Ukratko o sukobu u Nagorno-Karabahu

Što je to karabaški sukob?

Sukob u Nagorno-Karabahu je etnički sukob između Azerbajdžana i Armenije koji traje od početka 1990-ih. Strane su tijekom dvije godine vodile borbena djelovanja za kontrolu nad teritorijem na kojem žive uglavnom Armenci, ali koji je u doba Sovjetskog Saveza bio dio Azerbajdžana. Tada je u oružanom sukobu poginulo preko 15 000 ljudi i stvorena je Nagorno-karabaška republika, koju Armenija podržava.

Tko stoji iza sadašnjeg zaoštravanja?

Ruski stručnjaci su uvjereni da je Azerbajdžan inicijator eskalacije sukoba. U uvjetima ekonomske krize vlasti su zainteresirane da nekako skrenu pozornost stanovništva s tih problema i ujedine građane na patriotskoj osnovi, tj. protiv vanjskog neprijatelja. Po mišljenju ruskih analitičara, u unutarnjoj politici Armenije sada ne postoje nikakvi razlozi koji bi mogli potaknuti vlast na eskalaciju sukoba.

Ako netko od vanjskih aktera može biti zainteresiran za odmrzavanje karabaškog sukoba, onda je to Ankara. Kako smatra Aleksandar Skakov iz Instituta za orijentalne studije Ruske akademije znanosti, Turska je mogla isprovocirati sukob kako bi još jednom naglasila svoj značaj u regiji. S druge strane, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio je da Rusija ne optužuje Ankaru za eskalaciju napetosti u Nagorno-Karabahu.

Pa ipak, ne može se reći da je sadašnje zaoštravanje situacije na Južnom Kavkazu neočekivano. Napetost raste već duže vrijeme, a krajem rujna prošle godine u regiji je prvi put poslije 20 godina primijenjena artiljerija. Tom prilikom je poginulo 10 vojnika. Još u jesen se RBTH po tom pitanju konzultirao sa stručnjacima, i oni su tada govorili da je regija "na rubu rata širih razmjera".

Kakav je stav Moskve?

Sadašnje zaoštravanje situacije dovodi Moskvu u težak položaj jer bi Rusija željela sačuvati dobre odnose i s Azerbajdžanom i s Armenijom. Moskva je već u savezničkim odnosima s Erevanom i zato eskalacija sukoba može prisiliti Rusiju da otvoreno podrži Armeniju. To će međutim, odmah dovesti u pitanje posebne odnose koje, po Skakovu, Moskva gradi s Bakuom.

Ti posebni odnosi se između ostalog ispoljavaju i kroz aktivne kontakte dviju zemalja u oblasti trgovine oružjem. Prema informacijama iz medija, Rusija je isporučila Azerbajdžanu naoružanje u vrijednosti od 4 milijarde dolara. Po Skakovljevom mišljenju, prodaja oružja Bakuu je bila greška Moskve, jer su to iskoristili oni koji su zainteresirani za sadašnje zaoštravanje sukoba. S druge strane, Vladimir Jevsejev iz Instituta za proučavanje zemalja Zajednice nezavisnih država naglašava u intervjuu za RBTH da Ruska Federacija nije jedina zemlja koja je prodavala oružje Azerbajdžanu.

Što poduzima Rusija?

Rusija zasad koristi diplomatske poluge za utjecaj na strane u sukobu. Vladimir Putin se obratio predsjednicima dviju zemalja s pozivom da obustave borbena djelovanja i sjednu za pregovarački stol. Ministar obrane RF Sergej Šojgu sastao se s kolegama iz dviju zemalja, a cilj tih susreta je deeskalacija situacije.

Kakve posljedice sukob može imati po Rusiju?

U slučaju daljnje eskalacije azerbajdžansko-armenski sukob može se proširiti izvan granica Nagorno-Karabaha i prerasti u pravi rat između Azerbajdžana i Armenije. Rusija je orijentirana na strateški savez s Armenijom, i samim time može biti prisiljena primjeniti svoje trupe koje su razmještene na armenskom teritoriju. Na taj način Moskva može biti uvučena u vojni sukob. Pored toga, zaoštravanje situacije u Nagorno-Karabahu može destabilizirati situaciju i na Južnom, ali i na Sjevernom Kavkazu, tj. u republikama koje pripadaju Ruskoj Federaciji.

Što će biti dalje?

Stručnjaci smatraju da ipak neće doći do rata širih razmjera, i da u ovim događajima Baku samo pokušava vidjeti kako će reagirati sve zainteresirane strane. Analitičari, međutim, upozoravaju da posrednici u rješavanju sukoba, uključujući Moskvu, trebaju inzistirati na tome da se u Nagorno-Karabah pošalju međunarodni promatrači i da se stvori mehanizam za praćenje sukoba. U suprotnom se ne može izbjeći novo zaoštravanje.

Sirijska operacija - dokaz kvalitete ruskog oružja