Dobre i loše strane ruske operacije u Siriji

Dormidont Viskarev
Odlukom da sudjeluje u sirijskom ratu Moskva je znatno ojačala svoje pozicije u svijetu i regiji, ali je preuzela na sebe i ozbiljan rizik, koji je između ostalog vezan za mogućnost njenog daljnjeg vojnog prisustva u Siriji u vrlo dugom razdoblju.

U cjelini gledano, odluka Moskve da sudjeluje u sirijskom ratu uklapa se u okvire šire strategije ruskog rukovodstva kada je riječ o Siriji. Cilj te strategije je da se sirijski konflikt riješi u skladu s viđenjem Kremlja. Moskva priznaje potrebu za promjenama u političkom ustrojstvu te zemlje, ali dosljedno inzistira na tome da se svaka promjena treba odvijati u obliku postupne transformacije postojećih državnih institucija, a ne putem njihove hitne demontaže primjenom sile ili na neki drugi način.

Za rusko rukovodstvo Bašar Asad je jamac opstanka Sirije kao zemlje i zalog uspješne borbe protiv „Islamske Države” (ID). Rusija i dalje njega vidi kao sudionika u pregovaračkom procesu, u pregovorima između legitimnih vlasti i onih koje su ruske vlasti označile kao „zdrave” elemente opozicije. U tom kontekstu Moskva smatra da ne može biti govora o Asadovom odlasku kao uvjetu koji treba ispuniti da bi počeli pregovori.

Takav pristup iz mnogih razloga ne odgovara Zapadu i pojedinim zemljama Bliskog istoka. Moskva, međutim, očigledno ima namjeru preokrenuti njihovo viđenje situacije u svoju korist i pokušava to postići djelujući u dva pravca. S jedne strane, Rusija je po diplomatskim kanalima još proljetos intenzivirala dijalog s međunarodnom zajednicom u pokušaju da izmjeni njeno raspoloženje prema Siriji. S druge strane, ona od kolovoza pruža sve veću vojnu podršku legitimnim sirijskim vlastima na čelu s Asadom kako bi se mogao jamčiti njihov opstanak do početka pregovora, a isto sa ciljem da Moskva dobije veće mogućnosti za utjecaj na situaciju u Siriji i izvan nje. U tom smislu odluka o zračnim napadima i vojno prisustvo (iako i ograničeno) u Siriji predstavlja značajan adut u rukama Rusije.

Na prvom mjestu treba istaknuti da rusko vojno prisustvo u Siriji znatno povećava šanse za opstanak Asadove vlade.

Drugo, svode se na minimum šanse za vojnu intervenciju protiv Asadove vlade od strane trećih zemalja. Ranije je Rusija strahovala da američka koalicija ili turske snage mogu biti iskorištene za napad na sirijsku vojsku sa ciljem da se ona oslabi i da se svrgne Asad. Sada je malo vjerojatno da će se tako nešto dogoditi. Moskva je ujedno širila ideju o stvaranju alternativne koalicije protiv ID, u koju bi mogla ući i Asadova vlast. Na taj način Rusija „polako ali sigurno” pokušava izvući Asada iz izolacije i ponovno ga legitimizirati kao aktera političkih zbivanja.

Treće, jačaju i pozicije same Moskve na međunarodnoj diplomatskoj sceni. Od sada će biti teško donijeti bilo kakvu značajnu odluku o Siriji bez sudjelovanja Rusije. Kontakti između Moskve i Zapada postali su intenzivniji otkako je počelo bombardiranje. Štoviše, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je po svemu sudeći bio zadovoljan rezultatom razgovor s državnim tajnikom SAD-a Johnom Kerryjem.

Pa ipak, ruska odluka ima i svoje loše strane. Prije svega, novi oštar potez Moskve u Siriji odmah poslije Putinovog govora u UN-u svojevrstan je šamar Zapadu i mnogim bliskoistočnim zemljama, što znatno otežava svaki pokušaj da se postigne dogovor.

Rusija će imati poteškoća i prilikom uspostavljanja odnosa sa „zdravim” dijelom sirijske opozicije. Sada je Moskva u očima opozicije neposredna sudionica u konfliktu, koja se bori na strani Damaska. Samim tim će se svi pokušaji Rusije da igra ulogu posrednika između sirijskih vlasti i njihovih protivnika suočiti s daleko većim problemima nego što je to bilo prilikom priprema mirovnih inicijativa „Moskva 1” i „Moskva 2”.

I na kraju, postoji i praktično pitanje: hoće li biti dovoljno novca? Čak i ako se pretpostavi da će Moskva slati samo avijaciju, ipak će i to biti prilično skupa operacija. Rat protiv ID može trajati nekoliko godina.

 Nikolaj Kožanov je savjetnik programa „Vanjska politika i sigurnost” Moskovskog centra Carnegie.

Originalni članak: http://vpk-news.ru/articles/27520

Više