Hladnog rata.

Smatrate li da SAD, NATO i Rusija trebaju poboljšati odnose koji su zahladili nakon izbijanja krize u Ukrajini?

Za obje vlade, i američku i rusku, imperativ je da se loši odnosi poprave. SAD i Rusija moraju osnovati zajedničku radnu skupinu čiji zadatak će biti smanjenje opasnosti od nuklearnog terorizma. Možda bi poslije toga mogli krenuti u saniranje pukotina u našim odnosima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće